James Wilt, Kanadska dimenzijaJula 5, 2022
World BEYOND War je vitalna snaga u globalnoj antiratnoj borbi, pomažući u organizaciji kampanja protiv vojnih baza, trgovine oružjem i imperijalističkih sajmova. Kanadska dimenzija razgovarao s Rachel Small, kanadskim organizatorom za World BEYOND War, o sve većem finansiranju kanadske vlade za vojsku, nedavnim direktnim akcijama protiv proizvođača oružja, odnosu između borbe protiv rata i klimatske pravde i predstojećoj globalnoj konferenciji #NoWar2022.
Kanadska dimenzija (CD): Kanada je upravo najavila još jednu 5 milijardi dolara vojne potrošnje da modernizuje NORAD, povrh toga milijardi izdvojenih u nedavnim budžetima zajedno sa novim borbenim avionima i ratnim brodovima. Šta ova potrošnja govori o trenutnoj poziciji i prioritetima Kanade u svijetu i zašto joj se treba suprotstaviti?
Rachel Small (RS): Ova nedavna najava o dodatnoj potrošnji za modernizaciju NORAD-a samo je još jedna stvar pored ogromnog tekućeg povećanja kanadske vojne potrošnje. Mnogo toga je zaista obilježeno proteklih mjeseci. Ali gledajući malo dalje unatrag, od 2014. kanadska vojna potrošnja porasla je za 70 posto. Prošle godine, na primjer, Kanada je potrošila 15 puta više na vojsku nego na okoliš i klimatske promjene, da se ova potrošnja stavi malo u perspektivu. Trudeau može mnogo više govoriti o svojim inicijativama za rješavanje klimatskih promjena, ali kada pogledate kuda ide novac, pravi prioriteti su jasni.
Naravno, ministrica odbrane Anita Anand nedavno je najavila da će se potrošnja povećati za još 70 posto u narednih pet godina. Jedna stvar koja je interesantna s ovom novom obećanom potrošnjom za NORAD je da će ljudi braniti ove vrste povećanja vojne potrošnje dok pričaju o odbrani “kanadske nezavisnosti” i “imanju vlastite vanjske politike” i ne moraju nužno shvatiti da je NORAD u suštini o potpunoj integraciji kanadske vojne, vanjske politike i “sigurnosti” sa Sjedinjenim Državama.
Mnogi od nas u kanadskim antiratnim pokretima bili su uključeni u proteklih nekoliko godina u dužem periodu kampanja preko Kanade da spriječi Kanadu da kupi 88 novih borbenih aviona. Ono što će ljudi često reći u odbranu tog programa je “trebamo biti nezavisni, moramo imati nezavisnu vanjsku politiku od Sjedinjenih Država”. U stvari, ne možemo čak ni upravljati ovim složenim bombarderskim avionima bez oslanjanja na vojnu infrastrukturu za upravljanje bitkama koja dopire do svemira, a da ćemo u potpunosti ovisiti o američkoj vojsci. Kanada bi u suštini djelovala kao samo još jedna ili dvije eskadrile američkog ratnog zrakoplovstva. Ovdje se zapravo radi o potpunom preplitanju naše vojne i vanjske politike sa Sjedinjenim Državama.
Nešto o čemu je ovdje važno razgovarati je i šira slika onoga protiv čega se suočavamo, a to je divlja moćna industrija oružja. Mislim da mnogi ljudi možda ne shvataju da Kanada postaje jedan od najvećih svetskih trgovaca oružjem. Dakle, s jedne strane ulažemo i kupujemo divlje skupe nove sisteme oružja, a zatim proizvodimo i izvozimo milijarde oružja. Mi smo veliki proizvođač oružja i drugi smo najveći dobavljač oružja u cijeloj regiji Bliskog istoka.
I ove kompanije za proizvodnju oružja ne odgovaraju samo na vladinu vanjsku politiku. Često je obrnuto: oni ga aktivno oblikuju. Mnoge stotine lobista u industriji oružja koji se trenutno zagrizaju u ove nove najave neprestano lobiraju na brdu Parlamenta, ne samo za nove vojne ugovore, već i za oblikovanje kako izgleda vanjska politika Kanade, kako bi se uklopila ova nevjerojatno skupa oprema koju su prodajem.
