Poruka iz Ukrajine u Evropu

Jurij Šelijaženko, World BEYOND WarVeljače 26, 2024

Prijateljima u Nemačkoj

Poruka za DFG-VK

Dragi prijatelji, pozdrav iz Kijeva i hvala vam što ste održali antiratni skup povodom ove tužne prilike druge godišnjice Putinovog zločinačkog napada na Ukrajinu.

Danas je rijedak događaj gdje su se ljudi okupili da protestuju protiv rata, a ne protiv neprijatelja. Jasno je da je rat planiran i planiran dugi niz godina. Ljudima je rečeno da će borba za opstanak zahtijevati žrtve i spremnost za najgore scenarije. Ali ljudi takođe imaju pravo na mir, i ljudi imaju pravo da se kreću ka miru razbijajući led strahova, laži i mržnje. Mirovni pokret je dio ljudske prirode; ona je neophodna, nepotkupljiva i sveprisutna; počinje od slušanja glasa savjesti u svakom zdravom umu.

Predsjednik Zelenski je na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji rekao: ne pitajte Ukrajinu kada će se rat završiti, pitajte se zašto Putin još uvijek može da ga nastavi. Govorio je i o svom izumu, ukrajinskoj formuli mira, koja pretpostavlja da sve vrste sigurnosti, od nacionalne i ekološke do prehrambene i nuklearne, trebaju biti osigurane udruženim ratnim naporima cijelog demokratskog svijeta da se Ukrajini obezbijedi oružje i porazi Rusija. Naravno, mi u mirovnom pokretu imamo svoju formulu mira: „mir nije jednak ratu“ (Peace≠war).

Posvećenost Zelenskog demokratiji deklarirana u njegovoj 'formuli mira' je hvale vrijedna, a krivica prema Rusiji za agresiju, zahtjevi za povlačenjem trupa i kompenzacija za užasne nepravde su opravdani. Ali njegova formula je pomalo nepotpuna jer je bilo kakav rat, ili bilo koja druga vrsta sistemskog nasilja, nespojiva sa pravom demokratijom, političkom snagom inkluzivnog mirnog dijaloga, donošenja odluka i nenasilnog života.

Opasna je utopija pretvarati cijelu naciju u vojnike i izbrisati sav neprijateljski narod sa planete, a činjenica da je neprijateljska nacija napala vas prvo ne čini ovu zabludu legitimnom. Putin je i dalje u stanju da nastavi agresiju zbog militarističke utopije ukorijenjene u popularna sujeverja širom svijeta, ne samo među svojim podanicima i kolegama diktatorima već i među njegovim suparnicima; Podsjećam da je Evropski sud za ljudska prava 2020. godine dozvolio Putinu da regrutira ljude protivno njihovim prigovorima savjesti u slučaju Dyagilev protiv Rusije, i to je bio tužan dan moralnog neuspjeha za evropsku demokratiju i vladavinu prava. Putin je u stanju da napadne Ukrajinu jer njegovo suvereno pravo da tlači i regrutuje svoje podanike nije osporeno, uskraćeno ili zabranjeno međunarodnim pravom, jer mu je dozvoljeno da igra po pravilima militarističke igre koja je danas svuda na stolu, jer nacionalizam, militarizam i ambicije velikih sila da kontrolišu svoje sfere uticaja postale su normalne u međunarodnim poslovima. Istok, posebno Rusija i Kina, i Zapad, uključujući Ukrajinu kao njen dio, ne mogu postići stvarnu sigurnost prisiljavajući svoje ljude da se bore i ignorišući vjerodostojne sigurnosne brige jedni drugih i odbijajući da vode poštenu i principijelnu diskusiju.

Mirovni pokreti su potrebni u demokratskom društvu upravo da podsjećaju da pravi mir znači da ljudi pričaju umjesto da ubijaju, kada su ljudi ujedinjeni ne da se bore protiv zajedničkog neprijatelja već da rade za opšte dobro, da mir znači da se ne ubijaju svi neprijatelji pa čak više neprijatelja sebi u tom procesu dok te ne ubiju, ali mir u stvarnosti znači pretvaranje neprijatelja u prijatelje ili, barem, dobre komšije, kao što se dešavalo mnogo puta u istoriji i kako se mora ponoviti. Ali treba biti oprezan kada mrziteljima pričate o miru i zdravom razumu.

