Pokreće se međunarodni projekat neutralnosti

Pokrenuta od strane Veterans Global Peace Network (VGPN www.vgpn.org), 1. februara 2022

Od kraja Hladnog rata, SAD i njen NATO i drugi saveznici, grubo kršeći međunarodne zakone i Povelju UN, vode agresivne ratove u cilju otimanja vrijednih resursa. Svi agresivni ratovi bili su nezakoniti prema međunarodnim zakonima, uključujući Kelog-Briand-pakt, 27. avgusta 1928. godine, koji je bio multilateralni sporazum kojim se pokušava eliminisati rat kao instrument nacionalne politike.

Povelja UN-a opredijelila se za pragmatičniji sistem 'kolektivne sigurnosti', pomalo kao Tri mušketira – jedan za sve i svi za jednog. Tri mušketira su postala pet stalnih članova Vijeća sigurnosti UN-a, ponekad poznatih kao pet policajaca, koji su imali zadatak da održavaju ili sprovode međunarodni mir. SAD su bile najmoćnija zemlja na svijetu na kraju Drugog svjetskog rata. Koristile su atomsko oružje nepotrebno uglavnom protiv japanskih civila kako bi demonstrirali svoju moć ostatku svijeta. Po svim standardima ovo je bio težak ratni zločin. SSSR je detonirao svoju prvu atomsku bombu 2. demonstrirajući realnost bipolarnog međunarodnog sistema moći.

U ovoj 21^st Stoljeće korištenje, prijetnja upotrebom ili čak posjedovanje nuklearnog oružja treba smatrati oblikom globalnog terorizma. Godine 1950. SAD su iskoristile privremeno odsustvo SSSR-a u Vijeću sigurnosti UN-a (UNSC) da proguraju rezoluciju SB UN-a 82 koja je imala za posljedicu da su UN objavile rat Sjevernoj Koreji, a taj rat se vodio pod zastavom UN-a. To je ubrzalo Hladni rat, kao i kvarilo ulogu UN-a, a posebno ulogu Vijeća sigurnosti UN-a, od koje se nikada nije oporavila. Vladavina i zloupotreba sile zamijenili su vladavinu međunarodnog prava.

Ova situacija je mogla i trebala biti riješena mirnim putem nakon završetka Hladnog rata 1989. godine, ali su lideri SAD-a smatrali da su SAD ponovo unipolarna najmoćnija zemlja na svijetu i nastojali su to u potpunosti iskoristiti. Umjesto penzionisanja sada suvišnog NATO-a, pošto je Varšavski pakt bio penzionisan, NATO predvođen SAD-om je ignorisao obećanja data ruskom lideru Gorbačovu da neće širiti NATO na zemlje bivšeg Varšavskog pakta.

Sada je problem što SAD, uz podršku Ujedinjenog Kraljevstva i Francuske, imaju većinu od pet stalnih članica Vijeća sigurnosti UN-a (UNSC) koje imaju pravo veta na sve odluke SBUN-a. Budući da Kina i Rusija također mogu staviti veto na bilo koju odluku SBUN-a, to znači da je SBUN gotovo trajno u ćorsokaku kada su potrebne važne međunarodne mirovne odluke. Ovo također omogućava ovih pet stalnih članova SBUN-a (P5) da djeluju nekažnjeno i kršeći Povelju UN-a koju bi trebali pridržavati, jer SB UN u ćorsokaku ne može poduzeti nikakve kaznene mjere protiv njih. Od kraja Hladnog rata glavni počinioci ovakvih zloupotreba međunarodnog prava su tri članice NATO P5, SAD, UK i Francuska, u dosluhu sa drugim članicama NATO-a i drugim NATO saveznicima.

To je dovelo do niza katastrofalnih ilegalnih ratova uključujući rat protiv Srbije 1999., Avganistan 2001. do 2021., Irak 2003. do 2011. (?), Libiju 2011. Uzeli su vladavinu međunarodnog prava u svoje ruke i postali najveća prijetnja međunarodnom miru. Umjesto da obezbijedi istinsku sigurnost za Zapadnu Evropu za koju je i osnovan, NATO je postao reket međunarodne zaštite. Nirnberški principi su zabranili ratove agresije, a Ženevske konvencije o ratu nastojale su regulisati način vođenja ratova, kao da su ratovi samo neka vrsta igre. Po riječima Carla von Clausewitza, “Rat je nastavak politike drugim sredstvima”. Takvi pogledi na rat moraju se odbaciti, a ogromne količine sredstava utrošenih na rat i pripreme za ratove moraju se prenijeti na istinsko stvaranje i održavanje mira.

