David Swanson, June 28, 2017, Pokušajmo demokratiju.
Predstavljen je na srpskom 2-u, 2017-u, konferenciji "Sjedinjene Države, ljudska prava i diskurs dominacije", čiji su domaćini bili Univerzitet u Teheranu i Iransko udruženje svjetskih studija.
Žao mi je što nisam lično tamo i zahvalan sam Foadu Izadiju što mi je dopustio da ovo podnesem. Ja sam kritičar institucije rata i svih vojnih nasilja, kao i svih antidemokratskih vlasti i svih kršenja građanskih sloboda. Ljudi u Iranu, Sjedinjenim Američkim Državama i drugim zemljama potpisali su peticiju kojom sam pomogao da počnem na WorldBeyondWar.org, obavezujući se da radim za kraj cijelog rata.
Postoji mnogo toga što mogu kritikovati, čak i sa svog položaja relativnog neznanja, u iranskoj vladi. Ali postoji još mnogo toga što mogu i moram kritikovati u američkoj vladi. Postoje i razlozi zašto je taj fokus odgovarajući. (Ohrabrujem vas da se bolje suočite sa svojim nepravdama nego što mogu i da zatražim bilo kakvu pomoć kada to želite.)
- Ja sam u Sjedinjenim Državama i najvjerovatnije ću imati utjecaja ovdje
- Sjedinjene Države zbacile su iransku vladu, podržale Irak u ratu protiv Irana, zaprijetile su da će opet napasti, zaprijetio je nuklearnim štrajkom, lagao o Iranu, odobrio Iran, upotrijebio kibernetičke napade i nasilje prema Iranu, okružio Iran vojskom baze i oružje, i demonizirali Iran do te mjere da je u Gallupovoj anketi u zemljama 65 prije nekoliko godina, većina zemalja nazvala Sjedinjene Države najvećom prijetnjom miru u svijetu, ali ljudi u Sjedinjenim Državama su nazvali Iran.
- Iran troši manje od 1% onoga što SAD rade na pripremama za rat, nema osnova na američkim granicama, ne prijeti da će napasti Sjedinjene Države, nije stavio Sjedinjene Države u osu zla ili listu terorističkih entiteta, i nije angažovan na nivou militarizma ili uništavanja životne sredine koji je postao rutina za Vašington.
Da li ste upoznati sa Jeffrey Sterlingom? On bi trebao biti počašćen u Iranu. Zatvoren je u Sjedinjenim Državama. Radio je u CIA-i i saznao da CIA daje Iranu pogrešne planove za izgradnju nuklearne bombe, očigledno sa namjerom da uokviri Iran. CIA je otišla od tog projekta do slične operacije u Iraku. Sterling je otišao u Kongres i odbijen. A New York Times novinar po imenu James Risen je preuzeo priču i nije bio u mogućnosti da dobije New York Times da ga odštampa, ali objavljuje u knjizi. Bez dokaza, Sterling je procesuiran i osuđen za demokratsko dobro obavještavanje javnosti da je CIA bezobzirno i sa zlonamjernom namjerom da proliferira tehnologiju nuklearnog naoružanja, a "nedostaci" u kojima su stvarni znanstvenici lako mogli da popuštaju. Da je Iran zarobio zviždača u sličnoj situaciji, u Sjedinjenim Državama bi došlo do pometnje, zahteva da se oslobodi njega ili nje, a možda i kampanja za dobijanje Nobelove nagrade za mir. Nadam se da ćete svi razmisliti i napraviti malo buke za Jeffrey Sterlinga.
Želim da za vas uključim nešto što sam nedavno napisao o sankcijama:
Senat SAD ima povećan sankcije protiv naroda Irana i Rusije, ako Dom i predsednik idu zajedno. Glasanje u Senatu je bilo 98-2, sa senatorima Random Paulom i Bernie Sandersom koji glasaju ne, drugi uprkos njegovoj podršci za rusku polovinu zakona.
Nacrt zakona se zove "Akt kojim se vrši kongresna revizija i protivi se agresiji iranskih i ruskih vlada".
"Agresija" je umetnički izraz koji ovde treba da prenese nešto što znači da američka vojska optužuje sirijski avion u Siriji o agresiji na američke snage pre nego što je sruši. Pravno gledano, agresor je SAD u oba slučaja (u sirijskom ratu iu kontekstu ovih sankcija), ali praktično govoreći, otpor prema američkoj agresiji se u Washingtonu, DC, doživljava kao neprihvatljivo neprijateljstvo.