Već sam krivično gonjen, moj dom je pretresen zaplenom kompjutera i pametnog telefona zbog zagovaranja mira i prigovora savesti na služenje vojnog roka, kritikovanja demonizovanog imidža neprijatelja i sugerisanja da su napravljene tragične greške na obe strane. Moj pacifizam se smatrao misaonim zločinom, postoji ideološki pristrasan forenzički lingvistički zaključak koji među neukim napadima na pacifistički svjetonazor besmisleno tvrdi da antiratna izjava koja jasno osuđuje rusku agresiju i svaki drugi rat kao zločin, navodno, opravdava rat. I pored toga što dva nezavisna stručnjaka u mojim riječima nisu našla opravdanje za rusku agresiju, ipak bih mogao biti optužen za ovo krivično djelo kažnjivo sa 5 godina zatvora. Ove političke represije pod smiješnim izgovorom imaju očiglednu skrivenu svrhu da ugase mir i aktivizam za ljudska prava ukrajinskog pacifističkog pokreta, jer militaristi mrze kada govorimo o nenasilnom otporu, kada smo pomogli zatvoreniku savjesti Vitaliju Aleksejenku da se požali i dobije oslobođenje kroz Vrhovni sud, kada naš član Andrii Vyshnevetsky tuži predsjednika Zelenskog tražeći otpuštanje iz vojske po osnovu savjesti, kada naša “Mirovna agenda za Ukrajinu i svijet” postaje nenasilna alternativa Zelenskovoj formuli mira.

No, uprkos svoj mržnji i represiji, odlučan sam podsjetiti militariste da cenzuriranje govora za mir nije „odbrana demokratije“ već autoritarna tendencija, da se otimaju ljudi na ulicama, ignorišući njihove prigovore ne samo na osnovu savjesti već čak i po zdravstvenom stanju i nehumano postupajući prema njima u vojnim kampovima za obuku, kao što su to učinili u nedavnom skandaloznom slučaju Serhija Grishina, regrutovanog uprkos teškoj bolesti i uskraćenog za propisno medicinsko ispitivanje, koji je bio primoran da proglasi štrajk glađu i sada je u komi zbog nasilja. pokušaji da se od njega napravi vojnik, – sve su to minusi za komponentu demokratije u formuli mira Zelenskog, i nedavni nacrt zakona koji ima za cilj potpunu vojnu registraciju pod prijetnjom civilne smrti, bez izuzetaka za prigovore, s posebnom svrhom da se Ukrajinci natjeraju u inostranstvo vratiti se i boriti se ili će im biti oduzeta imovina i konzularne usluge, također nije demokratski potez.

S druge strane, pozdravljamo spremnost predsjednika Zelenskog da razmotri različite odgovore na rusku agresiju, i dalje se nadamo ozbiljnom razmatranju nenasilnih odgovora, i spremni smo da učestvujemo u implementaciji njegove formule mira nenasilnim sredstvima, posebno kada je riječ o takvim komponentama ove formule kao demokratija, mir i pravda.

Nenasilni otpor ruskoj agresiji mogao bi značiti mnoge individualne i kolektivne aktivnosti, od najjednostavnijih poput skrivanja u skloništu ili doniranja za pomoć žrtvama, do složenijih poput kazivanja istine, širenja nade, prigovora savjesti ili odbrane ljudskih prava. Ali, takođe sam uveren da otpor autoritarnim tendencijama u Ukrajini kao instinktivnom odmazdi militarista oslikavanja brutalnog modusa operandi agresorske države može biti važan deo otpora samoj ruskoj agresiji; da kažem jasno, moramo se oduprijeti iskušenju da se pretvorimo u naše napadače.