Mislim da bismo također trebali primijetiti da je mnogo onoga što čitamo o ovim novim kupovinama i planovima, da ne spominjemo NATO općenito ili rat u Ukrajini, oblikovano mašinom za odnose s javnošću Kanadskih snaga, koja je doslovno najveća PR mašina u zemlji. Imaju preko 600 stalno zaposlenih PR osoblja. Ovo je trenutak na koji su godinama čekali da izguraju ono što žele. I žele beskonačno povećanje vojne potrošnje. Nije tajna.
Oni se jako trude da Kanada kupi ovih 88 novih ratnih aviona koji nisu odbrambeno oružje: bukvalno njihova jedina svrha je bacanje bombi. Žele kupiti nove ratne brodove i prve naoružane bespilotne letjelice u Kanadi. A kada potroše ove stotine milijardi na ovo oružje, to je obaveza da će ga koristiti, zar ne? Baš kao kada gradimo cjevovode: to učvršćuje budućnost vađenja fosilnih goriva i klimatske krize. Ove odluke koje Kanada donosi – kao što je kupovina 88 novih borbenih aviona Lockheed Martin F-35 – učvršćuju vanjsku politiku Kanade zasnovanu na opredjeljenju da vodi rat s ratnim avionima u narednim decenijama. Ovdje se susrećemo sa mnogima u suprotstavljanju ovim kupovinama.
CD: Ruska invazija na Ukrajinu je na mnogo načina trenutak na koji su mnoge od ovih industrija i interesa čekali, kao što je slučaj sa diskursom o „arktičkoj sigurnosti“ koji se koristi da se opravda dalja vojna potrošnja. Kako su se stvari u tom pogledu promijenile i kako ovi interesi koriste ono što se dešava u Ukrajini?
RS: Prvo što treba reći su isti sukobi širom svijeta koji su u posljednje vrijeme bili na vrhu vijesti – a mnogi koji nisu – koji su donijeli čistu bijedu milionima ljudi, ove godine su proizvođačima oružja donijeli rekordne profite. Govorimo o najvećim ratnim profiterima na svijetu koji su ove godine zaradili rekordne milijarde. Ovi rukovodioci i kompanije su jedini ljudi koji „pobeđuju“ u bilo kom od ovih ratova.
Govorim o ratu u Ukrajini, koji je ove godine već natjerao više od šest miliona izbjeglica da napusti svoje domove, ali govorim i o ratu u Jemenu koji traje više od sedam godina i ubio je preko 400,000 civila . Govorim o onome što se dešava u Palestini, gdje je najmanje 15 djece ubijeno na Zapadnoj obali od početka ove godine—i to su samo djeca. Ima još mnogo sukoba o kojima ne čujemo uvijek u vijestima. Ali svi su oni doneli samo neočekivani prihod ovim kompanijama za proizvodnju oružja.
Zaista nema težeg vremena biti antiimperijalistički nego kada naše vlade, Zapad, udaraju u bubnjeve rata. Trenutno je veoma teško osporiti propagandu koja legitimiše ove ratove: ovo ludilo nacionalizma i patriotizma.
Mislim da je sada kada je za ljevicu posebno ključno da odbije da razmišlja crno-bijelo, da se uklopi u narative za koje nam mediji govore da su jedine opcije. Moramo osuditi užasno vojno nasilje ruske države bez zalaganja za eskalaciju NATO-a. Da se zalaže za prekid vatre umjesto zone zabrane letova. Moramo da budemo antiimperijalistički, da se suprotstavimo ratu, da podržimo one koji se suočavaju sa ratnim nasiljem, a da pritom ne budemo nacionalisti, i da se ikad ne udružimo sa fašistima ili ne pravimo izgovore za njih. Znamo da se „naša strana“ ne može izraziti zastavom države, bilo koje države, već je zasnovana na internacionalizmu, globalnoj solidarnosti ljudi ujedinjenih da se suprotstave nasilju. Gotovo sve što sada kažete osim „da, hajde da pošaljemo više oružja kako bi više ljudi moglo da koristi više oružja“ nazvaće vas „putinovom marionetom“ ili još gore stvari od toga.
