Tijela Palestinaca ubijenih u izraelskim napadima pokopana su u masovnoj grobnici u Khan Younisu. Fotografija: Al-Jazeera
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarApril 16, 2024
Izraelski onlajn magazin +972 objavio je a detaljan izveštaj o Izraelskom korišćenju sistema veštačke inteligencije (AI) nazvanog "Lavanda" za gađanje hiljada palestinskih muškaraca u svojoj kampanji bombardovanja u Gazi. Kada je Izrael napao Gazu nakon 7. oktobra, sistem Lavande imao je bazu podataka od 37,000 palestinskih muškaraca za koje se sumnjalo da su povezani s Hamasom ili Palestinskim islamskim džihadom (PIJ).
Lavanda svakom čovjeku u Gazi dodjeljuje brojčanu ocjenu, od jedan do sto, zasnovanu uglavnom na podacima mobilnog telefona i društvenih medija, i automatski dodaje one s visokim ocjenama na svoju listu za ubijanje osumnjičenih militanata. Izrael koristi drugi automatizovani sistem, poznat kao "Gde je tata?", za pozivanje na vazdušne napade da ubiju ove muškarce i njihove porodice u njihovim domovima.
Izvještaj je zasnovan na intervjuima sa šest izraelskih obavještajnih službenika koji su radili sa ovim sistemima. Kako je jedan od policajaca objasnio za +972, dodavanjem imena sa liste generisane lavandom sistemu za praćenje kuće Gdje je tata, on može staviti čovjekov dom pod stalni nadzor dronom, a zračni napad će biti pokrenut kada se vrati kući.
Policajci su rekli da je "kolateralno" ubijanje proširenih porodica muškaraca imalo male posljedice za Izrael. „Recimo da izračunate [da postoji jedan] Hamas [operativ] plus 10 [civila u kući]“, rekao je policajac. “Obično će ovih 10 biti žene i djeca. Tako apsurdno, ispada da su većina ljudi koje ste ubili žene i djeca.”
Policajci su objasnili da je odluka da se na hiljade ovih muškaraca gađaju u njihovim domovima samo pitanje svrsishodnosti. Jednostavno je lakše čekati da se vrate kući na adresu u sistemu, a zatim bombardirati tu kuću ili stambenu zgradu, nego tražiti ih u haosu ratom razorenog Pojasa Gaze.
Oficiri koji su razgovarali sa 972+ objasnili su da u prethodnim izraelskim masakrima u Gazi nisu mogli dovoljno brzo generirati mete da zadovolje svoje političke i vojne šefove, pa su ovi sistemi umjetne inteligencije dizajnirani da riješe taj problem za njih. Brzina kojom Lavanda može da generiše nove mete daje svojim ljudskim posmatračima u proseku 20 sekundi da pregledaju i obeleže svako ime, iako znaju iz testova sistema Lavanda da je najmanje 10% muškaraca izabranih za atentat i familicide imaju samo beznačajnu ili pogrešnu vezu sa Hamasom ili PIJ-om.
Lavanda AI sistem je novo oružje koje je razvio Izrael. Ali vrste popisa ubistava koje stvara imaju dug pedigre u američkim ratovima, okupacijama i operacijama promjene režima CIA-e. Od rođenja CIA-e nakon Drugog svjetskog rata, tehnologija korištena za kreiranje popisa ubistava evoluirala je od CIA-inih najranijih puča u Iranu i Gvatemali, do Indonezije i programa Phoenix u Vijetnamu 1960-ih, do Latinske Amerike 1970-ih i 1980-ih i američkoj okupaciji Iraka i Afganistana.
Baš kao što razvoj američkog oružja ima za cilj da bude na vrhu, ili ubijanju, nove tehnologije, CIA i američka vojna obavještajna služba uvijek su pokušavale koristiti najnoviju tehnologiju obrade podataka kako bi identificirale i ubile svoje neprijatelje.
CIA je neke od ovih metoda naučila od njemačkog inteligencija oficiri zarobljeni na kraju Drugog svetskog rata. Mnoga imena na nacističkim listama ubijanja su generirana od strane obavještajne jedinice Fremde Heere Ost (Istočne strane vojske), pod komandom general-majora Reinharda Gehlena, njemačkog šefa špijuna na istočnom frontu (vidi David Talbot, Đavolja šahovska ploča, str. 268).