Kada kažem o posvećenosti miru mirnim sredstvima, ja ne pozivam na predaju krvavim tiranima i trgovcima smrću. Naša posvećenost treba da bude pravednom miru, pravdi bez nasilja. Pacifizam nije defetizam ili naivnost, već energičan, realističan i uspješan nenasilni način života. Moramo to svaki dan dokazivati ​​sebi i drugima riječju i djelom, jedino se tako može čuti. I vlade moraju čuti i mirovne pokrete. Različiti pacifistički identiteti, vjerski i sekularni, trebaju biti prepoznati kao važan dio raznolikog demokratskog društva.

Evropske vlade, uključujući njemačku vladu, moraju očuvati i razvijati kulturu mira, institucionalnu posvećenost nenasilju, demokratske i ustavne garancije protiv sistemskog nasilja kao što su vladavina prava i ljudska prava. Moglo bi biti teško u nesigurnom svijetu u kojem su politika i ekonomija oteta vojnim i nacionalnim sigurnosnim strategijama, ali je potrebno sačuvati mirnu civilizaciju koja ne padne na distopijsko varvarstvo beskrajnog rata, ili još gore, u nuklearnu apokalipsu.

Koliko god bilo teško evropskim vladama usred priprema za veliki rat, trebale bi poštovati uvjerenja i prava onih koji zagovaraju mir i odbijaju ubijanje, jer bi represija nad takvim ljudima značila smrt demokratije, ubijanje najboljih nada čitave društva, koje čuvaju i neumorno ponavljaju oni koji se dosljedno drže tih nada, posebno ako takvi ljudi daju maksimum što mogu da se odupru zlima i nenasilno ublaže ratne bolove. Apsolutno ljudsko pravo na prigovor savjesti na služenje vojnog roka treba u potpunosti zaštititi.

Budući da Ukrajina želi da se pridruži porodici EU, evropske vlade, uključujući njemačku vladu, moraju insistirati na pravilnom zakonskom priznavanju ljudskog prava na prigovor savjesti na vojnu službu u Ukrajini. Oni također moraju pružiti azil i zaštitu za sve one koji ne mogu da se vrate kući zbog vjerodostojne prijetnje represijom za zagovaranje mira i prava na odbijanje ubijanja, a ta prijetnja je očito vjerodostojna u Rusiji, Bjelorusiji, pa čak i, nažalost, u Ukrajini. Budući da vlade nerado ispunjavaju svoje obaveze u vezi sa ljudskim pravima, pokrenuta je kampanja Object War Campaign i potrebna joj je podrška civilnog društva.

Kada se cijeli svijet priprema za rat, pacifisti se pripremaju za mir, kao što mi uvijek radimo. Neko to mora ozbiljno da uradi! Umjesto samoostvarujućeg straha od velikog rata, mi u srcima i mislima nosimo samoispunjavajuću nadu u velike promjene u politici i ekonomiji minimizirajući na nulti nivo manifestacije nasilja u društvenom životu i upravljanju, ukidajući sve ratove, vojske , oružje i industrija oružja.

Ne pitajte nas kako pobijediti neprijatelja; zapitajte se da li ste spremni da radite za bolju budućnost bez neprijatelja, gde će reč „neprijatelj“ biti zaboravljena.

Prijateljima u Italiji

Dragi prijatelji, pozdrav iz Kijeva za Nacionalni kongres nenasilnog pokreta u Rimu.

Voleo bih da mogu da budem sa vama danas, sećanja na vašu prošlogodišnju posetu Kijevu još uvek mi greju srce, ali ovde u Ukrajini ima mnogo posla u kontekstu Putinovog napada koji uništava naše gradove i ubija ljude, ali i unosi mrak u naše duše, tako da neko mora održati živom svjetlo savjesti, principijelnog i dosljednog pacifizma, čuvajući tako kulturu mira od vitalnog značaja za opstanak ukrajinske demokratije.

Osim toga, kao i skoro svim muškarcima u Ukrajini, zabranjeno mi je odlazak u inostranstvo, a uz to, suočavam se i sa političkom represijom zbog zalaganja za mir i nadu u nenasilnu budućnost cijele naše zajedničke planete, uključujući moju i vašu zemlju.

