Za mir u Ukrajini potreban je božićni prekid vatre i nuklearna neutralnost, predlažu kvekeri

Jurij Šelijaženko, World BEYOND War, Decembar 9, 2024

Nakon više od hiljadu dana međunarodno osuđene ruske invazije na Ukrajinu i više od milion žrtava, besmisleni rat u Ukrajini se mora okončati.

Ukrajinski kvekeri su predložili da se uvede božićno primirje kako bi se započeli mirovni pregovori što prije, to bolje, nadamo se između 25. decembra i 7. januara, dana kada se Božić slavi u Ukrajini i Rusiji. “Molimo se za mir i pravdu” – bio je rekli su u ministarstvu.

Takvi mirovni pregovori mogli bi uključivati ​​uvođenje primirja, članstvo u NATO-u kao sigurnosnu garanciju za Ukrajinu, nuklearnu neutralnost (pristupanje Ugovoru o zabrani nuklearnog oružja) Ukrajine i obavezu NATO-a da omogući nuklearnu neutralnost članicama alijanse kao sigurnosne garancije Rusiji, te spremnost obje strane da svoj teritorijalni spor riješe mirnim putem.

Istraživanja javnog mnijenja u Rusiji i Ukrajini pokazuju podršku mirovnim pregovorima, ali i snažnu podršku javnosti nespojivim pozicijama obje vlade. Međutim, mnogi ljudi nisu voljni da ratuju za radikalne zahtjeve svojih vlada. Milioni su pobjegli iz Rusije i Ukrajine kako ne bi bili nasilno mobilisani u mlin za meso. Ruska vlada je ljude proglasila „stranim agentima“ i nemilosrdno je gušila prigovarače savesti na služenje vojnog roka i antiratne aktiviste. Ukrajina zatvara prigovarače, otima muškarce od 18 do 60 godina na ulicama i nasilno ih transportuje u centre za regrutaciju, gdje se prema onima koji odbijaju boriti se nehumano postupa s nekoliko prijavljenih slučajeva smrti u pritvoru. Dezerterstvo je pandemija u ruskoj i ukrajinskoj vojsci.

Rusija insistira da Ukrajina mora odustati od okupiranih teritorija i težnji za članstvom u NATO-u. Postoje kontroverzne tvrdnje da su teritorije Ukrajine koje su okupirale Rusi istorijski bile naseljene Rusima, kao i kontra-tvrdnje da ruska kolonijalna politika i poricanje postojanja Ukrajine kao nezavisne nacije nemaju legitimne osnove u međunarodnom pravu.

Ukrajina odbija službeno ustupiti bilo koju teritoriju i vidi članstvo u NATO-u kao jedinu održivu sigurnosnu garanciju koja bi mogla spriječiti dalje ruske napade, iako je Ukrajina (prema intervjuu predsjednika Zelenskog za Sky News) spremna da ne teži povratku teritorija koje je Rusija okupirala silom, -održavanje diplomatskih napora, u zamjenu za poziv u NATO bez garancija Člana 5 u vezi sa okupacijom Rusije teritorije.

Dok su ove pozicije fiksirane kao o kojima se ne može pregovarati, ruska ofanziva postepeno širi svoje okupirane teritorije Ukrajine, a ukrajinska kontraofanziva je zauzela mali dio ruskog kopna, koji neki propagandisti u Ukrajini nazivaju povijesnim ukrajinskim zemljama.

Rat je eskalirao ruskom hipersoničnom balističkom raketom srednjeg dometa koja je ispaljena na ukrajinski grad Dnjepar u jasnoj nuklearnoj prijetnji, kada je vlada Ukrajine dobila od Sjedinjenih Država i drugih zapadnih vlada dozvolu da koristi svoje zalihe oružja za dalekometne udari na Rusiju nakon navodnog vojnog angažmana Sjeverne Koreje na ruskoj strani.

Potvrđujući ukrajinske ambicije za članstvo u NATO-u kao o kojima se ne može pregovarati, dok je novoizabrani predsjednik Trump signalizirao spremnost da spriječi da se to dogodi kao moneta za pregovaranje za predsjednika Putina, predsjednik Zelenski je signalizirao da je poricanje onoga što kaže jedina stvarna strateška sigurnosna garancija koju bi Zapad mogao ponuditi mogao bi natjerati Ukrajinu da preispita odluku o odustajanju od nuklearnog oružja donesenu 1990-ih.

