Mirovni protest u Bijeloj kući – Fotografija: iacenter.org
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarVeljače 8, 2022
Dok Bajdenova administracija šalje još vojnika i oružja da rasplamsa ukrajinski sukob, a Kongres dolijeva još ulja na vatru, američki narod je na potpuno drugom putu.
Decembra 2021 anketa otkrili su da veći broj Amerikanaca u obje političke stranke radije rješava nesuglasice oko Ukrajine diplomatskim putem. Još jedan decembar anketa otkrili su da bi se veći broj Amerikanaca (48 posto) protivio ulasku u rat s Rusijom ako bi ona izvršila invaziju na Ukrajinu, a samo 27 posto je za američko vojno učešće.
To je zaključio konzervativni institut Koch, koji je naručio tu anketu “Sjedinjene Države nemaju vitalne interese u pitanju u Ukrajini i nastavak poduzimanja radnji koje povećavaju rizik od sukoba s nuklearno naoružanom Rusijom stoga nije potreban za našu sigurnost. Nakon više od dvije decenije beskonačnog rata u inostranstvu, nije iznenađujuće da postoji oprez među američkim narodom za još jedan rat koji nas neće učiniti sigurnijim ili prosperitetnijim.”
Najpopularniji antiratni glas na svijetu u pravu je voditelj Fox News-a Tucker Carlson, koji se nabacivao protiv jastrebova u obje strane, kao i drugi anti-intervencionistički libertarijanci.
Na lijevoj strani, antiratno raspoloženje bilo je na punoj snazi 5. februara, kada je završeno Protesti 75 odvijao se od Mejna do Aljaske. Demonstranti, uključujući sindikalne aktiviste, ekologe, zdravstvene radnike i studente, osudili su ulivanje još više novca u vojsku kada imamo toliko gorućih potreba kod kuće.
Pomislili biste da bi Kongres ponovio mišljenje javnosti da rat s Rusijom nije u našem nacionalnom interesu. Umjesto toga, čini se da su odvođenje naše nacije u rat i podrška ogromnom vojnom budžetu jedina pitanja oko kojih se obje strane slažu.
Većina republikanaca u Kongresu jeste kritikujući Bidena jer nisu dovoljno čvrsti (ili zbog fokusiranja na Rusiju umjesto na Kinu), a većina demokrata jeste uplašen da se suprotstave demokratskom predsjedniku ili da budu okaljani kao Putinovi apologeti (zapamtite, demokrate su provele četiri godine pod Trumpom demonizirajući Rusiju).
Obje strane imaju zakone koji pozivaju na drakonske sankcije Rusiji i ubrzanu "smrtonosnu pomoć" Ukrajini. Republikanci se zalažu za $ 450 miliona u novim vojnim pošiljkama; Demokrate ih nadmašuju sa cijenom od $ 500 miliona.
Progresivni kokus lideri Pramila Jayapal i Barbara Lee pozvale su na pregovore i deeskalaciju. Ali drugi u Klubu – kao što su predstavnici David Cicilline i Andy Levin – jesu ko-sponzori užasnog zakona protiv Rusije, a predsednica Pelosi jeste brzo praćenje nacrt zakona kojim se ubrzavaju isporuke oružja Ukrajini.
Ali slanje više oružja i nametanje oštrih sankcija mogu samo pojačati novi američki hladni rat protiv Rusije, sa svim pratećim troškovima za američko društvo: raskošna vojna potrošnja raseljavanje očajnički potrebna socijalna potrošnja; geopolitičke podjele koje potkopavaju međunarodne saradnja za bolju budućnost; i, ne manje važno, povećan rizik od nuklearnog rata koji bi mogao okončati život na Zemlji kakvog poznajemo.
Za one koji traže prava rješenja, imamo dobre vijesti.
Pregovori u vezi Ukrajine nisu ograničeni na neuspjele napore predsjednika Bidena i sekretara Blinkena da porazi Ruse. Postoji još jedan već postojeći diplomatski put za mir u Ukrajini, dobro uspostavljen proces koji se zove Minsk Protocol, koju vode Francuska i Njemačka, a pod nadzorom Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OEBS).
