Autor Terry Crawford-Browne, World BEYOND War - Južna Afrika, 22. aprila 2021
Sada je prošlo više od dvije i po godine od eksplozije u pogonu Rheinmetall Denel Munitions (RDM) u Macassaru u septembru 2018. godine u kojoj je poginulo osam radnika. Obavijest Ministarstva rada objavila je da će se javna istraga konačno održati u Staroj građanskoj dvorani Macassar, Brug Street, od ponedjeljka 3. maja do petka 7. maja od 09:00 do 16:00. Za dodatne detalje kontaktirajte MNDyulete 082-788-2147 ili e-poštom: Mphumzi.dyulete@labour.gov.za
Istraga Odjela za rad završena je u junu 2019. godine, a zatim je predata nacionalnom inspektoru na odluku da li RDM treba kazneno goniti.[I] Čak ni premijer Zapadnog Rta nije mogao pristupiti tom izvještaju, a još uvijek nisu pokrenute istrage o smrti tih osam radnika.
Istraga će se ironično poklopiti sa saslušanjima njemačkog Bundestaga u Berlinu 5. maja u saradnji sa Ujedinjenim nacijama. Ta će se saslušanja fokusirati na to kako njemačke oružane kompanije poput Rheinmetall-a namjerno lociraju svoju proizvodnju u zemljama poput Južne Afrike kako bi izbjegle njemačke propise o izvozu oružja.[Ii]
Izvještaj Otvorene tajne na 96 stranica objavljen u ožujku i pod naslovom „Profitiranje od bijede: Južnoafrička Republika u ratnim zločinima u Jemenu“ grozna je optužnica zbog opetovanih propusta Nacionalnog odbora za kontrolu konvencionalnog naoružanja u provođenju obveza iz Zakona o NCAC-u. Ovaj zakon predviđa da Južna Afrika neće izvoziti oružje u zemlje koje zloupotrebljavaju ljudska prava i / ili u regije u sukobu.[Iii]
Pored izvoza municije u Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate, RDM je 2016. godine dizajnirao i instalirao tvornicu municije vrijedne 240 miliona dolara u Saudijskoj Arabiji.[Iv] RDM je čak prevladao nad bivšim predsjednikom Zumom da otvori tu fabriku sa prestolonasljednikom Mohammedom bin Salmanom koji je, mjesec dana nakon eksplozije u RDM-u, bio umiješan u jezivo ubistvo saudijskog novinara Jamala Khashoggija.
Nakon što je NCACC konačno obustavio izvoz južnoafričkog oružja na Bliski istok, RDM je pregovarao o velikom izvoznom ugovoru u Tursku. Njemačka zabranjuje izvoz oružja u Tursku zbog kršenja ljudskih prava nad kurdskim stanovništvom Turske, Sirije, Iraka i Irana. U aprilu / maju 2020. godine, i kršeći zrakoplovna ograničenja kompanije Covid, šest letova turskih aviona tipa A400M sletjelo je na aerodrom u Cape Town-u radi utovara RDM municije.[v] Turski napad na Libiju započeo je tri sedmice kasnije.
Trenutno je još uvijek nepoznato da li je Turska RDM municiju koristila i protiv kurdskih civila u Siriji i Iraku i je li ih Turska isporučila Azerbejdžanu za upotrebu u prošlogodišnjem ratu između Armenije i Azerbejdžana. Bivši predsjedavajući NCACC-a, pokojni ministar Jackson Mthembu naznačio je da će biti održana istraga. Godinu dana kasnije ništa se nije dogodilo.
Ništa manje nego što je Centralna obavještajna agencija (CIA) procijenila da se 40 do 45 posto globalne korupcije može pratiti unazad do trgovine oružjem. Ta korupcija ide do vrha među političarima širom svijeta, čak i uključujući britansku kraljevsku porodicu. Dimna zavjesa „nacionalne sigurnosti“ uvijek se primjenjuje kada je takva korupcija izložena. Kao primjer: Britanski premijer Tony Blair je 2006. godine ukinuo istragu Britanskog ureda za teške prevare zbog mita koje je plaćala britanska kompanija za oružje BAE radi osiguranja ugovora o izvozu oružja sa Saudijskom Arabijom, Južnom Afrikom i šest drugih zemalja, lažno tvrdeći da SFO istraga o primanju mita ugrozila je britansku nacionalnu sigurnost.
