Pitanje ukrajinskog sporazuma nije pitanje

David Swanson, World BEYOND War, Mart 25, 2023

Pitanje ukrajinskog sporazuma nije pitanje iz dva razloga. Prvo, zagrejane strane žele da se rat nastavi. Drugo, da su voljni da se dogovore, svi sa svih strana tačno znaju (ili skoro tačno) šta bi to trebalo da bude, i uvek je znalo. Prije ili kasnije, morat će se pristati na to ili će doći kraj svijeta. (Da, svjestan sam da će kamen nakon nuklearne apokalipse i dalje biti ovdje s eventualnim žoharima na njemu; samo mi to nije posebno zanimljivo.)

Ako pogledamo Minsk II sporazuma koji je postojao prije rata, a poštovanjem kojeg bi se izbjegao rat, ili na predlozima koje je Rusija davala neposredno prije njegove invazije, ili prijedlog iz Italije prošle godine (takođe OVDJE) ili prijedlog koji je nedavno iznijela Kina, ili prijedlozi smrdljivih tenkova koji podržavaju rat u SAD-u kao npr Brookings a Centar za nacionalne interese, nalazimo da im je zajedničko sljedeće:

Prekid vatre.

Sve strane vojne snage izlaze iz Ukrajine.

(Samo Kina to ne navodi izričito, dok navodi opšte principe koji to zahtijevaju.)

Ukrajina neutralna/nije u NATO-u.

(Samo Minsk II to ne kaže, dok Kina to kaže na svoj nejasan način.)

Značajna autonomija za narod Krima i Donbasa da sami upravljaju po svom nahođenju.

(Samo Rusija i Kina ovo ne uključuju, a Minsk II ne pominje Krim; Italija kaže da će ove autonomne oblasti biti deo Ukrajine, dok think tankovi i Minsk II kažu da je Donbas deo Ukrajine, a think tankovi kažu da će Krim biti dio Rusije. National Interest predlaže da Lugansk i Donjeck glasaju o svojoj sudbini, a vjerovatno ne kaže isto za Krim samo zato što je Krim već glasao i apsolutno svi znaju kako bi glasao da je glasao ponovo.)

Demilitarizacija.

(Iako se detalji razlikuju, svi se slažu oko potrebe za smanjenjem visokog nivoa naoružanja, trupa i ratnih priprema u regionu.)

Prekidanje sankcija.

(Samo dva prijedloga koji su prethodili nedavnim sankcijama Rusiji ne uključuju potrebu za okončanjem jednostranih sankcija.)

Vladavina zakona.

(Svi se slažu, samo sa varijacijama u detaljima i licemjerjem, o potrebi jačanja međunarodne vladavine prava i Ujedinjenih naroda — osim u vezi s nacionalnim interesom.)

Mirni odnosi.

(Svi se slažu oko potrebe uspostavljanja miroljubivih diplomatskih odnosa, pružanja humanitarne pomoći i — koristeći drugi jezik — unapređenja nekog procesa istine i pomirenja.)

Činjenica da je gornji nacrt sporazuma svima poznat dodatno sugerira činjenica da su Ukrajina i Rusija gotovo pristale na to u martu 2022., prije nego što su SAD i UK izvršile pritisak na Ukrajinu da nastavi rat. Evo relevantnog dijela iz knjige Medee Benjamin i Nicolasa Daviesa Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba:

“Desetog marta ministri vanjskih poslova Rusije i Ukrajine sastali su se u Antaliji, Turska, uz posredovanje turskog ministra vanjskih poslova Mevluta Çavuşoğlua. Ovi razgovori su nastavljeni putem videokonferencije od 10. do 14. marta, s Izraelom kao drugim posrednikom, i proizveli su plan od 17 tačaka koji je Zelensky nazvao "realnijim" od prethodnih prijedloga. Glavne tačke plana bile su prekid vatre i rusko povlačenje, te da Ukrajina usvoji neutralni status sličan statusu Austrije. Ukrajina bi se odrekla bilo kakvog budućeg plana za pridruživanje NATO-u i obećala da neće ugostiti strane instalacije oružja ili vojne baze, u zamjenu za nove sigurnosne garancije drugih zemalja. Ruski jezik bi takođe bio priznat kao službeni jezik u Ukrajini. Ključne tačke Rusije odnosile su se na prirodu bezbednosnih garancija i koje će ih zemlje obezbediti, kao i detalje o tome kako će se odlučivati ​​o budućnosti Krima i dve Narodne Republike u Donbasu. Ali obrisi mirovnog sporazuma bili su na stolu.”

Sve dok nisu bili. Ali nije kao da još uvijek ne znamo šta su oni.