“Rat je zločin protiv čovječnosti” – Glas ukrajinskih pacifista

By Lebenshaus Schwäbische AlbMaj 5, 2022

Dana 17. aprila 2022. (uskršnja nedjelja u zapadnoj Evropi), ukrajinski pacifisti usvojili su izjavu koja je ovdje reprodukovana, zajedno sa intervjuom sa Jurijem Šeljaženkom, izvršnim sekretarom pokreta.

“Ukrajinski pacifistički pokret ozbiljno je zabrinut zbog aktivnog paljenja mostova za mirno rješavanje sukoba između Rusije i Ukrajine s obje strane i signala namjere da se krvoproliće nastavi na neodređeno vrijeme kako bi se ostvarile neke suverene ambicije.

Osuđujemo odluku Rusije da izvrši invaziju na Ukrajinu 24. februara 2022., koja je dovela do fatalne eskalacije i hiljada mrtvih, ponavljajući našu osudu recipročnog kršenja primirja predviđenog sporazumima iz Minska od strane ruskih i ukrajinskih boraca u Donbasu prije eskalacije sukoba. ruska agresija.

Osuđujemo međusobno etiketiranje strana u sukobu kao nacističkih neprijatelja i ratnih zločinaca, ugurano u zakonodavstvo, pojačano zvaničnom propagandom ekstremnog i nepomirljivog neprijateljstva. Vjerujemo da zakon treba da gradi mir, a ne da podstiče rat; a istorija bi nam trebala dati primjere kako se ljudi mogu vratiti mirnom životu, a ne izgovore za nastavak rata. Insistiramo da odgovornost za zločine mora utvrditi nezavisno i nadležno sudsko tijelo u zakonskom postupku, kao rezultat nepristrasne i nepristrasne istrage, posebno za najteže zločine, kao što je genocid. Ističemo da se tragične posljedice vojne brutalnosti ne smiju koristiti za raspirivanje mržnje i opravdavanje novih zvjerstava, naprotiv, takve tragedije treba da rashlade borbeni duh i potaknu upornu potragu za najbeskrvnijim načinima okončanja rata.

Osuđujemo vojne akcije s obje strane, neprijateljstva koja štete civilima. Insistiramo da se sva pucnjava obustavi, da se na svim stranama oda sjećanje na poginule i da se, nakon dužne žalosti, mirno i pošteno posvete mirovnim pregovorima.

Osuđujemo izjave ruske strane o namjeri da se vojnim putem ostvare određeni ciljevi ako se ne mogu postići pregovorima.

Osuđujemo izjave ukrajinske strane da nastavak mirovnih pregovora zavisi od osvajanja najboljih pregovaračkih pozicija na bojnom polju.

Osuđujemo nespremnost obje strane na prekid vatre tokom mirovnih pregovora.

Osuđujemo praksu prisiljavanja civila na služenje vojnog roka, obavljanje vojnih zadataka i podršku vojsci protiv volje mirnih ljudi u Rusiji i Ukrajini. Insistiramo da takva praksa, posebno tokom neprijateljstava, grubo krši princip razlikovanja između vojske i civila u međunarodnom humanitarnom pravu. Neprihvatljivi su bilo kakvi oblici nepoštovanja ljudskog prava na prigovor savesti služenja vojnog roka.

Osuđujemo svu vojnu podršku koju Rusija i zemlje NATO-a pružaju militantnim radikalima u Ukrajini koji izazivaju dalju eskalaciju vojnog sukoba.

Pozivamo sve miroljubive ljude u Ukrajini i širom svijeta da ostanu miroljubivi ljudi u svim okolnostima i da pomognu drugima da budu ljudi koji vole mir, da prikupljaju i šire znanje o mirnom i nenasilnom načinu života, da govore istine koja ujedinjuje miroljubive ljude, da se odupru zlu i nepravdi bez nasilja i razotkriju mitove o neophodnom, korisnom, neizbježnom i pravednom ratu. Ne pozivamo sada na bilo kakvu posebnu akciju kako bismo osigurali da mirovni planovi ne budu meta mržnje i napada militarista, ali smo uvjereni da pacifisti svijeta imaju dobru maštu i iskustvo praktičnog ostvarenja svojih najboljih snova. Naše akcije treba da budu vođene nadom u mirnu i sretnu budućnost, a ne strahovima. Neka naš mirovni rad približi budućnost iz snova.

