Lokalni prekidi vatre mogu biti uspješni, ali prvo se Sjedinjene Države moraju osloboditi uplitanja regionalnih saveza
Gareth Porter, Bliski Istok
Američke kontradikcije između politike Obamine administracije u Siriji i realnosti na terenu postale su toliko akutne da su američki zvaničnici počeli u novembru prošle godine raspravljajući o prijedlogu kojim se poziva na podršku lokalnim prekidima vatre između opozicionih snaga i režima Asada u desetinama lokacija širom Sirije.
Prijedlog se pojavio dva članci u časopisu Foreign Policy and a kolona David Ignatius iz Washington Posta. Oni su naveli da su ozbiljno razmotreni od strane zvaničnika administracije. U stvari, predlog je možda čak odigrao ulogu u nizu od četiri Sastanci Bijele kuće tokom nedelje 6-13 Novembar, da razgovaraju o politici Sirije, o kojoj je sam predsjedavao Obama.
Ignacije, koji obično odražava stavove visokih zvaničnika nacionalne bezbednosti, sugerisao je da administracija nema ništa bolje od predloga. Robert Ford, koji je bio američki ambasador u Siriji do maja prošle godine i sada je viši saradnik Instituta za Bliski istok, rekao je Davidu Kenneru za vanjsku politiku da vjeruje da će se Bijela kuća „vjerovatno zalijepiti“ za ideju lokalnog prestanka. -paljenja "u odsustvu bilo kojeg drugog plana koji su uspjeli razviti".
Čini se da je prijedlog paralelno s razmišljanjem o naporima novog mirovnog izaslanika Ujedinjenih naroda, Steffana de Misture, koji je pozvao na stvaranje onoga što on naziva "Zamrznuti zone" - što znači lokalni prekid vatre koji bi omogućio da humanitarna pomoć dopre do civilnog stanovništva.
Činjenica da se prijedlog uzima ozbiljno je posebno primjetna, jer ne obećava da će postići ciljeve postojeće politike. Umjesto toga, on nudi izlaz iz politike koja ne bi mogla ostvariti rezultate koje je obećala.
Ali implikacija takvog pomaka politike bila bi prešutno priznanje da Sjedinjene Države ne mogu da ostvare svoj prethodni cilj o uklanjanju Asadovog režima u Siriji. Obamina administracija bi svakako odbacila svaku takvu implikaciju, barem u početku, za domaće političke i vanjskopolitičke razloge, ali bi se politika preusmjerila na trenutnu potrebu spašavanja života i promicanje mira, a ne na nerealne političke ili vojne ambicije.
Američka sirijska politika potaknula se od Obaminog neuspjelog plana za pokretanje zračnog rata protiv Assadovog režima u septembru 2013. godine do ideje da će SAD pomoći u osposobljavanju tisuća "umjerenih" sirijskih oporbenih boraca za otpor prijetnji Islamske države (IS) u septembru 2014. Ali "umjerene" snage nisu zainteresirane za borbu protiv IS-a. I u svakom slučaju, odavno nisu ozbiljan suparnik IS-a i drugih džihadijskih snaga u Siriji.
Nije bilo slučajno da se alternativna politika pojavila u novembru, baš kao što je bila i Slobodna sirijska vojska (FSA) potpuno preusmjeren od svojih baza na severu od IS snaga. Kolumnista Posta Ignacije, čije je pisanje gotovo uvijek informirano o pristupu visokim zvaničnicima nacionalne sigurnosti, ne samo da je spomenuo taj put kao kontekst u kojem je prijedlog predstavljen u Vašingtonu, već je iz tri poruke naveo da je očajni komandant FSA pod napadom poslan u SAD. vojne, tražeći vazdušnu podršku.
Autor teksta koji izgleda da je pogodio akord u Vašingtonu, Nir Rosen, je novinar čija dubina znanja o ljudskim stvarnostima na terenu u sukobima u Iraku, Afganistanu i Libanu, nema premca. Njegovi lični susreti sa ljudima i organizacijama koje su se borile u tim sukobima, opisane u njegovoj 2010 knjizi, posljedice, otkrivaju nijanse motiva i kalkulacija koje se nigdje drugdje ne mogu naći u literaturi.
