Krv ne ispire krv

Kathy Kelly, World BEYOND War, Mart 14, 2023

Izvanredna objava od 10. marta 2023. da je glavni kineski diplomata, g. Wang Yi, pomogao u posredovanju u približavanju Saudijske Arabije i Irana sugerira da velike sile mogu imati koristi od vjerovanja da, kao Albert Camus jednom rečeno, "riječi su moćnije od municije".

Ovaj koncept je potvrdio i general Mark Milley, predsjedavajući Združenog generalštaba američkih snaga koji je 20. januara rekao^th, 2023, da vjeruje da će rat Rusije u Ukrajini zaključiti pregovorima nego na bojnom polju. U novembru 2022., upitan o izgledima za diplomatiju u Ukrajini, Milley je napomenuo da je rano odbijanje pregovora u Prvom svjetskom ratu pogoršao je ljudsku patnju i doveo do više miliona žrtava.

„Dakle, kada postoji prilika za pregovore, kada se može postići mir… šesnaest u ovom trenutku”, rekao je Milley za Ekonomski klub New Yorka.

Prije dvadeset godina, u Bagdadu, dijelio sam odaje s Iračanima i strancima u malom hotelu Al-Fanar, koji je bio baza za mnoge Glasovi u pustinji delegacije koje otvoreno prkose ekonomskim sankcijama protiv Iraka. Zvaničnici američke vlade optužili su nas kao kriminalce za isporuku lijekova iračkim bolnicama. Kao odgovor, rekli smo im da razumijemo kazne kojima nam prijete (dvanaest godina zatvora i novčana kazna od milion dolara), ali ne možemo biti vođeni nepravednim zakonima koji prvenstveno kažnjavaju djecu. I pozvali smo vladine zvaničnike da nam se pridruže. Umjesto toga, stalno su nam se pridružile druge mirovne grupe koje su žudjele da spriječe rat koji se prijetio.

Krajem januara 2003. i dalje sam se nadao da se rat može izbjeći. Izvještaj Međunarodne agencije za atomsku energiju bio neminovan. Ako proglasi da Irak nema oružje za masovno uništenje (WMD), američki saveznici bi mogli odustati od planova napada, uprkos ogromnom vojnom nagomilavanju kojem smo svjedočili na noćnoj televiziji. Zatim je uslijedio brifing Ujedinjenih nacija državnog sekretara Colina Powella 5. februara 2003., kada je on insistirao da je Irak zaista posjedovao oružje za masovno uništenje. Njegova prezentacija je bila na kraju se pokazalo da je lažna po svim tačkama, ali je to tragično dalo Sjedinjenim Državama dovoljno kredibiliteta da nastave punim gasom sa svojom kampanjom bombardovanja „Šok i strahopoštovanje“.

Počevši od sredine marta 2003. godine, strašni zračni napadi udarali su po Iraku dan i noć. U našem hotelu, roditelji i bake i djedovi molili su se da prežive eksplozije koje paraju uši i mučne udarce. Živahna, angažovana devetogodišnja devojčica potpuno je izgubila kontrolu nad bešikom. Mališani su osmislili igrice da oponašaju zvukove bombi i pretvarali se da koriste male baterijske lampe kao oružje.

Naš tim je obilazio bolnička odjeljenja gdje su osakaćena djeca stenjala dok su se oporavljala od operacija. Sjećam se kako sam sjedio na klupi ispred hitne pomoći. Pored mene, žena se grčila u jecajima pitajući: „Kako ću mu reći? Šta da kažem?” Morala je reći svom nećaku, koji je bio na hitnoj operaciji, da ne samo da je izgubio obje ruke, već i da mu je ona sada jedini preživjeli rođak. Američka bomba pogodila je Ali Abbasovu porodicu dok su dijelili ručak ispred svoje kuće. Hirurg je kasnije izvijestio da je već rekao Aliju da su mu amputirali obje ruke. „Ali“, upitao ga je Ali, „hoću li uvek biti ovakav?“

Te večeri sam se vratio u hotel Al-Fanar osjećajući se preplavljenim ljutnjom i stidom. Sam u svojoj sobi, lupao sam po jastuku, uplakano mrmljajući: "Hoćemo li uvek biti ovakvi?"