Ali vidim da sve više ljudi vidi kroz ono što nam je rečeno je jedini način da zaustavimo nasilje. Prošle sedmice je u Madridu održan džinovski samit NATO-a i ljudi su mu se suprotstavili nevjerovatnim otporom na terenu. I upravo sada ljudi protestiraju protiv NATO-a širom Kanade, tražeći prekid rata, i odbijajući da usklade solidarnost s Ukrajincima koji se suočavaju sa brutalnom ruskom invazijom s potrebom da potroše više milijardi na oružje kako bi podstakli skupu trku u naoružanju. Oni su anti-NATO protesti u 13 kanadskih gradova i računajući ovu sedmicu, što mislim da je nevjerovatno.
CD: Nedavno ste učestvovali u zaista velikoj i hrabroj akciji na kanadskom Globalnom sajmu odbrane i bezbednosti (CANSEC) u Otavi. Kako je došlo do te akcije i zašto je bilo važno intervenisati na ovakvom sajmu naoružanja?
RS: Početkom juna mi okupio stotine jakih da blokira pristup CANSEC-u—koji je najveća izložba oružja u Sjevernoj Americi—organiziranoj zajedno s mnogim drugim grupama i saveznicima u oblasti Ottawe i šire. Zaista smo se organizovali u znak solidarnosti sa onima koji su ubijeni, raseljeni i povređeni oružjem koje se prodavalo i prodavalo u CANSEC-u. Kao što sam već spomenuo, suprotstavljali smo se najvećim svjetskim ratnim profiterima: ljudi okupljeni u CANSEC-u su ljudi koji su zaradili bogatstvo na ratovima i sukobima širom svijeta u kojima se ovo oružje koristi, i oni imaju krv tako mnogi na svojim rukama.
Zaista smo onemogućili bilo kome da uđe bez direktnog suočavanja s nasiljem i krvoprolićem u kojima ne samo da su saučesnici već i profitiraju. Bili smo u mogućnosti da zakrčimo saobraćaj koji ulazi u konvenciju i stvori ogromna kašnjenja za početak događaja i da Anand održi svoju uvodnu riječ. Bilo je to u 7 ujutro, daleko od centra grada, po kiši, dan prije izbora u Ontariju i još uvijek su se stotine ljudi pojavile da se zaista direktno suprotstave nekim od najmoćnijih i najbogatijih ljudi na svijetu.
CD: Postojala je zaista agresivna reakcija policije na akciju CANSEC-a. Kakav je odnos između policijskog i vojnog nasilja? Zašto se oboje treba suočiti?
RS: Bilo je vrlo jasno da tamošnja policija brani ono što je smatrala svojim prostorom i svojim prijateljima. To je prvenstveno emisija vojnog oružja, ali policija je također glavni klijent CANSEC-a i kupuje mnogo opreme koja se tamo prodaje i prodaje. Dakle, na mnogo načina to je zaista bio njihov prostor.
Na širem nivou, rekao bih da su institucije policije i vojske uvijek duboko povezane. Prvi i primarni oblik ratovanja za Kanadu je kolonizacija. Kada je kanadskoj državi istorijski postalo teže da sprovodi kolonizaciju militarizovanim sredstvima, taj rat se nastavio gotovo jednako efikasno kroz policijsko nasilje. U Kanadi ne postoji čak ni jasna podjela između policije i vojske u smislu obavještajnih podataka, nadzora i opreme koja se koristi. Ove nasilne državne institucije stalno blisko sarađuju.