Rosen sada radi za Centar za humanitarni dijalog u Ženevi, koja je bila aktivna u postizanju lokalnog prekida vatre u Homsu, smatrala je najznačajnijim takvim postignućem do sada. Rosen je Robertu Malleyju, višem zvaničniku Vijeća za nacionalnu sigurnost odgovornom za Siriju, dao izvještaj s jednim razmakom na 55 stranica, čime se obrazlaže politika podržavanja pregovora o lokalnom prekidu vatre, koja također poziva na „zamrzavanje rata kakav je ”. Izvještaj se temelji na dvostrukim premisama da nijedna strana ne može vojno poraziti drugu, te da rezultirajući zastoj jača Islamsku državu i njene džihadijske saveznike u Siriji, prema Priča Jamesa Trauba u spoljnoj politici.
Pregovaranje lokalnih dogovora u uslovima sirijskog rata je đavolski teškoispitivanje od 35 različitih lokalnih ponuda istraživača London School of Economics i sirijske nevladine organizacije Madani. Većina sporazuma potaknuta je strategijom sirijskog režima opsjedanjem opozicionih enklava, što je značilo da su se režimske snage nadale da će nametnuti uvjete koji nisu ništa manje od predaje. Ponekad su lokalne provladine milicije frustrirale potencijalne dogovore zbog kombinacije sektaških poravnanja rezultata i zato što su stjecale korumpirane ekonomske prednosti od opsada koje su nametale. (U drugim slučajevima, međutim, provladine milicije NDF podržavale su lokalne dogovore.)
Sirijski režim je konačno priznao da njegovi interesi leže u uspešnom poslu u Homsu, ali istraživači su otkrili da su vojni komandanti dalje sa mesta borbe, više su se držali ideje da je vojna pobeda još uvek moguća. Prvobitni izvor pritiska za prekid vatre, što nije iznenađujuće, bio od civila, koji su pretrpjeli posljedice. U studiji se uočava da što je veći broj civila prema borcima u opoziciji, to je jača predanost prekidu vatre.
I studija LSE-Madani i dokument „Istraživanje integriteta“ kažu da bi međunarodna podrška u vidu medijatora i posmatrača primirja pomogla da se uspostave jasnije aranžmane i pravne obaveze za prekid vatre, siguran prolaz i otvaranje puteva humanitarne pomoći. Homs je primjer dogovora gdje UN zapravo igra pozitivnu ulogu u uticaju na provedbu primirja, prema Integritetu.
Mali koraci ka miru i pomirenju koje lokalno truce predstavljaju su veoma ranjivi, osim ako ne vode sveobuhvatnom procesu. Iako je izazov IS-a sjena nad čitavim procesom, to je pristup koji je vjerovatno efikasniji od eskalacije stranog vojnog angažmana. Iznenađujuće kako se čini, studija LSE-Madani otkriva da je čak i IS zaključio sporazum o prekidu vatre sa organizacijom civilnog društva u Alepu.
Ali čak i ako Obamina administracija prizna prednosti prednosti prijedloga lokalnog pristupa primirju za Siriju, ne može se pretpostaviti da će ona zapravo provesti tu politiku. Razlog je veliki uticaj njegovih odnosa sa glavnim regionalnim saveznicima na Vašington. Izrael, Turska, Saudijska Arabija i Katar bi odbacili politiku koja bi omogućila režim koji oni smatraju iranskim saveznikom da ustraje u Siriji. Osim ako i dok Sjedinjene Države ne otkriju način da oslobode svoju politiku na Bliskom istoku iz svojih zamršenih regionalnih saveza, njena politika u Siriji će biti zbunjena, kontradiktorna i bezizlazna.
- Gareth Porter nezavisni je istraživački novinar i povjesničar koji piše o američkoj politici nacionalne sigurnosti. Njegova najnovija knjiga, "Izmišljena kriza: neispričana priča o iranskom nuklearnom strahu", objavljena je u februaru 2014.
Stavovi izraženi u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Bliskog istoka.