Rat je zločin protiv čovječnosti. Stoga smo odlučni da ne podržavamo bilo kakvu vrstu rata i da težimo otklanjanju svih uzroka rata.”

Intervju sa dr Jurijem Šeljaženkom, izvršnim sekretarom ukrajinskog pacifističkog pokreta

Izabrali ste put radikalnog, principijelnog nenasilja. Međutim, neki ljudi kažu da je ovo plemenit stav, ali pred agresorom to više ne funkcionira. Šta im odgovarate?

Naš stav nije „radikalan“, on je racionalan i otvoren za diskusiju i preispitivanje u svim praktičnim implikacijama. Ali to je zaista dosljedan pacifizam, da upotrebimo tradicionalni izraz. Ne mogu se složiti da dosljedni pacifizam “ne funkcionira”; naprotiv, veoma je efikasan, ali zaista teško da je koristan za bilo kakve ratne napore. Dosljedni pacifizam se ne može podrediti vojnim strategijama, ne može se njime manipulirati i oružati u borbi militarista. To je zato što je zasnovano na razumijevanju onoga što se događa: ovo je bitka agresora na svim stranama, njihove žrtve su miroljubivi ljudi, podijeljeni i kojima vladaju nasilni akteri, ljudi uvučeni u rat protiv svoje volje prinudom i obmana, zavedena ratnom propagandom, regrutovana da postane topovsko meso, opljačkana da finansira ratnu mašinu. Dosljedni pacifizam pomaže miroljubivim ljudima da se oslobode ugnjetavanja ratne mašinerije i nenasilno održe ljudsko pravo na mir, kao i sve druge vrijednosti i dostignuća univerzalne kulture mira i nenasilja.

Nenasilje je način života koji je efikasan i treba da bude efikasan uvek, a ne samo kao neka vrsta taktike. Smiješno je ako neki misle da smo mi danas ljudi, a sutra bi trebali postati zvijeri jer nas zvijeri napadaju...

Ipak, većina vaših ukrajinskih sunarodnika odlučila se za oružani otpor. Zar ne mislite da je njihovo pravo da sami donose odluke?

Totalna posvećenost ratu je ono što vam mediji pokazuju, ali to odražava želje militarista, koji su uložili mnogo truda da stvore ovu sliku obmanjujući sebe i cijeli svijet. Zaista, posljednje istraživanje sociološke grupe Rating pokazuje da je oko 80% ispitanika uključeno u odbranu Ukrajine na ovaj ili onaj način, ali samo 6% je pružilo oružani otpor služeći u vojsci ili u teritorijalnoj odbrani, uglavnom ljudi samo "podržavaju" vojska materijalno ili informativno. Sumnjam da je to prava podrška. Nedavno je New York Times ispričao priču o mladom fotografu iz Kijeva koji je “postao intenzivno patriotski i pomalo onlajn nasilnik” kada se rat približio, ali je potom iznenadio svoje prijatelje kada je plaćen krijumčarima da pređu državnu granicu kršeći ilegalnu zabranu da skoro svi muškarci napuste Ukrajinu koju je nametnula granična straža da sprovede vojnu mobilizaciju bez odgovarajuće usklađenosti sa ustavom i zakonom o ljudskim pravima. A iz Londona je napisao: “Nasilje nije moje oružje.” Prema izvještaju OCHA o humanitarnoj situaciji od 21. aprila, skoro 12.8 miliona ljudi pobjeglo je iz rata, uključujući 5.1 milion preko granica.