Građanski rat u istočnoj Ukrajini izbio je početkom 2014. godine, nakon što su stanovnici provincija Donjeck i Lugansk jednostrano proglasili nezavisnost od Ukrajine kao Donjeck (DPR) i Lugansk (LPR) Narodne Republike, kao odgovor na Državni udar koji podržavaju SAD u Kijevu u februaru 2014. Vlada nakon državnog udara formirala je novu “National Guard” jedinice za napad na otcijepljenu regiju, ali su separatisti uzvratili i zadržali svoju teritoriju, uz određenu tajnu podršku Rusije. Pokrenuti su diplomatski napori da se sukob riješi.
Original Minsk Protocol potpisan od strane “Trilateralne kontakt grupe za Ukrajinu” (Rusija, Ukrajina i OEBS) u septembru 2014. Smanjio je nasilje, ali nije okončao rat. Francuska, Njemačka, Rusija i Ukrajina su također održale sastanak u Normandiji u junu 2014. godine i ova grupa je postala poznata kao “Normandijska kontakt grupa” ili “Normandijski format. "
Sve ove stranke nastavile su da se sastaju i pregovaraju, zajedno sa liderima samoproglašenih Donjeck (DNR) i Luganska (LNR) Narodne Republike u istočnoj Ukrajini, i na kraju su potpisali Minsk II sporazum 12. februara 2015. Uslovi su bili slični originalnom Protokolu iz Minska, ali detaljniji i sa više prihvatanja DNR i LNR.
Sporazum iz Minska II jednoglasno je odobrilo Vijeće sigurnosti UN-a Resolution 2202 17. februara 2015. Sjedinjene Države su glasale za rezoluciju, a 57 Amerikanaca trenutno služi kao posmatrači primirja sa OSCE u Ukrajini.
Ključni elementi Sporazuma iz Minska II iz 2015. bili su:
– trenutni bilateralni prekid vatre između ukrajinskih vladinih snaga i snaga DPR i LNR;
– povlačenje teškog naoružanja iz tampon zone široke 30 kilometara duž linije kontrole između vladinih i separatističkih snaga;
– izbori u secesionističkim Narodnim republikama Donjeck (DNR) i Lugansk (LNR), koje će pratiti OEBS; i
– ustavne reforme za davanje veće autonomije oblastima koje drže separatisti unutar ujedinjene, ali manje centralizovane Ukrajine.
Prekid vatre i tampon zona držali su se dovoljno dobro sedam godina da spriječe povratak punog građanskog rata, ali organiziranje Izbori u Donbasu koji će obje strane priznati pokazalo se težim.
DPR i LPR su nekoliko puta odlagali izbore između 2015. i 2018. Održali su primarne izbore 2016. i, konačno, opće izbore u novembru 2018. Ali ni Ukrajina, Sjedinjene Države ni Evropska unija nisu priznale rezultate, tvrdeći da izbori nisu bili sprovedeno u skladu sa Protokolom iz Minska.
Sa svoje strane, Ukrajina nije napravila dogovorene ustavne promjene kako bi separatističkim regijama dala veću autonomiju. A separatisti nisu dozvolili centralnoj vladi da ponovo preuzme kontrolu nad međunarodnom granicom između Donbasa i Rusije, kako je navedeno u sporazumu.
The Normandija Kontakt grupa (Francuska, Njemačka, Rusija, Ukrajina) za Protokol iz Minska sastajala se povremeno od 2014. godine i redovno se sastaje tokom trenutne krize, sa svojim sljedeći sastanak zakazana za 10. februar u Berlinu. OEBS-ovih 680 nenaoružanih civilnih posmatrača i 621 pomoćno osoblje u Ukrajini takođe su nastavili sa radom tokom ove krize. Njihova najnoviji izvještaj, izdato 1. februara, dokumentirano 65% smanjenje u kršenju primirja u poređenju sa prije dva mjeseca.
Ali povećana američka vojna i diplomatska podrška od 2019. godine ohrabrila je predsjednika Zelenskog da se povuče od ukrajinskih obaveza prema Protokolu iz Minska i da ponovo potvrdi bezuvjetni ukrajinski suverenitet nad Krimom i Donbasom. To je izazvalo vjerodostojne strahove od nove eskalacije građanskog rata, a američka podrška agresivnijem držanju Zelenskog potkopala je postojeći diplomatski proces Minsk-Normandija.
