Razotkrivanje senki: otkrivanje stvarnosti američkih prekomorskih vojnih baza 2023.

Mohammed Abunahel, World BEYOND WarMaj 30, 2023

Prisustvo američkih vojnih baza u inostranstvu decenijama je predmet zabrinutosti i debate. Sjedinjene Države pokušavaju da opravdaju ove baze kao neophodne za nacionalnu sigurnost i globalnu stabilnost; međutim, ovi argumenti često nemaju uvjerljivost. A ove osnove imaju nebrojene negativne uticaje koji su postali sve očigledniji. Opasnost koju predstavljaju ove baze usko je povezana s njihovim brojem, budući da Sjedinjene Države sada imaju carstvo vojnih baza u kojima sunce nikada ne zalazi, koje obuhvata preko 100 zemalja i procjenjuje se na oko 900 baza, prema jednom Alat za vizualnu bazu podataka stvorio World BEYOND War (WBW). Dakle, gdje su ove baze? Gdje je raspoređeno američko osoblje? Koliko Sjedinjene Države troše na militarizam?

Tvrdim da je tačan broj ovih baza nepoznat i nejasan, budući da je glavni resurs, izvještaji Ministarstva odbrane (DoD) izmanipulisani, a nedostaju im transparentnost i kredibilitet. Ministarstvo odbrane namerno ima za cilj da pruži nepotpune detalje iz mnogih poznatih i nepoznatih razloga.

Prije nego što skočimo u detalje, vrijedno je definirati: koje su američke baze u inostranstvu? Prekomorske baze su različite geografske lokacije koje se nalaze izvan američke granice, koje mogu biti u vlasništvu, iznajmljene ili pod jurisdikcijom Ministarstva odbrane u obliku zemljišta, ostrva, zgrada, objekata, komandnih i kontrolnih objekata, logističkih centara, delova aerodrome ili pomorske luke. Ove lokacije su općenito vojni objekti koje su američke vojne snage uspostavile i kojima upravljaju u stranim zemljama radi raspoređivanja trupa, izvođenja vojnih operacija i projektiranja američke vojne moći u ključnim regijama širom svijeta ili za skladištenje nuklearnog oružja.

Opsežna istorija stalnog ratovanja Sjedinjenih Država usko je povezana s njihovom ogromnom mrežom prekomorskih vojnih baza. Sa oko 900 baza raštrkanih u više od 100 zemalja, SAD su uspostavile globalno prisustvo bez premca ni jednoj drugoj zemlji, uključujući Rusiju ili Kinu.

Kombinacija opsežne istorije ratovanja Sjedinjenih Država i njihove ogromne mreže prekomorskih baza daje složenu sliku njihove uloge u stvaranju nestabilnosti svijeta. Duga istorija ratovanja od strane Sjedinjenih Država dodatno naglašava značaj ovih prekomorskih baza. Postojanje ovih baza ukazuje na spremnost SAD za pokretanje novog rata. Američka vojska se oslanjala na ove instalacije kako bi podržala svoje različite vojne kampanje i intervencije kroz istoriju. Od obala Evrope do ogromnih prostranstava azijsko-pacifičkog regiona, ove baze su igrale ključnu ulogu u održavanju američkih vojnih operacija i osiguravanju američke dominacije u globalnim poslovima.

Prema Projekat Troškovi rata na Univerzitetu Brown20 godina nakon događaja 9. septembra, SAD su potrošile 11 biliona dolara na svoj takozvani “globalni rat protiv terorizma”. Ova studija procijenila je trošak od 8 miliona dolara dnevno tokom 300 godina. Procjenjuje se da su ovi ratovi direktno ubili oko 6 miliona ljudi.

Godine 2022. SAD su potrošile 876.94 milijarde dolara na svoju vojsku, što SAD čini najvećim vojnim potrošačem na svijetu. Ova potrošnja je skoro jednaka potrošnji jedanaest zemalja na svoju vojsku, a to su: Kina, Rusija, Indija, Saudijska Arabija, Velika Britanija, Njemačka, Francuska, Koreja (Republika), Japan, Ukrajina i Kanada; njihova ukupna potrošnja iznosi 875.82 milijarde dolara. Slika 1 ilustruje zemlje koje najviše troše na svijetu. (Za više detalja, pogledajte WBW's mapiranje militarizma).

Još jedna opasnost leži u američkom raspoređivanju svog vojnog osoblja širom svijeta. Ovo raspoređivanje uključuje neophodne radnje za prebacivanje vojnog osoblja i resursa iz njihove matične baze na određenu lokaciju. Od 2023. godine, broj američkog osoblja raspoređenog u stranim bazama je 150,851 (ovaj broj ne uključuje uglavnom mornaričko osoblje u Oružanim snagama Europe ili Oružanim snagama Pacifika ili sve "specijalne" snage, CIA-u, plaćenike, izvođače, učesnike u određenim ratovima (Sirija, Ukrajina, itd.) Japan ima najveći broj američkog vojnog osoblja na svijetu, a slijede ga Koreja (Republika) i Italija, sa 69,340, 14,765 i 13,395, respektivno, kao što se može vidjeti na slici 2. (Za više detalje, pogledajte mapiranje militarizma).