Kripsa, uz bijeg i smrzavanje, spada u najjednostavnije oblike adaptacije i ponašanja protiv predatora koje možete pronaći u prirodi. A ekološki mir, zaista nekontradiktorno postojanje svih prirodnih pojava, egzistencijalna je osnova za progresivni razvoj političkog i ekonomskog mira, dinamiku života bez nasilja. Mnogi miroljubivi ljudi pribjegavaju takvim jednostavnim odlukama budući da je mirovna kultura u Ukrajini, Rusiji i drugim post-sovjetskim zemljama, za razliku od Zapada, vrlo nerazvijena, a primitivni i vladajući militaristički autokrati su korišteni da brutalno ušutkaju mnoge glasove neslaganja. Dakle, ne možete uzeti kao iskren bilo kakav izraz podrške Putinovom ili Zelenskom ratnim naporima kada ljudi javno i masovno demonstriraju takvu podršku, kada ljudi razgovaraju sa strancima, novinarima i anketarima, pa čak i kada kažu šta misle nasamo, to može biti neka vrsta dvostrukog razmišljanja, miroljubivo neslaganje može biti skriveno ispod slojeva lojalnog jezika. Konačno, možete saznati šta ljudi zaista misle iz svojih postupaka, kao što su tokom Prvog svjetskog rata komandanti shvatili da ljudi ne vjeruju u egzistencijalne neprijateljske besmislice ratne propagande kada su vojnici namjerno promašili tokom pucanja i slavili Božić sa "neprijateljima" na sredini između rovova.

Također, odbacujem pojam demokratskog izbora u korist nasilja i rata iz dva razloga. Prvo, neobrazovan, dezinformisan izbor pod uticajem ratne propagande i „vojno patriotskog vaspitanja“ nije izbor dovoljno slobodan da ga se poštuje. Drugo, ne vjerujem da su militarizam i demokratija kompatibilni (zato za mene nije Ukrajina žrtva Rusije, već su miroljubivi ljudi u Ukrajini i Rusiji žrtve njihovih post-sovjetskih militarističkih ratnohuškačkih vlada), ne mislim da je nasilje većine prema manjinama (uključujući pojedince) u provođenju većinske vladavine „demokratsko“. Prava demokratija je svakodnevno univerzalno uključivanje u iskrenu, kritičku raspravu o javnim pitanjima i univerzalno učešće u donošenju odluka. Svaka demokratska odluka treba da bude konsenzualna u smislu da je podržava većina i dovoljno smišljena da ne bude štetna za manjine (uključujući samce) i prirodu; ako odluka onemogućava pristanak onih koji se ne slažu, šteteći im, isključujući ih iz „naroda“, to nije demokratska odluka. Iz ovih razloga ne mogu da prihvatim „demokratsku odluku da se pravi pravedni rat i da se kažnjavaju pacifisti“ – ona po definiciji ne može biti demokratska, a ako neko misli da je demokratska, sumnjam da takva „demokratija“ ima ikakvu vrednost ili samo smisao.

Naučio sam da, uprkos svim ovim nedavnim dešavanjima, nenasilje ima dugu tradiciju u Ukrajini.

Istina je. Možete pronaći dosta publikacija o miru i nenasilju u Ukrajini, ja sam lično snimio kratki film „Mirna istorija Ukrajine“, a želim da napišem knjigu o istoriji mira u Ukrajini i svetu. Ono što me brine, međutim, je to što se nenasilje češće koristi za otpor nego za transformaciju i napredak. Ponekad se nenasilje čak koristi za podržavanje arhaičnih identiteta kulturnog nasilja, a mi smo u Ukrajini imali (i još uvijek imamo) kampanju protiv Rusije mržnje koja se pretvarala da je nenasilna (Građanski pokret „Vidsich“), ali je sada postala otvoreno militaristička, pozivajući na podršku armije. A nenasilne akcije bile su naoružane tokom proruskih nasilnih osvajanja vlasti na Krimu i Donbasu 2014. godine, kada je Putin neslavno rekao da će civili, posebno žene i djeca, doći kao živi štit pred vojskom.

Šta mislite kako zapadno civilno društvo može podržati ukrajinske pacifiste?