Tokom Zauvijek ratova u posljednje dvije decenije, američke elite u vojno-industrijskom-kongresivno-medijskom kompleksu ispoljile su nezasitan apetit za ratom. Oni rijetko obraćaju pažnju na olupinu koju su ostavili nakon „okončanja“ rata po izboru.
Nakon rata "Šok i strahopoštovanje" 2003. u Iraku, irački pisac Sinan Antoon stvorio je glavnog lika, Jawada, u The Corpse Washer, koji se osjećao preplavljenim sve većim brojem leševa za koje mora brinuti.

„Osećao sam se kao da nas je pogodio zemljotres koji je sve promenio“, razmišlja Džavad. „Decenijama koje dolaze, pipavali bismo se po ruševinama koje je ostavio za sobom. U prošlosti su postojali potoci između sunita i šiita, ili ove i one grupe, koji su se lako mogli preći ili su ponekad bili nevidljivi. Sada, nakon zemljotresa, zemlja je imala sve te pukotine i potoci su postali rijeke. Reke su postale bujice pune krvi, a ko god je pokušao da pređe, udavio se. Slike onih s druge strane rijeke bile su naduvane i unakažene. . . Betonski zidovi su se podigli da zapečate tragediju.”

„Rat je gori od zemljotresa“, rekao mi je hirurg Saeed Abuhassan tokom izraelskog bombardovanja Gaze 2008-2009. Operacija Lijevano olovo. On je istakao da nakon zemljotresa dolaze spasioci iz cijelog svijeta, ali kada se vode ratovi, vlade šalju samo još municije, produžavajući agoniju.

Objasnio je efekte oružja koje je osakatilo pacijente koji su bili podvrgnuti operaciji u bolnici Al-Shifa u Gazi dok su bombe nastavile da padaju. Eksplozivi od gustog inertnog metala odsjeći ljudima udove na načine koje kirurzi ne mogu popraviti. Fragmenti bele fosforne bombe, ugrađeni potkožno u ljudsko meso, nastavljaju da gore kada su izloženi kiseoniku, gušeći hirurge koji pokušavaju da uklone zlokobni materijal.

"Znate, najvažnija stvar koju možete reći ljudima u svojoj zemlji je da su ljudi SAD platili za mnoga oružja korištena za ubijanje ljudi u Gazi", rekao je Abuhassan. “I to je i razlog zašto je gori od zemljotresa.”

Dok svijet ulazi u drugu godinu rata između Ukrajine i Rusije, neki kažu da je nesavjesno da mirovni aktivisti traže prekid vatre i hitne pregovore. Da li je časnije gledati gomilanje vreća za leševe, sahrane, kopanje grobova, kako gradovi postaju nenaseljeni i eskalaciju koja bi mogla dovesti do svjetskog rata ili čak nuklearni rat?

Američki mejnstrim mediji rijetko komuniciraju s profesorom Noamom Chomskyjem, čija mudra i pragmatična analiza počiva na neospornim činjenicama. U junu 2022., četiri mjeseca nakon rata Rusije i Ukrajine, Čomski govorio dvije opcije, od kojih je jedna diplomatsko rješenje putem pregovora. “Drugo je,” rekao je, “samo da se izvuče i vidi koliko će svi patiti, koliko će Ukrajinaca poginuti, koliko će patiti Rusija, koliko miliona ljudi će umreti od gladi u Aziji i Africi, kako mnogo ćemo nastaviti ka zagrevanju okoline do tačke u kojoj više neće biti mogućnosti za život za život.”

UNICEF izvještaja kako mjeseci eskalacije razaranja i raseljavanja utiču na ukrajinsku djecu: „Djeca i dalje bivaju ubijana, ranjavana i duboko traumatizirana nasiljem koje je izazvalo raseljavanje u razmjerima i brzini koja nije viđena od Drugog svjetskog rata. Škole, bolnice i druga civilna infrastruktura od koje zavise i dalje se oštećuju ili uništavaju. Porodice su razdvojene, a životi razdvojeni.”