Vijeće sigurnosti UN-a u novembru 1977. uvelo je obavezni embargo na oružje protiv apartheida Južne Afrike.[vi] Rheinmetall je 1979. godine prekršio taj embargo, kao i njemačke propise o izvozu oružja, isporučivši cijelu tvornicu municije u Južnu Afriku, preko Brazila.[vii] \ t Nakon Iranske revolucije 1979. godine, službenici Reaganove administracije namjerno su pokrenuli osmogodišnji rat između Iraka i Irana. Namjera je bila iscrpiti i Iran i Irak. Svijet i dalje trpi posljedice više od 40 godina kasnije, o čemu svjedoče Trumpova administracija i izraelski napori da unište JCPOA sporazum s Iranom u vezi s nuklearnim oružjem. Ni u SAD-u ni u Evropi se ne spominje izraelsko nuklearno oružje razvijeno u saradnji sa apartheidom Južna Afrika tokom 1980-ih.[viii] \ t
Ta fabrika Rheinmetall koja se nalazila izvan Potchefstrooma-a isporučila je granate od 155 mm za 200 artiljerijskih topova G5 koje je Armscor izvezao u Irak. Zauzvrat je taj ugovor olakšao Robert Gates koji je 1991. godine postao direktor CIA-e, a kasnije, 2006. godine, američki ministar obrane. Trgovina oružjem (uključujući raketnu tehnologiju) tokom 1980-ih između Južne Afrike i Iraka iznosila je 4.5 milijardi dolara, a plaćala se iračkom naftom.
Isto tako, više od 80 njemačkih kompanija predvođenih Rheinmetall-om, Thyssenom, Siemens-om, MBB-om i Ferrostaalom izgradilo je širok spektar naoružanja u Iraku. Ta su postrojenja uključivala tehnologiju za pogon plina Samarra koju je Sadam Hussein koristio za plin oko 5 Kurdskih Iračana u martu 000. godine.[ix]
Južnoafrički apartheid s nestrpljenjem je sudjelovao u skandalu Iran-Contra, i finansiranjem i oružjem. Zauzvrat, čelna kompanija CIA-e, International Signal and Control (ISC) i Izrael isporučili su Južnoj Africi tehnologiju za razvoj Armscorovog balističkog raketnog programa, koji je trebao imati kapacitet za isporuku i nuklearnih bojevih glava i svemirskih satelita. Južna Afrika je tako postala jedan od mnogih kanala za prenošenje američke raketne tehnologije u Irak za upotrebu protiv Irana.
Armscorov Somchem (sada RDM od 2008.) i Houwteq u Grabouwu, kao i Somchemov poligon Hangklip na Rooi Elsu bili su glavni centri južnoafričkog raketnog programa, koji su Amerikanci zatvorili nakon 1991. godine.[X] Skandal s Iračkim vratima u Washingtonu razotkrio je kako su CIA, ratni biznis i banke oslobodili čudovišta u Iraku, Južnoj Africi, Njemačkoj i mnogim drugim zemljama.[xi] \ t
Istraga u Macassaru takođe mora ponovo otvoriti istragu o padu SAA Helderberg u novembru 1987. godine u kojem je poginulo svih 159 putnika i posade. Taj krah ostaje jedna od neriješenih misterija ere apartheida. Istražna komisija Margo iz 1988. godine odbačena je kao „kreča“. Saslušanja Komisije za istinu i pomirenje (TRC) 1998. godine nisu bila konačna, ali je preporučila dalju istragu. Izvještaj TRC-a bilježi:
„Južnoafrički pogon za proizvodnju amonijum perklorata (APC) postavljen je 1970-ih u Somchemu. Otprilike u vrijeme pada Helderberga, Južna Afrika bila je uključena u vojne operacije u Angoli, Namibiji i na domaćem frontu. Operativna potražnja za čvrstim raketnim gorivima bila je velika. Somchem nije išao ukorak sa potražnjom. Donesena je odluka da se kapacitet udvostruči. To je uključivalo zatvaranje postrojenja za vrijeme produženja.
Zbog trajne potražnje bilo je nemoguće skladištiti APC prije gašenja. Očito je velika količina APC-a morala dolaziti izvan zemlje tokom nekoliko mjeseci, uprkos prevladavajućim vojnim sankcijama. Ovo je bilo teško i skupo, a vjerujem da je u početku potrebni APC dolazio iz Amerike i da je dovezen putničkim avionima SAA kao sastavni dio potrebne obmane. "[xii] \ t
APC je sastojak raketnog goriva i vrlo je zapaljiv. Tada su u SAD-u 1980-ih bila samo dva proizvođača APC-a, oba smještena u Nevadi. Pet mjeseci nakon pada Helderberga, PEPCON postrojenje na rubu Las Vegasa se zapalilo. Stvorila je ono što NASA opisuje kao „najveću nenuklearnu eksploziju u zabilježenoj istoriji“.[xiii] \ t Još nije poznato kakve su zdravstvene posljedice zagađenje zaliha vode APC-om. Da li se APC još uvijek proizvodi na RDM? Ako da, koje su opasnosti za sigurnost i okoliš za Macassar zajednicu? Odavno je utvrđeno da je neodrživo locirati tvornice municije u stambenim naseljima.