Nedavna izjava Zelenskog da "panika" u zapadnim prijestolnicama ekonomski destabilizira Ukrajina sugerira da bi on sada mogao biti svjesniji zamki u konfrontativnijem putu koji je njegova vlada usvojila, uz ohrabrenje SAD-a.
Trenutna kriza trebala bi biti poziv na buđenje za sve uključene da proces Minsk-Normandija ostaje jedini održivi okvir za mirno rješenje u Ukrajini. Zaslužuje punu međunarodnu podršku, uključujući i članove američkog Kongresa, posebno u svjetlu prekršena obećanja o proširenju NATO-a, ulozi SAD-a u 2014 genijalan potez, a sada panika zbog straha od ruske invazije za koje ukrajinski zvaničnici kažu da jesu overblown.
Na odvojenom, iako povezanom, diplomatskom putu, Sjedinjene Države i Rusija moraju hitno da se pozabave slomom svojih bilateralnih odnosa. Umjesto hvalisanja i jedne nadmoći, oni moraju obnoviti i nadograđivati prethodno razoružanje dogovore koje su kavalirski napustili, stavljajući u njih cijeli svijet egzistencijalna opasnost.
Obnavljanje američke podrške Protokolu iz Minska i Normandijskom formatu bi također pomoglo da se ionako trnoviti i složeni unutrašnji problemi Ukrajine odvoje od većeg geopolitičkog problema širenja NATO-a, koji prvenstveno moraju riješiti Sjedinjene Države, Rusija i NATO.
Sjedinjene Države i Rusija ne smiju koristiti narod Ukrajine kao pijune u oživljenom hladnom ratu ili kao čipove u svojim pregovorima o proširenju NATO-a. Ukrajinci svih etničkih grupa zaslužuju istinsku podršku da razriješe svoje razlike i pronađu način da žive zajedno u jednoj zemlji – ili da se razdvoje mirno, kao što je drugim ljudima dozvoljeno u Irskoj, Bangladešu, Slovačkoj i širom bivšeg SSSR-a i Jugoslavije.
u 2008, tadašnji američki ambasador u Moskvi (sada direktor CIA-e) William Burns upozorio je svoju vladu da bi klackanje s izgledom Ukrajine za članstvo u NATO-u moglo dovesti do građanskog rata i dovesti Rusiju u krizu na njenoj granici u kojoj bi mogla biti prisiljena intervenirati.
U depeši koju je objavio WikiLeaks, Burns je napisao: „Stručnjaci nam kažu da je Rusija posebno zabrinuta da bi jake podjele u Ukrajini oko članstva u NATO-u, s velikim dijelom etničko-ruske zajednice protiv članstva, mogle dovesti do velikog podjela, uključujući nasilje ili u najgorem slučaju, građanski rat. U tom slučaju, Rusija bi morala da odluči da li da interveniše; odluka sa kojom Rusija ne želi da se suoči.”
Od Burnsovog upozorenja 2008. godine, uzastopne američke administracije su bezglavo uronile u krizu koju je on predvidio. Članovi Kongresa, posebno članovi Kongresnog progresivnog kokusa, mogu igrati vodeću ulogu u vraćanju razuma američkoj politici prema Ukrajini tako što će se zalagati za moratorij na članstvo Ukrajine u NATO-u i oživljavanje Protokola iz Minska, koji su administracije Trumpa i Bidena arogantno imale pokušao da zaobiđe i preokrene pošiljkama oružja, ultimatumima i panikom.
OSCE monitoring izvještaja na Ukrajinu svi su usmjereni kritičkom porukom: “Činjenice su važne”. Članovi Kongresa bi trebali prihvatiti taj jednostavan princip i obrazovati se o diplomatiji Minsk-Normandija. Ovaj proces održava relativni mir u Ukrajini od 2015. godine i ostaje međunarodno dogovoreni okvir za trajnu rezoluciju koji su odobrile UN.
Ako američka vlada želi igrati konstruktivnu ulogu u Ukrajini, trebala bi istinski podržati ovaj već postojeći okvir za rješenje krize i okončati žestoku američku intervenciju koja je samo potkopala i odložila njenu implementaciju. I naši izabrani zvaničnici treba da počnu da slušaju svoje birače, koji nemaju apsolutno nikakav interes da ratuju sa Rusijom.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač sa CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
Jedan odgovor
DOGOVOREN