Gehlen i FHO nisu imali kompjutere, ali su imali pristup do četiri miliona sovjetskih ratnih zarobljenika iz cijelog SSSR-a, i nisu se žalili da ih muče kako bi saznali imena Jevreja i komunističkih zvaničnika u njihovim rodnim gradovima kako bi sastavili liste ubistava za Gestapo i Einsatzgruppen.
Nakon rata, poput 1,600 njemačkih naučnika protjeranih iz Njemačke u operaciji Spajalica, Sjedinjene Države odleteli Gehlen i njegovo više osoblje u Fort Hunt u Virginiji. Dočekao ih je Allen Dulles, uskoro prvi i još uvijek najdugovječniji direktor CIA-e. Dulles ih je poslao nazad u Pullach u okupiranoj Njemačkoj da nastave svoje antisovjetske operacije kao agenti CIA-e. Gehlenova organizacija formirala je jezgro onoga što je postalo BND, nova zapadnonjemačka obavještajna služba, s Reinhardom Gehlenom kao direktorom sve dok se nije penzionisao 1968.
Nakon a CIA puč uklonio popularnog, demokratski izabranog premijera Irana Mohammada Mosaddega 1953. godine, tim CIA-e predvođen američkim general-majorom Normanom Schwarzkopfom obučio je novu obavještajnu službu, poznatu kao SAVAK, u korišćenju spiskova ubijanja i mučenja. SAVAK je koristio ove vještine da očisti iransku vladu i vojsku od osumnjičenih komunista, a kasnije i da ulovi svakoga ko se usudi da se suprotstavi šahu.
Do 1975. Amnesty International Procijenjeno da Iran drži između 25,000 i 100,000 političkih zatvorenika i da ima "najvišu stopu smrtnih kazni na svijetu, nema valjanog sistema civilnih sudova i nevjerovatnu istoriju mučenja".
U Gvatemali, a CIA puč 1954. zamijenio je demokratsku vladu Jacoba Arbenza Guzmana brutalnom diktaturom. As otpor je rastao 1960-ih, američke specijalne snage pridružile su se gvatemalskoj vojsci u kampanji spaljene zemlje u Zacapi, u kojoj je ubijeno 15,000 ljudi kako bi porazili nekoliko stotina naoružanih pobunjenika. U međuvremenu, urbani odredi smrti koje je obučavala CIA oteli su, mučili i ubili članove PGT (Gvatemalska radnička partija) u gradu Gvatemala, posebno 28 istaknutih radničkih vođa koji su oteti i nestali u martu 1966.
Nakon što je ovaj prvi val otpora ugušen, CIA je osnovala novi centar za telekomunikacije i obavještajnu agenciju, sa sjedištem u predsjedničkoj palači. Sastavio je bazu podataka o "subverzivcima" širom zemlje koja je uključivala vođe poljoprivrednih zadruga i radnika, studente i autohtone aktiviste, kako bi obezbijedila sve veće liste za odrede smrti. Građanski rat koji je rezultirao postao je a genocid protiv domorodaca u Iksilu i zapadnim visoravnima koji su ubili ili nestali najmanje 200,000 ljudi.
Ovaj obrazac se ponavljao širom svijeta, gdje god su popularni, progresivni lideri nudili nadu svom narodu na načine koji su izazivali interese SAD-a. Kao istoričar Gabriel Kolko napisao 1988. „Ironija američke politike u Trećem svijetu je da, iako je uvijek opravdavala svoje veće ciljeve i napore u ime antikomunizma, njeni vlastiti ciljevi su je učinili nesposobnom da toleriše promjene s bilo koje strane koja je značajno uticala na njen sopstvenim interesima.”
Kada je general Suharto preuzeo vlast u Indoneziji 1965. godine, američka ambasada je sastavila spisak od 5,000 komunista koje su njegovi odredi smrti trebali loviti i ubijati. CIA je procijenila da su na kraju ubili 250,000 ljudi, dok druge procjene idu i do milion.
Dvadeset pet godina kasnije, novinarka Kathy Kadane istražiti ulogu SAD-a u masakru u Indoneziji, i razgovarao s Robertom Martensom, političkim službenikom koji je vodio tim Državne CIA-e koji je sastavio listu ubistava. „To je zaista bila velika pomoć vojsci“, rekao je Martens Kadaneu. “Vjerovatno su ubili mnogo ljudi, a ja vjerovatno imam puno krvi na rukama. Ali nije sve loše – postoji trenutak kada morate snažno udariti u odlučujućem trenutku.”