Mislim da sada možemo posebno da pogledamo načine na koje one koji zauzimaju stav na klimatskim linijama širom Kanade, posebno starosedeoci, redovno napada i nadzire ne samo policija već i kanadska vojska. Mislim da nikada nije bio jasniji način na koji militarizirane policijske snage u gradovima širom zemlje sprovode užasno nasilje, posebno protiv rasnih zajednica. Važno je napomenuti da mnoge od ovih policijskih snaga bukvalno primaju vojnu opremu doniranu od vojske. Tamo gdje nije donirana, oni kupuju opremu u vojnom stilu, dobijaju i daju vojnu obuku, uče vojnu taktiku. Kanadska policija često čak odlazi u inostranstvo u vojnim operacijama u sklopu vojnih razmjena ili drugih programa. Da ne spominjemo da je RCMP osnovan kasnih 1800-ih kao savezna vojna policija, a njegova vojna kultura je ostala njegov središnji aspekt. Globalno, trenutno radimo na nekoliko kampanja za demilitarizovati policiju.
World BEYOND War sam po sebi je abolicionistički projekat. Dakle, mi vidimo sebe apsolutno kao bratski pokret drugim abolicionističkim pokretima, poput pokreta za ukidanje policije i zatvora. Mislim da su svi ovi pokreti o stvarnoj izgradnji budućnosti izvan državnog nasilja i prisilnih državnih snaga. Rat ne dolazi iz neke urođene ljudske želje da se ubijaju jedni druge: to je društveni izum koji održavaju vlade i institucije jer od njega imaju direktnu korist. Vjerujemo da kao i drugi društveni izumi napravljeni da bi koristili određenim grupama ljudi, poput ropstva, može i da će biti ukinuto. Mislim da moramo negovati zaista jak stalni savez sa drugim abolicionističkim pokretima.
CD: World Beyond War i druge grupe poput Laburista protiv trgovine oružjem učinile su zaista hrabre direktne akcije. I ja mislim Palestinska akcija u Velikoj Britaniji, koja je nedavno ostvarila još jednu ogromnu pobjedu sa svojim drugim trajnim gašenjem Elbit stranice kroz nevjerovatnu kontinuiranu direktnu akciju. Koje pouke možemo izvući iz ovakvih međunarodnih napora?
RS: Apsolutno, tako je inspirativno vidjeti šta Shut Elbit Down ljudi rade. Divno je. Mislimo da zaista ključna tačka fokusa za naše pokrete i antiratno organizovanje u Kanadi treba da bude sagledavanje onoga što se dešava ovde i podržava nasilje koje vidimo na terenu, ponekad i na drugom kraju sveta. Često gledamo na one koji su povrijeđeni na prvoj liniji ratova i nejasne su veze između toga kako to nasilje počinje dovoljno često u našim gradovima, u našim mjestima, u našim prostorima ovdje.
Dakle, mi smo radili sa saveznicima da se zaista fokusiramo na to kako može izgledati direktna akcija i organiziranje na terenu protiv ratne mašinerije ovdje? Kada pogledate u to, shvatite da se, na primjer, milijarde dolara u LAV-ovima – u suštini malim tenkovima – koji se prodaju Saudijskoj Arabiji, oružje koje nastavlja rat u Jemenu, proizvodi se u Londonu, Ontariju i transportuje se u mom slučaju skoro pored moje kuće na autoputu u Torontu. Kada počnete konkretno da sagledavate načine na koje su naše zajednice, radnici, radnici direktno uključeni u ovu trgovinu oružjem, takođe vidite neverovatne mogućnosti za otpor.
Na primjer, došli smo zajedno sa ljudima da direktno blok kamioni i željezničke linije isporuka LAV-ova na putu za Saudijsku Arabiju. Mi smo farbali LAV tenk gusjenice na zgradama u kojima rade poslanici koji su odobrili ove kupovine. Gdje god možemo, direktno blokiramo protok ovog oružja u znak solidarnosti sa ljudima na terenu u Jemenu s kojima radimo, ali i čineći ove nevidljive odnose vidljivim.