U teoriji, samo Vijeće sigurnosti UN-a može odobriti vojne akcije protiv država članica Ujedinjenih naroda i to samo u svrhu održavanja istinskog međunarodnog mira. Izgovori koje mnoge zemlje koriste uključuju tvrdnje da su njihovi agresivni ratovi neophodni za samoodbranu njihovih zemalja ili za zaštitu njihovih nacionalnih interesa, ili lažne humanitarne intervencije.

Agresivne vojske ne bi trebale postojati u ovim opasnim vremenima za čovječanstvo u kojima nasilni militarizam nanosi neizmjernu štetu samom čovječanstvu i životnoj sredini čovječanstva. Prave odbrambene snage su neophodne kako bi se spriječili ratni gospodari, međunarodni kriminalci, diktatori i teroristi, uključujući teroriste na državnom nivou kao što je NATO, da počine ogromna kršenja ljudskih prava i uništavaju našu planetu Zemlju. U prošlosti su snage Varšavskog pakta bile uključene u neopravdane agresivne akcije u istočnoj Evropi, a evropske imperijalne i kolonijalne sile počinile su višestruke zločine protiv čovječnosti u svojim bivšim kolonijama. Povelja Ujedinjenih nacija trebala je biti temelj za znatno poboljšani sistem međunarodne jurisprudencije koji bi stao na kraj ovim zločinima protiv čovječnosti. Zamjenu vladavine prava vladavinom grube sile od strane SAD-a i NATO-a, gotovo će neizbježno kopirati one zemlje koje smatraju da su njihov suverenitet i sigurnost ugroženi ambicijama NATO-a da postane globalni izvršilac.

Koncept međunarodnog prava neutralnosti uveden je 1800-ih da bi zaštitio manje države od takve agresije, a Haška konvencija V o neutralnosti iz 1907. postala je i još uvijek ostaje definitivni dio međunarodnog prava o neutralnosti. U međuvremenu je Haška konvencija o neutralnosti priznata kao međunarodno običajno pravo, što znači da su sve države dužne poštovati njene odredbe čak i ako ovu konvenciju nisu potpisale ili ratificirale.

Stručnjaci za međunarodno pravo kao što su L. Oppenheim i H. Lauterbach također su tvrdili da se svaka država koja nije zaraćena ni u jednom konkretnom ratu, smatra neutralnom u tom konkretnom ratu, te je stoga dužna primijeniti principe i prakse neutralnosti tokom tog rata. Dok je neutralnim državama zabranjeno učešće u vojnim savezima, ne postoji zabrana učešća u ekonomskim ili političkim savezima. Međutim, neopravdanu upotrebu ekonomskih sankcija kao oblika neprijateljskog kolektivnog kažnjavanja treba smatrati agresijom zbog razornih efekata koje takve sankcije mogu imati na civile, a posebno djecu. Međunarodni zakoni o neutralnosti primjenjuju se samo na vojna pitanja i učešće u ratovima, osim za stvarnu samoodbranu.

Postoje mnoge varijacije u praksi i primjeni neutralnosti u Evropi i drugdje. Ove varijacije pokrivaju spektar od teško naoružane neutralnosti do nenaoružane neutralnosti. Neke zemlje poput Kostarike uopšte nemaju vojsku. Knjiga činjenica CIA navodi da 36 zemalja ili teritorija nemaju vojne snage, ali samo mali broj njih bi se kvalifikovao kao potpuno nezavisne države. Zemlje kao što je Kostarika oslanjaju se na vladavinu međunarodnog prava da bi zaštitile svoju zemlju od napada, na sličan način na koji se građani raznih zemalja oslanjaju na vladavinu nacionalnih zakona da bi se zaštitili. Potrebne su samo policijske snage za zaštitu građana unutar država, potreban je međunarodni policijski sistem za zaštitu manjih zemalja od većih agresivnih zemalja. U tu svrhu su potrebne prave odbrambene snage.

Sa pronalaskom i širenjem nuklearnog oružja i drugog oružja za masovno uništenje, nijedna zemlja, uključujući SAD, Rusiju i Kinu, više ne može biti sigurna da može zaštititi svoje zemlje i svoje građane od preplavljenja. Ovo je dovelo do onoga što je zaista luda teorija međunarodne sigurnosti koja se zove Mutually Assured Destruction, prikladno skraćeno MAD. Ova teorija se temelji na vjerojatno pogrešnom uvjerenju da nijedan nacionalni vođa ne bi bio dovoljno glup ili lud da započne nuklearni rat, a ipak SAD je započeo nuklearni rat protiv Japana 6^th Avgust 1945.