Opasne neformalne signale da bi Ukrajina realno mogla povratiti nuklearno oružje ako joj se ne dozvoli ulazak u NATO Kremlj već koristi da opravda eskalaciju svoje nuklearne ucjene, iako su ti signali službeno odbačeni izjavama da Ukrajina poštuje svoje obaveze o neširenju. Međutim, kao jedna od zemalja s najmanjim strahom od nuklearnog rata u svijetu, kako pokazuju ankete, Ukrajina naizgled ima neke radikale među svojom vladajućom elitom koji su skloni biti nepromišljeni u tvrdnji da ćemo „imati NATO nuklearni kišobran ili domaći nuklearne bombe”.

Nakon Trumpovih jastrebovskih prijedloga za nominaciju u vanjskoj politici, uključujući kandidata za ambasadora UN-a koji je podržao članstvo Ukrajine u NATO-u 2022., uz javne razmjene u medijima između Trumpovih i Putinovih ljudi koje sugeriraju pristup „mir kroz snagu“ i nedostatak volje da se naprave kompromisi s obje strane, moguće je da će plan "24-časovnog mira" novoizabranog predsjednika Trumpa dovesti do brzog odbijanja njegove ponude od strane Kremlj i naknadno povećanje vojne podrške Ukrajini, ne isključujući čak ni zveckanje nuklearnim sabljama.

Sprečavanje nuklearnog rata između NATO-a i Rusije i opstanak čovječanstva zahtijeva da se ruski agresorski rat okonča na miran i pošten način, ne „zamrzavanje“ rata, već početak istinskog procesa pomirenja. U tom cilju potrebne su transformacije u arhitekturi svjetske bezbjednosti, a duh promjena već se vije u zraku uz rasprave o neophodnim reformama NATO-a i UN-a.

Najvažnija potrebna promjena je da se NATO učini manje prijetnjom za Rusiju, gdje se trenutno doživljava kao neprijateljski nuklearni savez. Iskustvo rata u Ukrajini pokazuje da bi NATO mogao pomoći Ukrajini u odbrambenom ratu konvencionalnim sredstvima, bez nuklearnog odvraćanja. Ovo pažljivo smanjenje nuklearne prijetnje moglo bi biti osnova za dugoročno rješenje s Rusijom, čak i ako NATO neće odustati od svoje takozvane „politike otvorenih vrata“ koja nervira Kremlj.

Naravno, bilo bi idealno raspustiti NATO zajedno sa svim vojnim savezima i vojskama u svijetu, ukinuti sve nuklearno i konvencionalno oružje i dati UN-u više ovlasti i resursa za jačanje nenasilne globalne uprave i mirnog rješavanja sukoba. Međutim, u nedostatku odgovarajućeg mirovnog obrazovanja, većina ljudi gotovo svugdje i dalje polaže svoje povjerenje vojsci i vojnim savezima umjesto dijalogu o izgradnji mira i diplomatiji. Budući da entuzijasti mirovnih pokreta još uvijek nisu promijenili ovu situaciju, moramo razmišljati o postepenom prelasku na univerzalni mir, korak po korak.

Nakon prvog koraka, prekida vatre, posvećenost nuklearnoj neutralnosti mogla bi biti rješenje zasnovano na vrijednostima za okončanje rata u Ukrajini sa univerzalnom privlačnošću.

Predloženo je u kvekerskom ministarstvu: “Na samitu u Rio de Janeiru, lideri 20 najvećih svjetskih ekonomija u svojoj deklaraciji su se založili za svijet bez nuklearnog oružja. Zaista, nuklearni rat ne bi trebalo da se dogodi, to bi značilo da su gradovi pretvoreni u radioaktivna groblja i milione ubijenih. Zamišljam kako bi se Ukrajina također mogla posvetiti svijetu bez nuklearnog oružja pristupanjem Ugovoru o zabrani nuklearnog oružja, tako da čak i kada bi Ukrajina ušla u NATO, ne bi bilo nuklearnog oružja i nuklearnih vježbi na ukrajinskoj teritoriji”.

Sadašnje države članice TPNW-a i mirovnih pokreta mogle bi predložiti nuklearnu neutralnost Ukrajine i toleranciju nuklearne neutralnosti u NATO-u kao način pomirenja s Rusijom. Mogli bi podsjetiti NATO saveznike i rivale na njihove obaveze da ulažu napore u dobroj vjeri za potpuno nuklearno razoružanje prema članu VI Ugovora o neširenju i insistirati da Nuklearni klub mora prestati prijetiti svijetu nuklearnom apokalipsom, ironično radi takozvana sigurnost.