Prisustvo američkog vojnog osoblja u stranim bazama povezano je sa nekoliko negativnih uticaja. Gdje god postoji baza, bilo je slučajeva u kojima su američki vojnici optuženi za zločine, uključujući slučajeve napada, silovanja i drugih krivičnih djela.

Štaviše, prisustvo vojnih baza i aktivnosti mogu imati ekološke posljedice. Vojne operacije, uključujući vežbe obuke, mogu doprineti zagađenju i degradaciji životne sredine. Rukovanje opasnim materijalima i uticaj vojne infrastrukture na lokalne ekosisteme mogu predstavljati rizik za životnu sredinu i javno zdravlje.

Prema Alat za vizualnu bazu podataka stvorio World BEYOND WarNjemačka ima najveći broj američkih baza na svijetu, a slijede Japan i Južna Koreja, sa 172, 99 i 62, respektivno, kao što se može vidjeti na slici 3.

Na osnovu izvještaja Ministarstva odbrane, lokacije američkih vojnih baza mogu se općenito klasificirati u dvije glavne kategorije:

• Velike baze: baza/vojna instalacija koja se nalazi u stranoj zemlji, koja je veća od 10 hektara (4 hektara) ili vrijedna više od 10 miliona dolara. Ove baze su uključene u izvještaje Ministarstva odbrane, a vjeruje se da svaka od ovih baza ima više od 200 američkih vojnih lica. Više od polovine američkih prekomorskih baza je navedeno u ovoj kategoriji.
• Male baze: baza/vojna instalacija koja se nalazi u stranoj zemlji, koja je manja od 10 hektara (4 hektara) ili ima vrijednost manju od 10 miliona dolara. Ove lokacije nisu uključene u izvještaje Ministarstva odbrane.

Na Bliskom istoku, Zračna baza Al Udeid je najveća američka vojna instalacija. Sjedinjene Države održavaju značajno vojno prisustvo na Bliskom istoku. Ovo prisustvo karakteriše raspoređivanje trupa, baza i raznih vojnih sredstava širom regiona. Ključne zemlje u kojima se nalaze američka vojna postrojenja u regionu su Katar, Bahrein, Kuvajt, Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati. Uz to, američka mornarica upravlja pomorskim sredstvima u Perzijskom zaljevu i Arapskom moru.

Drugi primjer je Evropa. Evropa je dom za najmanje 324 baze, uglavnom smještene u Njemačkoj, Italiji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Najveće središte za američke trupe i vojne zalihe u Evropi je zračna baza Ramstein u Njemačkoj.

Štaviše, u samoj Evropi imaju SAD nuklearno oružje u sedam ili osam osnova. Tabela 1 daje uvid u lokaciju američkog nuklearnog oružja u Evropi, posebno fokusirajući se na nekoliko baza i njihove brojeve bombi i detalje. Posebno je održan britanski RAF Lakenheath 110 američkih nuklearnih oružja do 2008. godine, a SAD predlažu da se nuklearno oružje ponovo zadrži tamo, čak i dok Rusija slijedi američki model i predlaže da se nuklearno oružje zadrži u Bjelorusiji. Turska vazdušna baza Indžirlik takođe se ističe sa brojem bombi od 90, a sastoji se od 50 B61-3 i 40 B61-4.

Tabela 1: Američko nuklearno oružje u Evropi

Osnivanje ovih američkih vojnih baza širom svijeta ima složenu istoriju isprepletenu sa geopolitičkom dinamikom i vojnim strategijama. Neke od ovih fizičkih instalacija potiču iz zemlje stečene kao ratni plijen, odražavajući ishode istorijskih sukoba i teritorijalnih promjena. Daljnje postojanje i rad ovih baza oslanja se na sporazume o saradnji sa vladama domaćinima, koje su, u nekim slučajevima, bile povezane s autoritarnim režimima ili opresivnim vladama koje izvlače određene koristi od prisustva ovih baza.

Nažalost, uspostavljanje i održavanje ovih baza često je bilo na štetu lokalnog stanovništva i zajednica. U mnogim slučajevima, ljudi su raseljeni iz svojih domova i zemljišta kako bi napravili mjesta za izgradnju vojnih objekata. Ovo raseljavanje je imalo značajne društvene i ekonomske posljedice, lišavajući pojedince sredstava za život, narušavajući tradicionalne načine života i nagrizajući tkivo lokalnih zajednica.

Štaviše, prisustvo ovih baza je doprinijelo ekološkim izazovima. Ekstenzivna upotreba zemljišta i razvoj infrastrukture potreban za ove instalacije doveli su do izmeštanja poljoprivrednih aktivnosti i gubitka vrednog poljoprivrednog zemljišta. Osim toga, rad ovih baza uveo je značajno zagađenje u lokalne vodene sisteme i zrak, što predstavlja rizik po zdravlje i dobrobit obližnjih zajednica i ekosistema. Neželjeno prisustvo ovih vojnih instalacija često je zaoštravalo odnose između stanovništva domaćina i okupacionih snaga - Sjedinjenih Država - potpirujući tenzije i zabrinutost oko suvereniteta i autonomije.

Važno je priznati složene i višestruke uticaje koji su povezani sa ovim vojnim bazama. Stvaranje i nastavak postojanja nisu bili bez značajnih društvenih, ekoloških i političkih posljedica za zemlje domaćine i njihove stanovnike. Ova pitanja će se nastaviti sve dok postoje ove baze.