Mirovni pregovori u Turskoj, mart 2022. Foto: Murat Cetin Muhurdar / Press služba predsjednika Turske / AFP
Autori: Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarSeptembar 6, 2022
Prije šest mjeseci Rusija je napala Ukrajinu. Sjedinjene Države, NATO i Evropska unija (EU) umotale su se u ukrajinsku zastavu, izdvojile milijarde za pošiljke oružja i uvele drakonske sankcije s namjerom da oštro kazne Rusiju za njenu agresiju.
Od tada, narod Ukrajine plaća cijenu za ovaj rat kakvu malo tko od njihovih pristalica na Zapadu može zamisliti. Ratovi ne slijede scenarije, a Rusija, Ukrajina, Sjedinjene Države, NATO i Evropska unija naišle su na neočekivane neuspjehe.
Zapadne sankcije su imale različite rezultate, nanijevši ozbiljnu ekonomsku štetu Evropi, kao i Rusiji, dok su invazija i odgovor Zapada na nju zajedno izazvali krizu hrane širom globalnog juga. Kako se zima približava, izgledi za još šest mjeseci rata i sankcija prijete da Evropu gurnu u ozbiljnu energetsku krizu, a siromašnije zemlje u glad. Stoga je u interesu svih uključenih da se hitno preispitaju mogućnosti okončanja ovog dugotrajnog sukoba.
Za one koji kažu da su pregovori nemogući, moramo samo da pogledamo razgovore koji su se vodili tokom prvog mjeseca nakon ruske invazije, kada su se Rusija i Ukrajina provizorno dogovorile o mirovni plan u petnaest tačaka u razgovorima uz posredovanje Turske. Trebalo je još razraditi detalje, ali okvir i politička volja su bili tu.
Rusija je bila spremna da se povuče iz cijele Ukrajine, osim Krima i samoproglašenih republika u Donbasu. Ukrajina je bila spremna da se odrekne budućeg članstva u NATO-u i zauzme poziciju neutralnosti između Rusije i NATO-a.
Dogovoreni okvir je predviđao političke tranzicije na Krimu i Donbasu koje bi obje strane prihvatile i priznale, na osnovu samoopredjeljenja naroda tih regiona. Buduću bezbednost Ukrajine trebalo je da garantuje grupa drugih zemalja, ali Ukrajina neće ugostiti strane vojne baze na svojoj teritoriji.
Predsednik Zelenski je 27. marta rekao nacional TV publika, “Naš cilj je očigledan – mir i što prije obnova normalnog života u našoj rodnoj državi.” Svoje "crvene linije" za pregovore iznio je na televiziji kako bi uvjerio svoj narod da neće previše popustiti, a obećao im je i referendum o sporazumu o neutralnosti prije nego što on stupi na snagu.
Takav rani uspjeh za mirovnu inicijativu je bio nema iznenađenja stručnjacima za rješavanje sukoba. Najbolja šansa za mirovno rješenje putem pregovora uglavnom je tokom prvih mjeseci rata. Svaki mjesec u kojem bjesni rat nudi smanjene šanse za mir, jer svaka strana ističe zločine druge, neprijateljstvo postaje ukorijenjeno, a pozicije jačaju.
Odustajanje od te rane mirovne inicijative predstavlja jednu od velikih tragedija ovog sukoba, a puni razmjeri te tragedije će postati jasni tek s vremenom kako rat bjesni i njegove strašne posljedice budu gomilane.
Ukrajinski i turski izvori su otkrili da su vlade Velike Britanije i SAD igrale odlučujuću ulogu u torpediranju tih ranih izgleda za mir. Tokom “iznenadne posjete” britanskog premijera Borisa Johnsona Kijevu 9. aprila, navodno je rekao Premijer Zelenski je rekao da je Ujedinjeno Kraljevstvo "dugotrajno u tome", da neće biti strana ni u kakvom sporazumu između Rusije i Ukrajine i da je "kolektivni Zapad" vidio priliku da "pritisne" Rusiju i bio je odlučan da najveći deo toga.
Istu poruku ponovio je američki ministar odbrane Austin, koji je pratio Džonsona u Kijev 25. aprila i jasno stavio do znanja da SAD i NATO više ne pokušavaju samo da pomognu Ukrajini da se odbrani, već su sada posvećeni upotrebi rata za „slabljenje“ Rusija. turske diplomate rekao je penzionisanom britanskom diplomati Craigu Murrayu da su ove poruke iz SAD-a i UK-a ubile njihove inače obećavajuće napore da posreduju u prekidu vatre i diplomatskoj rezoluciji.
Kao odgovor na invaziju, veliki dio javnosti u zapadnim zemljama prihvatio je moralni imperativ podrške Ukrajini kao žrtvi ruske agresije. Ali odluka američkih i britanskih vlada da prekinu mirovne pregovore i produže rat, sa svim užasom, bolom i jadom koji nosi za narod Ukrajine, nije ni objašnjena javnosti, niti je potvrđena konsenzusom zemalja NATO-a . Džonson je tvrdio da govori u ime "kolektivnog Zapada", ali u maju su lideri Francuske, Nemačke i Italije dali javne izjave koje su bile u suprotnosti sa njegovom tvrdnjom.