Otkrivena je prilično poštena procjena američke taktike sankcija Investopedia.com: “Vojna akcija nije jedina opcija za zemlje koje su usred političkog spora. Umjesto toga, ekonomske sankcije pružaju neposredan put SAD-u da razbije zemlje koje su se odmetnule, a da ne stavljaju živote u red. "
"Vojna akcija", treba da primetimo, je kriminalna aktivnost prema Povelji UN-a i pod Kellog-Briand paktom. Ne radi se samo o "politici drugim sredstvima", već o suštinskoj akciji. Kada izopačeni narod smatra druge moguće zločine alternativama ratu i rešava se sankcija, rezultat je manje nasilan, ali ne uvek manje smrtonosan. Američke sankcije protiv Iraka prije 2003-a ubijen najmanje 1.7 miliona ljudi, uključujući najmanje 0.5 miliona djece, prema UN-u (nešto što je tadašnji državni sekretar Madeleine Albright rekla da je “vrijedilo”). Dakle, sankcije “stavljaju živote na liniju”, ali one su oruđe nevaljalaca, a ne globalne pravde “razbijanja” na zločince.
Baš kao i "vojna akcija", sankcije ne funkcionišu po sopstvenim uslovima. Američke sankcije prema Severnoj Koreji nisu uspele da zbace tu vladu i ujedine ljude iza nje, za 67 godine. Ista priča sa Kubom u proteklih 57 godina. I Iran za proteklih 38 godina. Kada sam nedavno bio u Rusiji, istaknuti protivnici Vladimira Putina rekli su mi da ga neće kritikovati dok se sankcije ne okončaju.
Naravno, ako cilj nije domaće rušenje, nego promocija nacionalista ili militarista koji će učiniti dobrog neprijatelja lakim za izazivanje u ratu, onda je moguće da je bilo opasnih znakova uspjeha u Sjevernoj Koreji, dok su iranski reizbori jednog umjerena, a Putinova ekstremno hladna suzdržanost mora biti beskrajno frustrirajuća.
SAD ne prikazuju sankcije kao oruđe ubijanja i okrutnosti, ali to je ono što jesu. Ruski i iranski narod već pate pod američkim sankcijama, a Iranci najozbiljnije. Ali obojica se ponose i pronalaze odlučnost u borbi, baš kao i ljudi pod vojnim napadom. U Rusiji, sankcije zapravo imaju koristi od poljoprivrede, baš kao što su to učinile na Kubi. Nužnost je majka proizvodnje hrane. Ipak, patnja je rasprostranjena i stvarna. Jačanje blokade na Kubi je kriminalna akcija koja će dovesti do smrtnih slučajeva (uključujući smrt američkih građana kojima je uskraćen pristup kubanskim lijekovima).
SAD svoje sankcije predstavljaju kao sprovođenje zakona, a ne kao kršenje zakona. Zakonodavstvo Senata okrivljuje Iran za izgradnju raketa i podršku teroristima i pobunjenicima. Sjedinjene Države, naravno, daleko nadmašuju Iran u pogledu, a izgradnja raketa (nažalost) nije kršenje bilo kog zakona. Terorizam širokog obima, poznat i kao rat, je, međutim, onaj u kojem američki kriminal uistinu nadmašuje Iran i Rusiju.
Isti zakon navodi američku "obaveštajnu zajednicu" sa "procenom" u januaru da je "ruski predsednik Vladimir Putin naredio kampanju uticaja u 2016-u usmerenom na predsedničke izbore u Sjedinjenim Državama." Tako se Rusija optužuje (bez ikakvih dokaza) za podrivanje sajber bezbjednost i izbori, stvari u kojima Sjedinjene Države vode svet. Pored toga, Rusija je optužena za “agresiju” u Ukrajini, nešto što olakšavanje nasilnog udara u Kijevu očigledno ne doprinosi. Zatim postoje „kršenja ljudskih prava“ i „korupcija u Rusiji“.
Ako postoji bilo kakva uloga globalnog sistema pravde da se bavi takvim stvarima, ne postoji uloga američke vlade, najvećeg isporučioca nasilja na zemlji, najvećeg zatvorenika ljudi na zemlji, najvećeg potrošača nafte na zemlji, i vlada koja je legalizirala podmićivanje, da bi to učinila.