Postoje tri načina kako pomoći cilju mira u takvim okolnostima. Prvo, treba da kažemo istinu, da nema nasilnog puta do mira, da trenutna kriza ima dugu istoriju lošeg ponašanja na svim stranama i daljeg stava da mi anđeli možemo šta hoćemo a oni demoni treba da pate zbog svoje ružnoće će dovesti do dalje eskalacije, ne isključujući nuklearnu apokalipsu, a govorenje istine trebalo bi pomoći svim stranama da se smire i pregovaraju o miru. Istina i ljubav će ujediniti Istok i Zapad. Istina generalno ujedinjuje ljude zbog svoje nekontradiktorne prirode, dok su laži u suprotnosti sa sobom i zdravim razumom koji nas pokušava podijeliti i zavladati.

Drugi način da doprinesete cilju mira: treba pomoći potrebitima, žrtvama rata, izbjeglicama i raseljenim licima, kao i onima koji prigovaraju savijesti na služenje vojnog roka. Osigurati evakuaciju svih civila sa gradskih ratišta bez diskriminacije na osnovu spola, rase, starosti, na svim zaštićenim osnovama. Donirajte UN-ovim agencijama ili drugim organizacijama koje pomažu ljudima, poput Crvenog križa, ili volonterima koji rade na terenu, postoji mnogo malih dobrotvornih organizacija, možete ih pronaći u lokalnim društvenim mrežama na popularnim platformama, ali pazite da je većina njih pomaže oružanim snagama, pa provjerite njihove aktivnosti i uvjerite se da ne donirate za oružje i još krvoprolića i eskalacije.

I treće, na kraju, ali ne i najmanje važno, ljudima je potrebno mirovno obrazovanje i nada da će prevladati strah i mržnju i prihvatiti nenasilna rješenja. Nerazvijena kultura mira, militarizirano obrazovanje koje proizvodi više poslušne regrute nego kreativne građane i odgovorne glasače čest je problem u Ukrajini, Rusiji i svim post-sovjetskim zemljama. Bez ulaganja u razvoj kulture mira i mirovnog obrazovanja za građanstvo nećemo postići pravi mir.

Koja je vaša vizija za budućnost?

Znate, dobijam mnogo pisama podrške, a nekoliko italijanskih učenika iz srednje škole Augusto Righi u Tarantu mi je pisalo da želim budućnost bez rata. Napisao sam u odgovoru: „Sviđa mi se i dijelim vašu nadu u budućnost bez rata. To je ono što ljudi Zemlje, mnoge generacije ljudi planiraju i grade. Česta greška je, naravno, pokušaj pobjede umjesto win-win. Budući nenasilni način života čovječanstva treba da se zasniva na kulturi mira, znanju i praksi ljudskog razvoja i postizanju socio-ekonomske i ekološke pravde bez nasilja, ili uz njegovo minimiziranje na marginalni nivo. Progresivna kultura mira i nenasilja postepeno će zamijeniti arhaičnu kulturu nasilja i rata. Prigovor savjesti na služenje vojnog roka jedan je od načina da se ostvari budućnost.”

Nadam se da bismo uz pomoć svih ljudi na svijetu koji govore istinu vlastima, tražeći da prestanu pucati i početi pričati, pomoći onima kojima je to potrebno i ulažući u kulturu mira i obrazovanje za nenasilno građanstvo, mogli zajedno izgraditi bolji svijet bez armija i granica. Svijet u kojem su Istina i Ljubav velike sile, koje obuhvataju Istok i Zapad.

Yurii Sheliazhenko, Ph.D. (pravo), LL.M., B. Matematika, magistar medijacije i upravljanja konfliktima, predavač je i naučni saradnik na Univerzitetu KROK (Kijev), najboljem privatnom univerzitetu u Ukrajini, prema Konsolidovanoj rang listi ukrajinskih univerziteta, TOP-200 Ukrajina (2015, 2016, 2017). Nadalje, član je odbora Evropskog biroa za prigovor savjesti (Brisel, Belgija) i član Upravnog odbora World BEYOND War (Charlottesville, VA, Sjedinjene Države) i izvršni sekretar ukrajinskog pacifističkog pokreta.

Intervju je vodio Werner Wintersteiner, profesor emeritus Univerziteta u Klagenfurtu (AAU), Austrija, osnivač i bivši direktor Centra za istraživanje mira i mirovno obrazovanje pri AAU.

-

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

WBW filmski festival 2024
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik