Prekid vatre i primirje u ratu Rusije i Ukrajine potrajat će mnogo duže nego što želimo

Tamara Lorenc, Ann Wright, Krista Bluesmith

Pukovnica (u otpuštenosti) Ann Wright, World BEYOND WarJun 13, 2023

Pregovori, primirja, primirja i mirovni sporazumi stari su koliko i sami ratovi.

Svaki rat završava nekom verzijom jednog od njih.

Ratovi su proučavani beskonačno, ali naučene lekcije o tome kako da se okončaju ratovi uglavnom su ignorisani od strane onih koji su vodili najnovije ratove u svetu.

Da bi zaustavili ubijanje u sukobu između Rusije i Ukrajine, ljudi savjesti moraju učiniti sve da pregovori o prekidu vatre postanu stvarnost — a to je bila svrha Međunarodni samit za mir u Ukrajini održan u Beču, Austrija, od 10. do 11. juna 2023.  Konferenciji je prisustvovalo i učestvovalo preko 300 osoba iz 32 zemlje robustan program da razgovaraju o tome kako stvoriti uslove za prekid vatre i na kraju dogovor o zaustavljanju ubijanja. Internet stranice Međunarodnog biroa za mir i samita mira u Ukrajini hakovane su dan nakon konferencije, ali bi uskoro trebale biti pokrenute.

Istorija otkriva da pregovori o prekidu vatre, primirju i miru traju dugo

Ako je istorija naš vodič, pregovori o miru će trajati sedmicama, mjesecima, ili možda godinama, da bi se Ukrajina i njeni saveznici dogovorili o pregovaračkoj strategiji—i još duže da bi postigli sporazum s Rusijom nakon što pregovori počnu.

Čak i ako bi sve strane, Ukrajina, Rusija, SAD/NATO, pristale na pregovore sutra, i ako bi pregovori na kraju uspjeli, mogli bi proći mjeseci ili godine prije nego što se ubistvo završi. Zato pregovori moraju početi SADA!

Istorija nam daje važan uvid u pregovore tokom rata i ono što možemo očekivati ​​da okončamo današnje izuzetno opasno međunarodno nasilje.

Pregovori o miru na Korejskom poluostrvu iu Vijetnamu

U slučaju korejskog primirja koje je konačno potpisano prije 70 godina, 27. jula 1953., bilo je potrebno 575 sastanaka između Sjeverne Koreje, Kine, SAD-a i Južne Koreje tokom dvije godine od 1951. do 1953. kako bi se finaliziralo gotovo 40 stranica sporazuma. Tokom te dvije godine ubijeni su milioni Korejaca, 500,000 Kineza i 35,000 američkih i desetine hiljada vojnika komande UN-a.

Petnaest godina kasnije, predstavnici SAD-a i Sjevernog Vijetnama sastali su se u Parizu 10. maja 1968. kako bi započeli mirovne pregovore, prvi put su se pregovarači iz obe zemlje sastali licem u lice. Formalni pregovori su počeli tri dana kasnije, ali su odmah stali.

Pet godina nakon sastanka 1968., 27. januara 1973., Demokratska Republika Vijetnam, Republika Vijetnam, Privremeni sporazum potpisale su „Sporazum o okončanju rata i uspostavljanju mira u Vijetnamu“, inače poznat kao Pariski mirovni sporazum. Revolucionarna vlada (Viet Cong) i Sjedinjene Države.

Pariški mirovni sporazum je službeno okončao američko učešće u Vijetnamskom ratu, iako većina američkih trupa neće napustiti sve do augusta 1973., a borbe između Sjevernog i Južnog Vijetnama su nastavljene do 30. aprila 1975., kada su tenkovi Sjevernovijetnamske vojske (NVA) prošli kroz kapija Predsedničke palate u Sajgonu, u Južnom Vijetnamu, čime je rat efektivno okončan. Milioni Vijetnamaca i desetine hiljada američkih vojnika ubijeni su tokom godina pregovora.

Znamo mnogo o napretku pregovora o okončanju američkog rata protiv Vijetnama.