Prije nekoliko mjeseci, bacili smo transparent od 40 stopa sa poslovne zgrade Chrystie Freeland na kojem je pisalo „krv na vašim rukama“ kako bismo naglasili na šta se zapravo prevode ove pročišćene političke odluke koje izlaze na ovim otmjenim konferencijama za štampu na terenu. Bio je to dio koordinisanog #CanadaStopArmingSaudi dan akcije obilježavanje sedmogodišnjice rata u Jemenu koji je doveo do nevjerovatnih akcija širom zemlje, od kojih je većina sprovedena s lokalnim jemenskim zajednicama. Srećom, antiratni pokret ima samo toliko decenija primjera ljudi koji čine nevjerovatne akcije – u postrojenjima za nuklearno oružje, kod proizvođača oružja, na linijama fronta nasilnog sukoba – da direktno stave svoja tijela na crtu. Imamo mnogo toga da crtamo. Trebao bih reći i da iza svih ovih direktnih akcija stoji vrlo neglamurozan rad ljudi koji istražuju, provode nebrojene sate pred tabelama i češljaju internetske baze podataka kako bi došli do informacija koje nam onda omogućavaju da se nađemo ispred tih kamiona sa cisternama.
CD: Kako je militarizam povezan sa klimatskom krizom? Zašto bi se aktivisti za klimatsku pravdu protivili ratu i imperijalizmu?
RS: Trenutno, među pokretima u Kanadi, postoji malo sve veća svijest o nekim od ovih veza između pokreta za klimatsku pravdu i antiratnih pokreta, što je zaista uzbudljivo.
Prvo, trebali bismo samo reći da je kanadska vojska samo nečuven emiter stakleničkih plinova. To je daleko najveći izvor svih vladinih emisija i praktično je izuzet od svih kanadskih nacionalnih ciljeva smanjenja stakleničkih plinova. Dakle, Trudeau će objaviti bilo koji broj najava o ciljevima za emisije io tome kako smo na putu da ih ispunimo i to prikladno isključuje najvećeg emitera savezne vlade.
Osim toga, ako pogledate dublje, postoji razorno vađenje materijala za ratne mašine. Sve što se koristi na tlu u ratnoj zoni počelo je u, na primjer, rudniku rijetkih zemnih elemenata ili rudniku uranijuma. Tu je i otrovni rudnički otpad koji se proizvodi na tim lokacijama, plus strašno uništenje ekoloških sistema uzrokovano samim ratnim inicijativama. Na vrlo osnovnom nivou, vojska je jednostavno nevjerovatno ekološki destruktivna.
Ali isto tako, vidjeli smo kako se kanadska vojska koristi za napad na one koji zauzimaju stav na klimatskim linijama unutar ostrva Turtle, ali i širom svijeta. U mnogim slučajevima, kanadski militarizam na globalnom nivou ne izgleda nužno kao kanadske trupe na terenu, ali izgleda kao oružje, finansiranje, diplomatska podrška militarizaciji u odbrani kanadskih projekata vađenja resursa. U Latinskoj Americi, izuzetno je uočljiv način na koji je kanadski militarizam mobiliziran da “osigura” kanadske rudnike iu nekim slučajevima uspostavlja čitave militarizirane zone zemalja kako bi zaštitile te mine. Tako izgleda i kanadski militarizam.
Da bi klimatski pokreti uspjeli, moramo ići dalje od pričanja o vojnim emisijama, ali i načinima na koje se kanadska vojska koristi za suzbijanje neslaganja, za odbranu industrije fosilnih goriva po svaku cijenu i načine na koje Kanada ulaže u militarizaciju njene granice. Nedavni izvještaj Transnacionalnog instituta otkrio je da je Kanada trošila u prosjeku 1.9 milijardi dolara godišnje na militarizaciju svojih granica, dok je samo doprinosila manje od 150 miliona dolara godišnje na finansiranje klime kako bi ublažila utjecaje klimatskih promjena koje su dovele do prisilne migracije u prvom mjesto.
Jasno je koji je prioritet države u smislu militarizacije granica kako bi se migranti zadržali van u odnosu na suočavanje s krizom koja ljude prisiljava da bježe iz svojih domova. Sve to, naravno, dok oružje prelazi granice bez napora, ali ljudi nisu u mogućnosti.
CD: Bliži se globalna konferencija bez rata. Zašto se ova konferencija održava i, shodno tome, zašto je važno da zauzmemo globalni pristup našim borbama?