Švicarska se smatra najneutralnijom zemljom na svijetu, toliko da se nije ni pridružila Ujedinjenim nacijama sve do 2. septembra 2002. Neke druge zemlje poput Austrije i Finske imaju neutralnost sadržanu u svojim ustavima, ali u oba U slučajevima, neutralnost im je nametnuta nakon završetka 2. svjetskog rata, tako da obojica sada možda idu ka okončanju svog neutralnog statusa. Švedska, Irska, Kipar i Malta su neutralni po pitanju vladine politike iu takvim slučajevima to se može promijeniti odlukom vlade. Ustavna neutralnost je bolja opcija jer je to odluka koju donose građani te zemlje, a ne njeni političari, a bilo kakve odluke o napuštanju neutralnosti i ratu mogu biti donesene samo na referendumu, osim prave samoodbrane .

Irska vlada je ozbiljno prekršila međunarodne zakone o neutralnosti dozvolivši američkoj vojsci da koristi aerodrom Shannon kao isturenu zračnu bazu za vođenje svojih agresorskih ratova na Bliskom istoku. Neutralnost Kipra je ugrožena činjenicom da Britanija još uvijek zauzima dvije velike takozvane suverene baze na Kipru koje je Britanija intenzivno koristila za vođenje svojih agresorskih ratova na Bliskom istoku. Kostarika je izuzetak kao jedna od rijetkih istinski neutralnih država u Latinskoj Americi i to vrlo uspješna neutralna država. Kostarika mnogo svojih finansijskih sredstava 'rasipa' na zdravstvo, obrazovanje, brigu o najugroženijim građanima, a to je u stanju jer nema vojsku i ne ratuje ni sa kim.

Nakon završetka Hladnog rata, SAD i NATO su obećali Rusiji da se NATO neće širiti na zemlje istočne Evrope i druge zemlje na granici sa Rusijom. To bi značilo da bi se sve zemlje na ruskim granicama smatrale neutralnim zemljama, uključujući postojeću neutralnu Finsku, ali i baltičke države, Bjelorusiju, Ukrajinu, Rumuniju, Bugarsku, Gruziju, itd. Ovaj sporazum su brzo prekršile SAD i NATO , i potezi za uključivanje Ukrajine i Gruzije kao članica NATO-a primorali su rusku vladu da brani ono što je smatrala svojim nacionalnim strateškim interesima vraćanjem Krima i uzimanjem provincija Sjevernu Osetiju i Abhaziju pod rusku kontrolu.

Još uvijek postoji veoma jak argument za neutralnost svih država u blizini granica sa Rusijom, a to je hitno potrebno kako bi se spriječila eskalacija sukoba u Ukrajini. Istorija pokazuje da kada agresivne države razviju moćnije oružje, ono će se koristiti. Američki lideri koji su koristili atomsko oružje 1945. nisu bili LUDI, oni su samo bili LOŠI. Agresorski ratovi su već nezakoniti, ali se moraju pronaći načini da se takva nezakonitost spriječi.

U interesu čovječanstva, kao iu interesu svih živih bića na planeti Zemlji, sada postoji snažan argument da se koncept neutralnosti proširi na što je moguće više zemalja. Nedavno uspostavljena mirovna mreža pod nazivom Veterans Global Peace Network www.VGPN.org  pokreće kampanju kako bi ohrabrio što veći broj zemalja da unesu vojnu neutralnost u svoje ustave i nadamo se da će nam se mnoge druge nacionalne i međunarodne mirovne grupe pridružiti u ovoj kampanji.

Neutralnost koju želimo da promovišemo ne bi bila negativna neutralnost u kojoj države ignorišu sukobe i patnje u drugim zemljama. U međusobno povezanom ranjivom svijetu u kojem sada živimo, rat u bilo kojem dijelu svijeta predstavlja opasnost za sve nas. Želimo promovirati pozitivnu aktivnu neutralnost. Pod ovim podrazumijevamo da neutralne zemlje imaju puno pravo da se brane, ali nemaju pravo da vode rat protiv drugih država. Međutim, ovo mora biti istinska samoodbrana i ne opravdava lažne preventivne udare na druge države ili lažne 'humanitarne intervencije'. To bi također obavezalo neutralne države da aktivno promoviraju i pomažu u održavanju međunarodnog mira i pravde. Mir bez pravde je samo privremeni prekid vatre kao što su pokazali Prvi i Drugi svjetski rat.

Takva kampanja za međunarodnu pozitivnu neutralnost počet će ohrabrivanjem postojećih neutralnih država da zadrže i ojačaju svoju neutralnost, a zatim kampanjom da druge države u Evropi i drugdje postanu neutralne države. VGPN će aktivno sarađivati ​​sa drugim nacionalnim i međunarodnim mirovnim grupama kako bi postigao ove ciljeve.

Postoje neke važne varijacije na koncept neutralnosti, a one uključuju negativnu ili izolacionističku neutralnost. Uvreda koja se ponekad baca na neutralne zemlje je citat pesnika Dantea: 'Najtoplija mesta u paklu rezervisana su za one koji, u vreme velike moralne krize, održavaju svoju neutralnost.' Ovo bi trebalo da izazovemo tako što ćemo odgovoriti da najtoplija mesta u paklu treba da budu rezervisana za one koji vode agresorske ratove.

Irska je primjer zemlje koja je prakticirala pozitivnu ili aktivnu neutralnost, posebno otkako je pristupila Ujedinjenim nacijama 1955. godine, ali i u međuratnom periodu kada je aktivno podržavala Ligu naroda. Iako Irska ima vrlo male odbrambene snage od oko 8,000 vojnika, ona je bila vrlo aktivna u doprinosu mirovnim operacijama UN-a od 1958. godine i izgubila je 88 vojnika koji su poginuli u ovim misijama UN-a, što je visoka stopa žrtava za tako male odbrambene snage .

U slučaju Irske, pozitivna aktivna neutralnost je također značila aktivno promoviranje procesa dekolonizacije i pružanje pomoći novim nezavisnim državama i zemljama u razvoju uz praktičnu pomoć u oblastima kao što su obrazovanje, zdravstvene usluge i ekonomski razvoj. Nažalost, posebno otkako je Irska pristupila Evropskoj uniji, a posebno u posljednjim decenijama, Irska je imala tendenciju da bude uvučena u praksu većih država EU i bivših kolonijalnih sila u eksploataciji zemalja u razvoju umjesto da im istinski pomaže. Irska je također ozbiljno narušila svoju reputaciju neutralnosti dopuštajući američkoj vojsci da koristi aerodrom Shannon na zapadu Irske za vođenje svojih agresorskih ratova na Bliskom istoku. Sjedinjene Američke Države i NATO članice EU koriste diplomatski i ekonomski pritisak kako bi natjerale neutralne zemlje u Evropi da napuste svoju neutralnost i u tim naporima su uspješne. Važno je istaći da je smrtna kazna zabranjena u svim državama članicama EU i to je jako dobar razvoj. Međutim, najmoćnije članice NATO-a, koje su i članice EU, u posljednje dvije decenije nezakonito ubijaju ljude na Bliskom istoku.

Geografija također može igrati važnu ulogu u uspješnoj neutralnosti, a periferna otočna lokacija Irske na krajnjem zapadnom rubu Europe olakšava održavanje njene neutralnosti, u kombinaciji sa realnošću da za razliku od Bliskog istoka, Irska ima vrlo malo resursa nafte ili plina. Ovo je u suprotnosti sa zemljama poput Belgije i Holandije kojima je u nekoliko navrata narušena neutralnost. Međutim, međunarodni zakoni se moraju unaprijediti i primjenjivati ​​kako bi se osiguralo da se neutralnost svih neutralnih zemalja poštuje i podržava. Geografski faktori takođe znače da će različite zemlje možda morati da usvoje oblik neutralnosti koji odgovara njenim geografskim i drugim bezbednosnim faktorima.

Haška konvencija (V) o poštovanju prava i dužnosti neutralnih sila i lica u slučaju rata na kopnu, potpisana 18. oktobra 1907. može se pristupiti na ovom linku.

Iako ima mnoga ograničenja, Haška konvencija o neutralnosti smatra se kamenom temeljcem za međunarodne zakone o neutralnosti. Prava samoodbrana je dozvoljena prema međunarodnim zakonima o neutralnosti, ali su agresivne zemlje veoma zloupotrebljavale ovaj aspekt. Aktivna neutralnost je održiva alternativa agresivnim ratovima. Od kraja Hladnog rata NATO je postao najveća prijetnja međunarodnom miru. Ovaj međunarodni projekat neutralnosti mora biti dio šire kampanje da se NATO i drugi agresivni vojni savezi učine suvišnim.

Reformacija ili transformacija Ujedinjenih nacija je također još jedan prioritet, ali to je posao drugog dana.

Pozivaju se mirovne organizacije i pojedinci u svim regijama svijeta da učestvuju u ovoj kampanji ili u saradnji sa Veterans Global Peace Network-om ili zasebno i slobodno usvoje ili prilagode sugestije u ovom dokumentu.

Za više informacija kontaktirajte Manuela Parda, Tima Plutu ili Edwarda Horgana na  vgpn@riseup.net.

Potpišite peticiju!