Kathy Kadane je također razgovarala s bivšim direktorom CIA-e Williamom Colbyjem, koji je bio šef CIA-inog odjeljenja za Daleki istok 1960-ih. Kolbi je uporedio ulogu SAD u Indoneziji sa programom Feniks u Vijetnamu, koji je pokrenut dve godine kasnije, tvrdeći da su oba uspešna programa za identifikaciju i eliminaciju organizacione strukture američkih komunističkih neprijatelja.
The Feniks Program je osmišljen da otkrije i demontira vladu u senci Nacionalnog oslobodilačkog fronta (NLF) širom Južnog Vijetnama. Phoenixov Kombinirani obavještajni centar u Saigonu unio je hiljade imena u računar IBM 1401, zajedno s njihovim lokacijama i njihovim navodnim ulogama u NLF-u. CIA je pripisala programu Phoenix ubistvo 26,369 zvaničnika NLF-a, dok je još 55,000 bilo zatvoreno ili ubijeđeno da prebjegne. Seymour Hersh je pregledao dokumente vlade Južnog Vijetnama koji govore o broju poginulih 41,000.
Koliko je mrtvih tačno identifikovano kao zvaničnici NLF-a, možda je nemoguće znati, ali Amerikanci koji su učestvovali u operacijama u Feniksu prijavili su da su u mnogim slučajevima ubijali pogrešne ljude. Navy SEAL Elton Manzione rekao je autoru Douglas Valentine (Program Feniks) kako je u noćnom napadu na jedno selo ubio dve mlade devojke, a zatim seo na gomilu sanduka sa municijom ručnom bombom i M-16, preteći da će se razneti, dok nije dobio kartu Dom.
„Na čitavu auru Vijetnamskog rata uticalo je ono što se dešavalo u timovima „lovca-ubica“ u Feniksu, Delti itd.“, rekao je Manzione Valentineu. “To je bila tačka u kojoj su mnogi od nas shvatili da više nismo dobri momci u bijelim šeširima koji brane slobodu – da smo ubice, čisti i jednostavni. To razočaranje prenijelo se na sve druge aspekte rata i na kraju je bilo odgovorno za to što je postao najnepopularniji rat u Americi.”
Čak i kada su američki poraz u Vijetnamu i „ratni zamor“ u Sjedinjenim Državama doveli do mirnije sljedeće decenije, CIA je nastavila da osmišljava i podržava državne udare širom svijeta i da vladama nakon puča daje sve kompjuteriziranije liste ubistava za učvrstiti svoju vlast.
Nakon što je podržala puč generala Pinocheta u Čileu 1973., CIA je igrala centralnu ulogu u operaciji Kondor, savezu između desničarskih vojnih vlada u Argentini, Brazilu, Čileu, Urugvaju, Paragvaju i Boliviji, kako bi ulovila desetine hiljada njihovih i jedni drugima politički protivnici i neistomišljenici, ubivši i nestali najmanje 60,000 ljudi.
Uloga CIA-e u operaciji Kondor još uvijek je obavijena velom tajne, ali Patrice McSherry, politikolog sa Univerziteta Long Island, istražio je ulogu SAD-a i zaključeno, „Operacija Kondor je također imala tajnu podršku američke vlade. Washington je Condoru pružio vojnu obavještajnu pomoć i obuku, finansijsku pomoć, napredne kompjutere, sofisticiranu tehnologiju praćenja i pristup kontinentalnom telekomunikacijskom sistemu smještenom u zoni Panamskog kanala.”
McSherryjevo istraživanje je otkrilo kako je CIA podržavala obavještajne službe država Kondor kompjuterizovanim vezama, teleks sistemom i namenskim mašinama za kodiranje i dekodiranje koje je izradilo Odeljenje za logistiku CIA-e. Kako je napisala njena knjiga, Predatorske države: Operacija Kondor i Tajni rat u Latinskoj Americi:
“Sigurni komunikacijski sistem Condor sistema, Condortel,… omogućio je Condor operativnim centrima u zemljama članicama da komuniciraju jedni s drugima i sa matičnom stanicom u američkom objektu u zoni Panamskog kanala. Ova veza sa američkim vojno-obavještajnim kompleksom u Panami je ključni dokaz u vezi s tajnim američkom sponzorstvom Condora...”
Operacija Kondor je na kraju propala, ali SAD su pružile sličnu podršku i obuku desničarskim vladama u Kolumbiji i Centralnoj Americi tokom 1980-ih u čemu su visoki vojni oficiri pozvali su “tihi, prikriveni pristup bez medija” represiji i listama za ubijanje.