Usudio sam se zagovarati prigovor savjesti na služenje vojnog roka, pomažući prigovaračima da se brane kada su optuženi za izbjegavanje vojnog roka. Kasnije sam saznao da su sve peticije o otvaranju granica za ratne izbjeglice, o pravu na odbijanje ubijanja, o prekidu vatre i mirovnim pregovorima proslijeđene iz ureda predsjednika i povjerenika za ljudska prava Službi sigurnosti Ukrajine. Došli su u moj dom, razvalili vrata, nisu našli ništa kriminalno, ali su mi zaplenili kompjuter i pametni telefon pokušavajući da ugase aktivnosti ukrajinskog pacifističkog pokreta.

Optužiće pacifistu u opravdavanju rata u antiratnoj izjavi, da me optuže za takozvano opravdanje ruske agresije, za koju je zaprećena kazna zatvora do 5 godina sa konfiskacijom imovine. Ovo je kafkijanska.

Ove tvrdnje su zasnovane na takozvanom forenzičkom lingvističkom istraživanju, daleko od lingvističke nauke i više nalik ideološki motivisanom lovu na vještice, punom mržnje prema pacifizmu, koristeći riječi poput „demagogija“ i „defetizam“. Dva nezavisna licencirana forenzička lingvističarka napisala su zaključke da nisam opravdao agresiju, ali izgleda da Služba bezbjednosti Ukrajine ionako namjerava da me represira zbog mog mirovnog rada, kazni me za san o svijetu bez ratova.

Ovaj san znači nadu za zatvorenike savesti, poput Vitalija Aleksejenka, Dmitrija Zelinskog, i za one koji su osuđeni na uslovne kazne kao što je Mihajlo Javorski, i za one koji traže otpuštanje iz vojne službe na osnovu savesti poput Andrija Višnjeveckog.

Dao sam nadu ljudima koji slušaju glas svoje savjesti. Ovo je moj "zločin".

Usudio sam se zamisliti bolji svijet bez armija i granica; svijet kojim se upravlja bez nasilja, gdje se svi sukobi rješavaju prijateljskim dijalogom na obostranu korist i opšte dobro; svijet u kojem svi odbijaju da ubijaju i stoga nema ratova; svijetom kojim vladaju velike sile istine i ljubavi.

Usudio sam se napisati pismo predsjedniku Zelenskom, sugerirajući da su potrebne strukturne promjene i okretanje politici mira mirnim sredstvima kako bi se spriječilo perpetuiranje rata. “Mirovna agenda za Ukrajinu i svijet” koju sam mu poslao, objašnjenje pacifističke strategije, razbjesnila je zvaničnike u predsjedničkim uredima, jer žive u svijetu zabluda gdje je svaki civil pretvoren u vojnika, gdje je Rusija izbrisana sa mape svijeta u bliskoj budućnosti, a svako poređenje između rivalskih militarizama tretiraju kao izdaju. Zelenski je ovih dana u Ujedinjenim nacijama govorio o svojoj „formuli mira“, u osnovi pobjedi u egzistencijalnoj borbi demokratije protiv autokratije, vraćajući silom oružja svaki pedalj teritorija Ukrajine koje je Rusija ilegalno okupirala. Zamišljam kako je bolno čitati podsjetnik pacifista da rat postaje beskonačan kada se namjeravaš boriti do kraja, šta god da je potrebno; to je podsjetnik da ste već izgubili i izgubit ćete puno vremena, da ne kažem živote i resurse, a svo to vrijeme sporne zemlje su i bit će ugnjetavane od strane države agresora, a nikakve krvave jednostrane pobjede to ne mogu nadoknaditi gubici.

Znate, i militaristi i pacifisti teže maksimalističkim ciljevima i obojica su spremni na bolne odluke, ali razlika je u tome što pacifisti odbijaju da naude drugima, pa umjesto utopijskog istrebljenja svih neprijatelja možemo realno neprijatelje pretvoriti u prijatelje ili, barem, dobre komšije. . Nije slabost odustati od nekih ambicija da se dobije ili sačuva nešto vrijednije, nešto vitalno.

Naravno, ako cijenite samu vojnu snagu, više od mira i sreće, osjećam koliko bi podsjetnik na nenasilne vrijednosti mogao biti razočaravajući. Ali demokratski lider, ako je zaista demokratski lider, mora odgovarati na peticije ljudi drugih stavova, ne kažnjavati za izražavanje uvjerenja, ne ograničavati različitost mišljenja u političkoj raspravi.