Obraćajući se Evropskom parlamentu 9. maja, francuski predsjednik Emmanuel Macron proglašen, “Mi nismo u ratu s Rusijom” i da je dužnost Evrope bila “stati uz Ukrajinu kako bi se postigao prekid vatre, a zatim izgradio mir.”
Sastanak sa predsednikom Bajdenom u Beloj kući 10. maja, italijanski premijer Mario Dragi rekao je novinarima, „Ljudi… žele da razmišljaju o mogućnosti prekida vatre i ponovnog pokretanja kredibilnih pregovora. To je trenutno stanje. Mislim da moramo duboko razmisliti o tome kako to riješiti.”
Nakon telefonskog razgovora sa predsednikom Putinom 13. maja, nemački kancelar Olaf Šolc objavio je na Tviteru da je rekao je Putinu, „Mora postojati prekid vatre u Ukrajini što je prije moguće.”
Ali američki i britanski zvaničnici nastavili su zalijevati hladnu vodu razgovorima o obnovi mirovnih pregovora. Čini se da je promjena politike u aprilu uključivala Zelenskyyjevu predanost da Ukrajina, poput Velike Britanije i SAD, bude „dugotrajno u tome“ i da će se boriti, vjerovatno dugi niz godina, u zamjenu za obećanje desetina milijardi pošiljke oružja, vojne obuke, satelitskih obavještajnih podataka i zapadnih tajnih operacija.
Kako su implikacije ovog sudbonosnog sporazuma postajale jasnije, neslaganje je počelo da se pojavljuje, čak i unutar američkog poslovnog i medijskog establišmenta. Dana 19. maja, istog dana kada je Kongres prisvojio 40 milijardi dolara za Ukrajinu, uključujući 19 milijardi dolara za nove isporuke oružja, bez ijednog demokratskog glasa protiv, The New York Times urednički odbor napisao a glavni editorijal pod naslovom "Rat u Ukrajini se komplikuje, a Amerika nije spremna."
The puta postavio ozbiljna pitanja bez odgovora o američkim ciljevima u Ukrajini, i pokušao da povrati nerealna očekivanja nastala tromjesečnom jednostranom zapadnjačkom propagandom, ne samo na vlastitim stranicama. Odbor je priznao: „Odlučna vojna pobjeda Ukrajine nad Rusijom, u kojoj Ukrajina vraća svu teritoriju koju je Rusija zauzela od 2014. godine, nije realan cilj... Nerealna očekivanja bi mogla uvući [Sjedinjene Države i NATO] sve dublje u skup , dugotrajni rat.”
Nedavno je ratni jastreb Henry Kissinger, od svih ljudi, javno doveo u pitanje cjelokupnu američku politiku oživljavanja hladnog rata s Rusijom i Kinom i odsustvo jasne svrhe ili kraja igre osim Trećeg svjetskog rata. "Mi smo na ivici rata sa Rusijom i Kinom po pitanjima koja smo djelimično kreirali, bez ikakvog koncepta kako će se to završiti ili do čega bi trebalo da vodi", Kissinger je rekao The Wall Street Journal.
Američki lideri su naduvali opasnost koju Rusija predstavlja za svoje susjede i Zapad, namjerno je tretirajući kao neprijatelja s kojim bi diplomatija ili saradnja bila uzaludna, a ne kao susjeda koji izaziva razumljivu odbrambenu zabrinutost zbog širenja NATO-a i njegovog postepenog okruženja od strane SAD-a i savezničke vojne snage.
Daleko od cilja da odvrate Rusiju od opasnih ili destabilizirajućih akcija, uzastopne administracije obje strane tražile su sva raspoloživa sredstva da “pretjerati i neuravnotežiti” Rusija, sve vrijeme obmanjujući američku javnost da podržava sve eskalirajući i nezamislivo opasan sukob između naše dvije zemlje, koje zajedno posjeduju više od 90% svjetskog nuklearnog oružja.
Nakon šest mjeseci proxy rata SAD i NATO-a s Rusijom u Ukrajini, nalazimo se na raskrsnici. Dalja eskalacija bi trebala biti nezamisliva, ali isto tako bi trebao biti i dugi rat beskrajnih razarajućih artiljerijskih baraža i brutalnog gradskog i rovovskog rata koji polako i mučno uništava Ukrajinu, ubijajući stotine Ukrajinaca svakim danom koji prođe.
Jedina realna alternativa ovom beskonačnom pokolju je povratak mirovnim pregovorima kako bi se borbe priveli kraju, pronašla razumna politička rješenja za političke podjele Ukrajine i tražio miran okvir za geopolitičko nadmetanje između Sjedinjenih Država, Rusije i Kine.
Kampanje demonizacije, prijetnje i pritiska na naše neprijatelje mogu poslužiti samo za učvršćivanje neprijateljstva i postavljanje pozornice za rat. Ljudi dobre volje mogu premostiti čak i najčvršće podjele i prevazići egzistencijalne opasnosti, sve dok su voljni razgovarati – i slušati – sa svojim protivnicima.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, koji će biti dostupan u OR Books u oktobru/novembru 2022.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač sa CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