Procjene ruskog i ukrajinskog vojnih žrtava razlikuju se, ali neki sugeriraju da je više od 200,000 vojnika s obje strane ubijeno ili ranjeno.

Spremajući se za veliku ofanzivu prije proljetnog otopljavanja, ruska vlada je najavila da će to učiniti platiti bonus za trupe koje uništavaju oružje koje koriste ukrajinski vojnici koje je poslato iz inostranstva. Krvavi novac je zastrašujući, ali na eksponencijalno većem nivou, veliki proizvođači oružja prikupljaju stalnu bonancu "bonusa" od početka rata.

Samo u prošloj godini, Sjedinjene Američke Države poslat 27.5 milijardi dolara vojne pomoći Ukrajini, obezbjeđujući „oklopna vozila, uključujući oklopne transportere Stryker, borbena vozila pješaštva Bradley, vozila sa zasjedom otpornom na mine i višenamjenska vozila na točkovima visoke pokretljivosti“. Paket je takođe uključivao podršku protivvazdušne odbrane Ukrajine, uređaje za noćno osmatranje i municiju za malokalibarsko oružje.

Ubrzo nakon što su zapadne zemlje pristale na to poslati sofisticirane tenkove Abrams i Leopard u Ukrajinu, savjetnik ukrajinskog ministarstva odbrane Yuriy Sak, govorio samouvereno o sledećem nabavci borbenih aviona F-16. “Nisu hteli da nam daju tešku artiljeriju, onda jesu. Nisu hteli da nam daju Himars sisteme, onda jesu. Nisu hteli da nam daju tenkove, sad nam daju tenkove. Osim nuklearnog oružja, ne ostaje ništa što nećemo dobiti”, rekao je on Reutersu.

Ukrajina nije vjerovatno da će dobiti nuklearno oružje, ali opasnost od nuklearnog rata jeste pojasnjeno u Bilten atomskih naučnika izjavu od 24. januara, koja je postavila Sat Sudnjeg dana za 2023. na devedeset sekundi prije metaforičke "ponoći". Naučnici su upozorili da efekti rusko-ukrajinskog rata nisu ograničeni na alarmantno povećanje nuklearne opasnosti; oni također potkopavaju globalne napore u borbi protiv klimatskih promjena. „Zemlje zavisne od ruske nafte i gasa nastojale su da diverzifikuju svoje zalihe i snabdevače“, navodi se u izveštaju, „što je dovelo do proširenih ulaganja u prirodni gas upravo onda kada je takva investicija trebalo da se smanji“.

Mary Robinson, bivša visoka komesarka UN-a za ljudska prava, kaže da Sat Sudnjeg dana zvuči alarm za cijelo čovječanstvo. „Na ivici smo provalije“, rekla je. “Ali naši lideri ne djeluju dovoljno brzo ili dovoljno da bi osigurali mirnu i prihvatljivu planetu. Od smanjenja emisija ugljika do jačanja ugovora o kontroli naoružanja i ulaganja u spremnost za pandemiju, znamo šta treba učiniti. Nauka je jasna, ali nedostaje politička volja. Ovo se mora promijeniti 2023. ako želimo spriječiti katastrofu. Suočavamo se sa višestrukim egzistencijalnim krizama. Liderima je potreban krizni način razmišljanja.”

Kao i svi mi. Sat sudnjeg dana pokazuje da živimo u pozajmljenom vremenu. Ne moramo „uvek biti ovakvi“.

Tokom protekle decenije, imao sam sreću da su me mladi Avganistanci ugostili na desetinama putovanja u Kabul, u Avganistanu, koji su žarko verovali da reči mogu biti jače od oružja. Zagovarali su jednostavnu, pragmatičnu poslovicu: “Krv krv ne pere”.

Dugujemo budućim generacijama svaki mogući napor da se odrekne svakog rata i zaštiti planetu.

Kathy Kelly, mirovna aktivistica i autorica, koordinira Tribunalom za ratne zločine trgovaca smrću i predsjednica je odbora World BEYOND War.