Da li su SAD isporučile APC na Tajvanu za prikupljanje i prevoz do Cape Towna na putničkom avionu SAA? Ako je to slučaj, to bi predstavljalo kršenje UN-ovog embarga na oružje, Sveobuhvatnog zakona o borbi protiv aparthejda iz 1986. godine (na koji je Reagan uložio veto, ali koji je američki Senat poništio), kao i međunarodnih zrakoplovnih propisa. Skandal s Iračkim vratima u Washingtonu 1993. godine pokopali su republikanci, a 1995. demokrate.[xiv] Dobro je dokumentovano da su pregovori između potpredsjednika Gorea i zamjenika predsjednika Mbekija u vezi s ISC-om, Armscorom, Denelom, Fuchsom i raketnim ambicijama Južne Afrike bili ispunjeni poteškoćama.[xv] \ t
Jesu li se Gore i Mbeki napokon 1997. godine dogovorili o "zapovijedanju gega" u vezi s Helderbergom? I je li to razlog što je Ministarstvo prometa 2002. godine lažno objavilo da nema novih podataka i zatvorilo istragu o Helderbergu?
Poboljšana kopija kasete s diktafonom u kokpitu, koju je FBI očigledno verifikovao u SAD-u 2000. godine, očito je zabilježila člana posade kako pita: „šta mi nosimo?“ Još jedan glas, za kojeg se misli da je glas pilota, kapetan Uys odgovara: "Vjerujem da je to raketno gorivo".[xvi] \ t
Sada više od 33 godine od nesreće, prošlo je vrijeme da porodice poginulih putnika i posade zatvore što se dogodilo njihovim najmilijima i da se ponovo otvori istraga o Helderbergu.
[I] Marvin Charles, „Ispitivanje eksplozije #Denel koja je ostavila osam mrtvih je završeno“, rt Argus, 25. juna 2019.
[Ii] Rheinmetall Defense - Tržišta i razvojna strategija, 2016. stranica 22.
[Iii] Suraya Dadoo, „Južnoafrička državna industrija izvoza oružja umrljana krvlju jemenskih civila“, Sunday Times, 21. marta 2021.
[Iv] „Saudijska Arabija otvara tvornicu municije koju je sagradio Rheinmetall Denel Munitions“, Defenceweb, 4. aprila 2016.
[v] Carien du Plessis „Pitanja ostaju jer Južna Afrika omogućava prodaju municije Turskoj“, Daily Maverick, 5. maja 2020.
[vi] Rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 418, 4. novembra 1977
[vii] \ t Narnia Bohler-Muller, „Reparacije za zloupotrebu ljudskih prava iz aparthejda-ere: Stalna borba Khulumanijeve grupe za podršku istraživačkoj grupi za ljudske nauke, septembar 2012.
[viii] \ t Sasha Polakow-Suransky, Neizgovoreni savez: Tajni odnos Izraela sa aparthejdom u Južnoj Africi, Pantheon Books, 2010.
[ix] Kenneth Timmerman, Lobi smrti: Kako je Zapad naoružavao Irak, Bantam Books, 1992
[X] “Južnoafrička nuklearna obdukcija,” Wisconsin Project on Nuclear Arms Control, 1. januara 1996
[xi] \ t Alan Friedman, Paukova mreža: Tajna istorija kako je Bijela kuća ilegalno naoružala Irak, Bantam Books, 1993
[xii] \ t Izvještaj TRC-a, svezak 2, 1998.
[xiii] \ t „Od raketa do ruševina: Eksplozija postrojenja PEPCON amonijum perhlorata“, Nacionalna uprava za vazduhoplovstvo i svemir, svezak 6, izdanje 9, novembar 2012.
[xiv] Kenneth Timmerman, "Što se dogodilo s vratima Iraka?" Američki gledalac 1. novembra 1996.
[xv] \ t MS Van Wyk, Američki oružani embargo protiv Južne Afrike 1977. godine: institucija i provedba do 1997, Poglavlje 7, „Clintonova administracija i kraj oružanog embarga, 1993-1998“, doktorska disertacija Univerzitet u Pretoriji, 2005.
[xvi] \ t Pismo Neelsa van Wyka upućeno advokatu Johnu Welchu, šefu: Specijalne istražne jedinice, Ured državnog tužioca, Pretorija, 5. jula 2001.