U Govor na nacionalnoj televiziji 31,1968. marta XNUMX. najavio je predsjednik Johnson da je "preduzeo prvi korak za deeskalaciju sukoba" zaustavljanjem bombardovanja Sjevernog Vijetnama (osim u područjima u blizini DMZ-a) i da su Sjedinjene Države spremne poslati svoje predstavnike na bilo koji forum da traže pregovore o okončanju rat.

Johnson je ovu izjavu pratio iznenađujućim vijestima da nije namjeravao tražiti reizbor te godine.

Tri dana kasnije Hanoj ​​je objavio da je spreman razgovarati sa Amerikancima. Diskusije su počele u Parizu 13. maja, ali nikuda nisu dovele. Hanoj ​​je insistirao na tome da će Sjedinjene Države morati da zaustave svoje bombardovanje ostatka Vijetnama prije nego što započnu ozbiljni pregovori.

Međutim, žestoke borbe su nastavljene. Vrhovna komanda Sjevernog Vijetnama pratila je napade Tet sa još dva talasa u maju i avgustu 1968. U isto vrijeme, američki general Westmoreland naredio je svojim komandantima da "održe maksimalan pritisak" na komunističke snage na jugu, za koji je vjerovao da su bili ozbiljni oslabljeni gubicima kod Tet. Rezultat su bile najžešće borbe u ratu.

U osam sedmica nakon Džonsonovog govora, 3,700 Amerikanaca je ubijeno u Vijetnamu, a 18,000 ranjeno. Westmorelandov štab, koji je bio poznat po prenapuhanom broju tijela, prijavio je 43,000 ubijenih Sjevernovijetnamaca i Vijetkonga. Gubici vojske Južnog Vijetnama (ARVN) nisu zabilježeni, ali su obično bili dvostruko veći od američkih snaga.

Nakon pobjede na izborima 1968., predsjednik Nixon, sa svojim savjetnikom za nacionalnu sigurnost Henryjem Kissingerom, odlučio je pratiti ofanzivu Tet kampanjom "maksimalnog pritiska" s pojačanim američkim bombardiranjem Sjevernog Vijetnama i Kambodže, što je završilo velikim brojem smrtnih slučajeva Sjevernog Vijetnamaca. , Južnog Vijetnama i Kambodžana, kao i američke vojske.

“Maksimalni pritisak” je već dio pristupa SAD/NATO-a Rusiji s njenim opsežnim režimom sankcija i snabdijevanjem ogromnog broja oružja Ukrajini.

48 Prekidi vatre između 1946. i 1997

Možemo pogledati još mnogo primjera kako su pregovori na kraju doveli do kraja ubijanja u drugim sukobima.

Koristeći podatke iz 48 sukoba između 1946. i 1997. godine, politikolog Virginia Page Fortna je pokazala da snažni sporazumi koji uređuju demilitarizovane zone, garancije trećih strana, održavanje mira ili zajedničke komisije za rješavanje sporova i sadrže specifičan (nasuprot nejasan) jezik proizveli su trajnija primirja koja obezbjeđuju uslove za dijalog za primirje ili sporazum.

Smišljanje kako da prekid vatre bude efikasan biće ključni zadatak. Uprkos tome što ima manje od zvjezdanih rezultata, SAD bi kao suborbena strana trebale raditi s ukrajinskom vladom na pronalaženju djelotvornih mjera za prekid vatre.

Ukrajinski predsjednik Zelenski je već opisao sve nove pregovore kao "Minsk 3", što se odnosi na dva sporazuma o prekidu vatre koji su posredovali s Rusijom u glavnom gradu Bjelorusije 2014. i 2015. godine, nakon njene aneksije Krima i borbi u regiji Donbasa. Sporazumi iz Minska 1 i 2 nisu uključivali efikasne mehanizme za osiguravanje poštivanja obaveza strana i nisu uspjeli okončati nasilje. NATO i Evropska unija kasnije su priznali Minske 1 i 2 kao trik za „kupovanje vremena“ za gomilanje ukrajinskih snaga i opreme Zapada.