RS: Zaista sam uzbuđen zbog ove konferencije: #NoWar2022. Tema ove godine je otpor i regeneracija. Iskreno, činilo se kao vrijeme kada smo zaista trebali ne samo da se oslanjamo na nadu kao apstraktnu ideju, već na način na koji Mariame Kaba govori o tome o „nadi kao teškom radu, nadi kao disciplini“. Dakle, mi se zaista fokusiramo ne samo na to kako izgleda otpor vojno-industrijskom kompleksu i ratnoj mašini, već i na to kako gradimo svijet koji nam je potreban i prepoznajemo nevjerovatnu organizaciju koja se događa svuda oko nas koja to zapravo već čini.
Na primjer, sarađujemo sa ljudima u Sinjajevini u Crnoj Gori koji imaju ovu nevjerovatnu borbu na terenu da blokiraju novi vojni poligon NATO-a. Kopamo o tome kako zaustaviti i zatvoriti vojne baze, ali i kako su ljudi širom svijeta zatim pretvorili te lokacije da ih koriste za mirna sredstva, za suverena sredstva, za melioraciju autohtonog zemljišta. Gledamo kako demilitarizirate policiju i implementirate alternativne modele zaštite vaše zajednice usmjerene na zajednicu. Čut ćemo primjere iz zapatističkih zajednica, na primjer, koje su dugi niz godina izbacile državnu policiju. Kako osporavate pristrasnost i propagandu mejnstrim medija, ali i stvarate nove institucije? Ljudi iz The Breach-a će to predstaviti kao novu uzbudljivu medijsku inicijativu koja je započela u protekloj godini.
Mislim da će na taj način biti zaista uzbudljivo, čuti od ljudi koji grade alternative na koje se možemo osloniti i rasti. Prešli smo, kao i mnogi drugi, na online konferenciju prije nekoliko godina na početku pandemije. Bili smo jako uznemireni zbog toga jer je okupljanje ljudi, mogućnost zajedničkih direktnih akcija, bio ključni dio načina na koji smo se organizovali u prošlosti. Ali kao i mnoge druge grupe, bili smo oduševljeni što su se ljudi pridružili uživo na mreži iz više od 30 različitih zemalja širom svijeta. Tako je to zaista postalo okupljanje međunarodne solidarnosti.
Kada govorimo o suprotstavljanju ovim nevjerovatno moćnim institucijama, vojno-industrijskom kompleksu, oni se okupljaju i okupljaju svoje ljude i resurse iz cijelog svijeta kako bi napravili strategiju o tome kako rastu profit Lockheed Martina, kako svuda izvoze svoje oružje i osjeća se vrlo moćno kao antiratni pokret da bismo se mogli okupiti na naše vlastite načine. Na otvaranju ovogodišnje konferencije govori jedan od članova našeg odbora koji se javlja iz Kijeva u Ukrajini. Prošle godine su ljudi govorili iz Sane u Jemenu i mogli smo čuti bombe kako padaju oko njih, što je zastrašujuće, ali i stvarno moćno da se okupimo na ovaj način i presečemo neka medijska sranja i direktno se čujemo.
CD: Imate li završnih misli?
RS: Postoji citat Džordža Monbiota o kome sam mnogo razmišljao u poslednje vreme u smislu načina na koji se suprotstavljamo medijskom spinovanju i ne razmišljamo o zdravom razumu koji nam je rečeno u medijima o tome kako se štitimo. On napisao nedavno: „Ako je ikada došlo vrijeme da se preispitaju stvarne prijetnje našoj sigurnosti i odvoje se od vlastitih interesa industrije oružja, to je to.” Mislim da je to istina.
Ovaj je intervju uređen radi jasnoće i dužine.
James Wilt je slobodni novinar i postdiplomac sa sjedištem u Winnipegu. On je autor Sanjaju li Androidi o električnim automobilima? Javni prijevoz u doba Googlea, Ubera i Elona Muska (Between the Lines Books) i nadolazeće Ispijanje revolucije (Repeater Books). Možete ga pratiti na Twitteru @james_m_wilt.