I, – nisam siguran, ali možda – Zelenski to počinje da shvata. Kada je uveden novi zakon o drakonskim kaznama i civilnoj smrti zbog izbjegavanja vojne registracije, izazvao je skandal i odvratak, Zelenski je rekao da nam je potrebna javna rasprava. To je dobar znak. Ako je demokratija, dakle miran razgovor, u srži Zelenskijeve „formule mira“, možda bi nas to moglo dovesti do prave formule mira: „mir nije jednak ratu“ (Peace≠war). Možda će se konačno ozbiljno razmotriti nenasilni otpor ruskoj agresiji. Možda ću od Ministarstva odbrane dobiti ne uobičajena pisma o tzv. sprečavanju zloupotrebe prava na alternativnu službu, što je još jedna aktuelna inicijativa za diskriminaciju prigovarača savjesti, – možda mi jednog dana napišu da su spremni priznati pravo na prigovor savjesti, pa čak i neće prigovoriti na moj prijedlog da se osnuju Nenaoružane snage Ukrajine za mirnu zaštitu civila, a možda se neće protiviti ako za to bude odgovorna odgovarajuća civilna institucija. Ne odustajem od svojih nada.

Često govorim o jednostavnim načinima nenasilnog otpora, da u tome nema magije: čak i kada se sakriješ u sklonište ili se preseliš, takođe se opireš. Važno je uključiti realistično razmišljanje prije nego što dođete do složenijih načina nenasilnog otpora, kao što su razotkrivanje laži agresivne propagande, širenje nade, smirivanje mržnje, neslaganje i neposlušnost prijetnjama i nasilju, zaustavljanje nepravde, agresije i ugnjetavanja od strane postepeno rastući obim neslaganja i neposlušnosti, odbijanja da se ubije. Moramo preispitati paradigmu nenasilnog otpora, prepoznati je kao svakodnevni čin individualne i kolektivne savjesti. A sprečavanje pojave militarističke diktature poput Putinove u Ukrajini je takođe oblik nenasilnog otpora. Moramo se oduprijeti životinjskom instinktu da kopiramo okrutnost s druge strane. Nenasilni otpor znači zaustavljanje nasilnog ponašanja drugih dok se ne ponašate kao oni, držeći se svijetle strane ljudske prirode.

Za kraj, pozivam vas da podržite važan rad svih mirovnih aktivista u međunarodnoj mreži ratnih otpora širom svijeta, izraelskih prigovarača koji odbijaju da učestvuju u genocidu u Gazi, u Nenasilnom pokretu, posebno da podrže kampanju Objektnog rata; podržati one koji odbijaju ubijati u Ukrajini gdje vojska ne priznaje pravo na prigovor savjesti na služenje vojnog roka i zabludna utopija pretvaranja cijelog stanovništva u vojsku zahtijeva nenasilan odgovor; podržati i one koji sa velikom hrabrošću odbijaju da ubijaju pod autoritarnim režimima Putina i Lukašenka, uprkos okrutnim represijama, – uprkos smrti Alekseja Navaljnog i hapšenjima ožalošćenih ljudi, uprkos odbijanju da se registruju antiratni kandidat Boris Nadeždin na predsedničkim izborima. takozvanim izborima, uprkos tome što je Pokret prigovarača savesti pogrdno proglašen „stranim agentom“.

Zadatak mirovnog pokreta danas je da čuva nadu, da njeguje sve oblike traženja mira, čak i one krhke, – da njeguje savjest. Čak ni diktatori ne mogu da ućutkaju savest, zato se osećaju potrebnim da uz krokodilske suze govore o „miru“ u svom stanju. Ali moramo insistirati na poštenom miru mirnim sredstvima. I moramo zaštititi ljudsko pravo da tražimo mir i živimo mirnim životom.

U svijetu suparničkih krvoločnih identiteta iz prošlosti, mirovni pokret predlaže nenasilnu posvećenost budućnosti bez ratova.

Ostanite vjerni sebi i vaš mirovni rad će biti nagrađen.