Putin i Zelenski, razgovarajte jedni sa drugima!

Jurij Šelijaženko, World BEYOND WarVeljače 27, 2022

KIJEV, UKRAJINA — Živimo u teškim vremenima koja zahtevaju hrabrost za promovisanje mira.

Kada susedni narodi sa isprepletenom istorijom počnu da tlače, uništavaju i ubijaju jedni druge iz godine u godinu, na sopstvenoj teritoriji ili u invaziji na teritoriju suseda...

Kada na Fejsbuku objavite da Povelja UN-a zahteva pacifičko rešavanje svih sporova i da bi stoga predsednik Rusije Putin i predsednik Ukrajine Zelenski trebalo da prekinu vatru i započnu mirovne pregovore, a komentari su na trenutak preplavljeni opscenostima i prokletstvima…

Kad se proglasi vanredno stanje i potpuna mobilizacija, i podijele puške hiljadama novoprinovanih gradskih vojnika, i selfiji s puškama postanu u trendu na Fejsbuku, a niko ne zna ko i zašto neko odjednom puca na ulicu...

Kad se čak i civili u etažnoj svojini spremaju da dočekaju neprijatelja molotovljevim koktelima, kako vojska preporučuje, i izbrišu sa svog Viber chata komšiju kojeg doživljavaju kao izdajnika jer poziva ljude na oprez, nemojte paliti zajedničku kuću i ne ne dozvoliti vojsci da koristi civile kao živi štit...

Kada se udaljeni zvuci eksplozija sa prozora miješaju u umu s porukama o smrtima i razaranju, i mržnji, i nepovjerenju, i panici, i pozivima na oružje, do još krvoprolića za suverenitet...

…to je mračni čas za čovječanstvo koji treba da preživimo i savladamo, te spriječimo da se ponovi.

Ukrajinski pacifistički pokret osuđuje sve vojne akcije na strani Rusije i Ukrajine u kontekstu trenutnog sukoba. Osuđujemo vojnu mobilizaciju i eskalaciju unutar i izvan Ukrajine, uključujući prijetnje nuklearnim ratom. Pozivamo rukovodstva i država i vojnih snaga da se povuku i sjednu za pregovarački sto. Mir u Ukrajini i širom svijeta može se postići samo na nenasilan način. Rat je zločin protiv čovječnosti. Stoga smo odlučni da ne podržavamo bilo kakvu vrstu rata i da težimo otklanjanju svih uzroka rata.

Teško je sada ostati miran i priseban, ali uz podršku globalnog civilnog društva to je lakše. Prijatelji iz mnogih zemalja pokazuju solidarnost i aktivno promovišu mir mirnim sredstvima ui oko Ukrajine. Ovdje smo duboko zahvalni i inspirirani.

Nažalost, i ratni huškači guraju svoju agendu širom svijeta. Oni zahtijevaju eskalirajuću vojnu pomoć Ukrajini i destruktivne ekonomske sankcije Rusiji.

Sankcije koje Zapad i Istok nameću jedni drugima kao rezultat američko-ruske bitke za kontrolu nad Ukrajinom mogu oslabiti, ali neće podijeliti globalno tržište ideja, rada, robe i finansija, tako da će globalno tržište neizbježno pronaći način da zadovolji svoje potrebe u globalnoj vladi. Pitanje je koliko će civilizovana i demokratska biti buduća globalna vlada; a vojni savezi, koji imaju za cilj da podrže apsolutni suverenitet, promovišu despotizam, a ne demokratiju.

Kada članice NATO-a pružaju vojnu pomoć da podrže suverenitet ukrajinske vlade ili kada Rusija šalje trupe da se bore za samoproglašeni suverenitet separatista iz Donjecka i Luganska, treba da zapamtite da nekontrolisani suverenitet znači krvoproliće, a suverenitet definitivno nije demokratska vrednost: sve demokratije su se pojavile od otpora krvoločnim suverenima, pojedinačnim i kolektivnim. Ratni profiteri Zapada ista su prijetnja demokratiji kao i autoritarni vladari Istoka, a njihovi pokušaji da podjele i zavladaju Zemljom su u suštini slični.

NATO bi se trebao povući iz sukoba oko Ukrajine koji je eskalirao njegovom podrškom ratnim naporima i težnjama za članstvo u ukrajinskoj vladi, i idealno da se raspusti ili transformiše u savez za razoružanje umjesto u vojni savez.