Proučavanja ratova i naučene lekcije su IGNORISTILI od strane onih koji vode ratove

Pošto sam 29 godina bio u američkoj vojsci/rezervu vojske i 16 godina radio kao američki diplomata, mogu svjedočiti o rezultatima beskrajnih studija o posljedicama rata, na primjer jednogodišnje studijske grupe Stejt departmenta za Irak , koje su američki političari i kreatori politike ignorirali, a naučene lekcije o tome kako okončati smrtonosne sukobe ignoriraju američki vojni i stručnjaci za nacionalnu sigurnost.

Vodič za ono što treba i ne treba raditi u okviru sporazuma o prekidu vatre

Pretpostavljam da malo ukrajinskih, ruskih, američkih i NATO kreatora politike zna za Ujedinjene nacije  Vodič na 18 stranica za ono što treba i ne treba u vezi sa sporazumima o prekidu vatre, na osnovu njihovog iskustva u sukobima.

Stoga, za zapisnik, želim da pomenem glavne tačke „Sporazuma o prekidu vatre šta treba i ne treba“, tako da niko ne može da kaže „Nismo znali“ takav posao je već obavljen i zamke prekida vatre dobro identifikovani sporazumi.

Svaki od sljedećih elemenata ima cijeli odjeljak napisan o tome u vodiču od 18 stranica.

DIO A Ko, kada i gdje

1. Nema mesta za 'kreativnu' dvosmislenost;
2. Potreba za preciznošću u pogledu geografije prekida vatre;
3. Potreba za preciznim preciziranjem datuma i vremena kada dospijevaju obaveze nametnute prekidom vatre;
4. Određivanje ili kvalificiranje dozvoljenih aktivnosti;
5. Primjena odredbi sporazuma na sve pripadnike svih oružanih snaga.

DIO B Praćenje i provođenje

6. Odredba za praćenje;
7. Verifikacija;
8. Žalbeni mehanizam;
9. Izvršenje;
10. Osiguravanje političkog rješavanja sporova od strane stranaka.

DIO C Organizacija i ponašanje oružanih snaga

11. vojna misija i mandat;
12. Kodeksi ponašanja;
13. Mjere za izgradnju povjerenja;
14. Dugotrajno liječenje boraca i žrtava;
15. Command & Control;
16. Veza i razmjena informacija;
17. Integracija;
18. Razoružanje, demobilizacija i smanjenje broja zaposlenih.

DIO D Humanitarna pitanja

19. Deminiranje i civilna zaštita općenito;
20. ratni zarobljenici i drugi politički zatvorenici;
21. Slobodno kretanje robe, ljudi i pomoći;
22. Suočavanje s prošlošću.

DIO E Implementacija

23. finansiranje
24. Informacije za redove i civile
25. Provjera veličine snaga
26. Izmjena i dopuna sporazuma
27. Predviđanje vremena isporuke
28. Izbjegavanje medijskog ratovanja
29. Kolateralni ugovori/zakonodavstvo
30. Civil Security
31. Buy-in od strane regionalnih sila

Šta se još može učiniti? SAD imenuju specijalnog predsjedničkog izaslanika za konfliktnu diplomatiju

Da bi se pokazalo koliko je razmišljanje američke vlade militarizirano, dok je potpuno novi element američke vojne komande, Grupa sigurnosne pomoći-Ukrajina, koju predvodi general s tri zvjezdice sa 300 osoblja, osnovala američka vlada, trenutno, nema nijednog zvaničnika u američkoj vladi čiji je posao sa punim radnim vremenom konfliktna diplomatija da okonča ubijanje u ratu Rusije i Ukrajine.

Ako SAD postanu ozbiljne u vezi s gubitkom života u Ukrajini, što se trenutno čini da nije, predsjednik Biden bi trebao imenovati posebnog predsjedničkog izaslanika koji može započeti neformalne razgovore s Ukrajinom i među njenim saveznicima u G-7 i NATO-u o završnici pregovora.

Osim toga, Sjedinjene Države moraju uspostaviti redovan kanal komunikacije u vezi s ratom koji uključuje Ukrajinu, američke saveznike i Rusiju kako bi omogućili učesnicima da komuniciraju kontinuirano, umjesto u jednokratnim susretima.

Ovo bi bilo slično modelu kontakt grupe koji se koristio tokom balkanskih ratova, kada se neformalna grupa predstavnika ključnih država i međunarodnih institucija sastajala redovno i privatno.