Niz sankcija u ovom novom zakonu, kao iu postojećim programima sankcija za brojne nacije, čini čudnu mješavinu. Neke sankcije navodno su usmjerene na ljudska prava, dok su druge jasno usmjerene na ekonomsku konkurenciju i konkurenciju u komunikacijama. Razne industrije su usmjerene na štetu. Naručuje se izrada izvještaja o ruskim medijima - kao da Sjedinjene Države nisu lider u promociji vlastitih medija u inozemstvu.
Srebrna obloga ovde, kao i - slučajno - deo zakona koji je najmanje verovatno da će zadovoljiti Belu kuću je napor da se blokiraju cevovodi ruskih fosilnih goriva. Sekretar Exxon Mobil ne može biti zadovoljan. Da bi rusofobija spasila klimu od ogromnih količina ugljenika, kao i da bi prihvatila zahtevanje prebrojavanja glasova na američkim izborima, barem bi bilo nešto o čemu bi se trebalo nasmešiti dok se čovečanstvo približava rubu.
Nepotrebno je reći da bi nam bilo bolje da ukinemo sankcije zajedno s ratom kao kontraproduktivne, okrutne, varvarske oblike neprijateljstva u svijetu koji treba saradnju, opraštanje i velikodušnost kao što nikada do sada nije. Kada se Sovjetski Savez rastavio, napustio komunizam i zamolio da se pridruži EU i NATO-u, i da bi se obostrano razoružao, američka vlada je jasno stavila do znanja da vrednuje nešto daleko više od eliminacije neprijatelja. I to je ovo: održavanje neprijatelja. Sankcije služe toj svrsi sa Rusijom i Iranom: one održavaju neprijatelje, prodaju oružje.
Oni takođe pripremaju teren, kao u Iraku, za rat. Rusko nuklearno oružje, nevjerovatan uspjeh islamofobije, tradicionalni američki rasizam i pozicioniranje američke vojske u tom području čine ovu vrlo lošu vijest za Iran kao vjerojatnu sljedeću žrtvu. A ako se rat protiv SAD pokrene protiv Irana, mi ćemo verovatno čuti iz Vašingtonskih sala vlasti kao opravdanje za rat sledeću patetičnu ispovest: "Pa, pokušali smo sankcije i to nije uspelo."
#####
Naravno, glavni fokus u Vašingtonu u ovom trenutku - iako se mijenja iz dana u dan, sa toliko različitih ratova da se obrati pažnja - je na Siriju, gdje SAD rizikuju rat s Iranom i Rusijom među ostalima. Najhrabriji članovi američkog kongresa žele da SAD bombarduju Siriju onoliko koliko bi Donald Trump mogao da brine, ali da se pobrine da je Kongres prvi odobri. U suprotnom, to će se jednostavno desiti bez odobrenja Kongresa, ali uz prihvatanje i finansiranje od strane Kongresa. To je ono što prolazi za raspravu o legalnosti rata u Washingtonu.
Naravno, od 1929 rata je u potpunosti zabranjen Kellog-Briand Pakt, u kojem su SAD i Persija bile originalne stranke. A od 1945-a većina ratova, uključujući sve trenutne američke ratove, uključujući i bilo koji američki rat protiv Sirije, bez obzira da li je odobren od strane Kongresa ili ne, zabranjen je Poveljom UN-a. U Sjedinjenim Državama postoji nepisano pravilo: Ne spominji takve zakone. Čak i velike zapadne organizacije za ljudska prava kao što je Amnesty International i Human Rights Watch zauzimaju principijelnu poziciju protiv priznavanja takvih zakona. Ali ova pozicija se ne proteže na ratove drugih izvan orbite SAD. Kada je Irak napao Kuvajt, odmah je proglašen kršenjem zakona koji su inače pažljivo izbjegavani.
Ako ćemo promjeniti ovu situaciju, mislim da moramo zajedno prihvatiti zlu prirodu ratovanja, priznati da postoje nenasilni alati koji mogu bolje učiniti sve što rat može učiniti. Moramo izgraditi razumijevanje između ljudi u Sjedinjenim Državama i ljudi u Iranu i zajedno na koordiniran način prevladati korupciju i mržnju i zaostalost naših „vođa“. Volio bih vidjeti zajedničke i istovremene demonstracije za mir u Iranu i Sjedinjene Države. I nadam se da ću vas u nekom trenutku upoznati lično.
U miru,
David Swanson