Sjedinjene Države bi trebale poslati poruku Ukrajini da su mirovni pregovori između vlade i separatista neizbježni, što prije to bolje, a zatim ući u značajne mirovne pregovore s Rusijom. Predlažem da se obje pridruže Ugovoru o zabrani nuklearnog oružja, čineći ga dobrim primjerom drugim velikim silama, prije svega Kini. I sve velike sile bi se trebale posvetiti nenasilnom globalnom upravljanju zasnovanom na kulturi mira, univerzalnoj komunikaciji i saradnji umjesto da su osuđene na propast pokušaja da se njihova hegemonija, globalna ili regionalna, nametne brutalnom vojnom silom.

Ukrajina ne bi trebalo da stane na stranu bilo koje ratoborne velike sile, bilo da su to SAD, NATO ili Rusija. Drugim riječima, naša zemlja treba da bude neutralna. Ukrajinska vlada treba da demilitarizuje, ukine regrutaciju, mirno reši teritorijalne sporove u vezi sa Krimom i Donbasom i doprinese razvoju budućeg nenasilnog globalnog upravljanja umesto da pokušava da izgradi do zuba naoružanu nacionalnu državu iz 20. veka. Biće lakše pregovarati sa Rusijom i njenim klijentima separatistima kada delite viziju da će Ukrajina, Donbas i Krim u budućnosti biti jedna celina na ujedinjenoj planeti bez armija i granica. Čak i ako elitama nedostaje intelektualna hrabrost da gledaju u budućnost, pragmatično razumijevanje prednosti zajedničkog tržišta trebalo bi utrti put miru.

Sve sukobe treba rješavati za pregovaračkim stolom, a ne na bojnom polju; međunarodno pravo to zahtijeva i ne postoji drugi prihvatljiv način za rješavanje sporova koji su proizašli iz nasilnog preuzimanja vlasti u Kijevu, Krimu i Donbasu 2014., nakon osmogodišnjeg krvoprolića ukrajinskih i proruskih snaga, i trenutnog ruskog agresivnog militarističkog pokušaja da poništi režim promjena u Ukrajini.

Ogorčenje javnosti izazvano ratom laži raste dok sve zaraćene strane dižu sve vrste buke kako bi zavarale cijeli svijet okrivljujući jedni druge, odbijajući da priznaju vlastito loše ponašanje, bijeljeći svoje ratne napore suprotno zdravom razumu.

Umjesto da iz bijesa kidamo posljednje spone čovječanstva, potrebno je više nego ikada da očuvamo i ojačamo mjesta komunikacije i saradnje između svih ljudi na Zemlji, a svaki pojedinačni napor te vrste ima vrijednost.

Malo se ljudi trudi da budu ili anđeli ili demoni; većina ljudi intuitivno luta između kulture mira i nenasilja, s jedne strane, i kulture rata i nasilja, s druge strane. Pacifisti bi trebali pokazati dobar put.

Nenasilje je djelotvornije i progresivnije oruđe za globalno upravljanje, socijalnu i ekološku pravdu, nego zablude o sistemskom nasilju i ratu kao lijeku, čudesnom rješenju za sve društveno-ekonomske probleme.

Zar Ukrajina i Rusija nisu dovoljno pobesnele i patile od divljanja da shvate da nasilje ne funkcioniše? Ali nedostatak kulture mira u obje post-sovjetske nacije rezultira ekstremnom nepregovaranjem. Putin i Zelenski dobili su mnoge pozive od lidera drugih nacija u kojima su sugerisali da bi trebalo da pregovaraju o prekidu vatre. I najavljeno je da će pregovarati. Tada su njihovi timovi rekli da su pripreme za razgovor propale jer se drugoj strani ne može vjerovati, previše traži, vara i igra na vrijeme. Čini se da koncept pregovora za oba predsjednika znači ili vojnu strategiju ili prihvatanje predaje neprijatelja.

Putin i Zelenski bi trebali ozbiljno i u dobroj namjeri da se uključe u mirovne pregovore, kao odgovorni političari i predstavnici naroda, na osnovu zajedničkih javnih interesa umjesto da se bore za međusobno isključive pozicije.

Nadam se da bismo uz pomoć svih ljudi na Zemlji koji govore istinu vlastima, tražeći da prestanu pucati i početi pričati, pomažući onima kojima je to potrebno i ulažući u kulturu mira i obrazovanje za nenasilno građanstvo, mogli zajedno izgraditi bolji svijet bez armija i granica. Svet, kojim vladaju velike sile Istine i Ljubavi, koji obuhvata Istok i Zapad. I, citirajući May-May Meijera, mog prijatelja iz Holandije — svijeta u kojem se mogu igrati sva djeca.