Hoće li sve strane u prekidu vatre, primirju, mirovnom sporazumu biti zadovoljne? NE je odgovor!

Moramo priznati da čak i kada bi pregovori doveli do prekida vatre, a zatim i do neke vrste sporazuma, ni Ukrajina, Rusija, SAD/NATO ne bi bili u potpunosti zadovoljni.

Uprkos nedavnoj istoriji u Avganistanu i Iraku, mnogi političari, posebno u SAD, a sada u Ukrajini i Rusiji, žele apsolutne pobede, a ne duge ratove bez jasnog rešenja.

Ali ako pogledamo korejsko primirje, koje se nije smatralo najboljim Spoljna politika SAD u vrijeme kada je potpisano, u skoro 70 godina nakon, primirje je održano i više nije bilo rata na poluostrvu. Međutim, pretvaranje primirja u mirovni sporazum bio je korak dalje za SAD, dok Sjevernokorejci i dalje traže mirovnu deklaraciju od SAD/Južne Koreje prije nego što napuste svoje nuklearne i raketne programe.

U slučaju američkog rata u Vijetnamu, 60 godina kasnije, nakon mirovnog sporazuma iz 1973. godine, zemlja je sada postala trgovinski partner SAD-a i Zapada.

Kako će se odvijati pregovori o prekidu vatre, može se samo nagađati.

Ali prekid vatre praćen primirjem bi Ukrajini dao priliku da okonča uništavanje većeg dijela svoje infrastrukture, da počne ekonomski oporavak, i što je najvažnije, da okonča smrt još više Ukrajinaca i povratak miliona Ukrajinaca u njihove domove.

Primirje bi Ruskoj Federaciji dalo priliku da se eventualno izvuče iz nekih sankcija koje je Zapad uveo, da radi unutar međunarodne zajednice na zajedničkim pitanjima i okonča svoju vojnu mobilizaciju i smrt većeg broja Rusa.

Za cijeli svijet, rusko-ukrajinsko primirje smanjilo bi rizike od direktnog vojnog sukoba sa SAD/NATO-om koji bi mogao uključivati ​​upotrebu nuklearnog oružja sa užasnim globalnim posljedicama za sve nas na ovoj planeti.

Kampanja za globalnu zabranu naoružanih dronova

Na Međunarodnom samitu o miru u Ukrajini, pokrenuta je „Kampanja za globalnu zabranu naoružanih dronova“. Ova kampanja odražava mišljenje mnogih u svijetu da sve zemlje trebaju prekinuti upotrebu ovog sistema naoružanja.

Znamo da je teška bitka pozivati ​​na ukidanje vrsta vojnog oružja, pa čak i ako postoje sporazumi koje su donele Ujedinjene nacije, kao što su o kasetnoj municiji, nagaznim minama i nuklearnom oružju, neke zemlje, predvođene Sjedinjenim Državama, neće poštovati ugovore. Ali, kao ljudi savjesti, moramo nastaviti djelovati prema onome što nam naša savjest govori da je pogrešno.

Ljudi savjesti moraju raditi za mir i nenasilno rješavanje međunarodnih pitanja

Isto tako, za ljude savjesti na ovom svijetu, moramo nastaviti raditi na miru i nenasilnom rješavanju međunarodnih pitanja uprkos tome što su naši političari naizgled žedni za nastavkom nasilja u ime mira.

O autoru: Ann Wright je penzionisana kao pukovnik nakon 29 godina u američkoj vojsci/rezervi. Takođe je bila američki diplomata i služila je u američkim ambasadama u Nikaragvi, Grenadi, Somaliji, Uzbekistanu, Kirgistanu, Sijera Leoneu, Mikroneziji, Avganistanu i Mongoliji. Podnijela je ostavku iz američke vlade u martu 2003. godine u suprotnosti sa američkom ratu protiv Iraka. Ona je koautor knjige “Disent: Voices of Conscience”. Bila je govornik na plenarnoj sesiji „Primirje i pregovori“ na Međunarodnom samitu o miru u Ukrajini održanom u Beču, Austrija, 10.-11. juna 2023.