Američka škola Amerike (SOA) obučavala je hiljade latinoameričkih oficira u korištenju odreda za mučenje i smrt, kao major Joseph Blair, bivši šef instrukcije SOA-e opisano Johnu Pilgeru za njegov film, Rat koji ne vidiš:
“Doktrina koja se učila je bila da, ako želite informacije, koristite fizičko zlostavljanje, lažno zatvaranje, prijetnje članovima porodice i ubijanje. Ako ne možete dobiti informacije koje želite, ako ne možete natjerati osobu da ućuti ili zaustavi ono što radi, vi je ubijete – i ubijete je jednim od vaših odreda smrti.”
Kada su bile iste metode prebačen američkoj neprijateljskoj vojnoj okupaciji Iraka nakon 2003. godine, Newsweek naslovljen to je “Salvadorska opcija.” Američki oficir objasnio je za Newsweek da su američki i irački odredi smrti gađali iračke civile, kao i borce otpora. "Sunitsko stanovništvo ne plaća nikakvu cijenu za podršku koju daje teroristima", rekao je on. “S njihove tačke gledišta, to je besplatno. Moramo promijeniti tu jednačinu.”
Sjedinjene Države su poslale dva veterana svojih prljavih ratova u Latinskoj Americi u Irak da igraju ključne uloge u toj kampanji. Pukovniče James Steele vodio je grupu američkih vojnih savjetnika u El Salvadoru od 1984. do 1986. godine, obučavajući i nadgledajući salvadorske snage koje su ubile desetine hiljada civila. On je također bio duboko umiješan u skandal Iran-Contra, za dlaku je izbjegao zatvorsku kaznu zbog svoje uloge u nadgledanju pošiljki iz zračne baze Ilopango u El Salvadoru do Contrasa koje podržavaju SAD u Hondurasu i Nikaragvi.
U Iraku, Steele je nadgledao obuku komandosa specijalne policije Ministarstva unutrašnjih poslova – preimenovanih u “nacionalnu”, a kasnije u “federalnu” policiju nakon otkrića njihovog centra za mučenje al-Jadiriyah i drugih zločina.
Bayan al-Jabr, komandant milicije Badr Brigade obučene u Iranu, imenovan je za ministra unutrašnjih poslova 2005. godine, a pripadnici milicije Badr integrirani su u odred smrti Wolf brigade i druge jedinice specijalne policije. Jabrov glavni savjetnik je bio Steven Casteel, bivši šef obavještajne službe američke Agencije za borbu protiv droga (DEA) u Latinskoj Americi.
Odredi smrti Ministarstva unutrašnjih poslova vodili su prljavi rat u Bagdadu i drugim gradovima, punili mrtvačnicu u Bagdadu. do 1,800-a leševa mjesečno, dok je Casteel hranio zapadne medije apsurdnim naslovnim pričama, kao što je da su eskadroni smrti svi bili "pobunjenici" u ukraden policijske uniforme.
U međuvremenu, američke snage za specijalne operacije izvele su noćne napade „ubij ili uhvati“ u potrazi za vođama Otpora. General Stanley McChrystal, komandant Združene komande za specijalne operacije od 2003. do 2008., nadgledao je razvoj sistema baze podataka, koji se koristio u Iraku i Afganistanu, koji je prikupljao brojeve mobilnih telefona minirane iz zarobljenih mobiteli kako bi se stvorila sve širi lista ciljeva za noćne napade i zračne napade.
Ciljanje mobilnih telefona umjesto stvarnih ljudi omogućilo je automatizaciju sistema ciljanja i eksplicitno isključilo korištenje ljudske inteligencije za potvrđivanje identiteta. Dva seniora SAD zapovjednici rekao je za Washington Post da je samo polovina noćnih racija napala pravu kuću ili osobu.
U Afganistanu, predsjednik Obama je 2009. postavio McChrystala na čelo američkih i NATO snaga, a njegovu "analizu društvenih mreža" baziranu na mobilnom telefonu omogućeno eksponencijalno povećanje noćnih racija, sa 20 racija mjesečno u maju 2009. na 40 po noći do aprila 2011.
Kao i kod sistema Lavande u Gazi, ovo ogromno povećanje ciljeva postignuto je uzimanjem sistema koji je prvobitno dizajniran za identifikaciju i praćenje malog broja viših neprijateljskih komandanata i primjenom na svakoga za koga se sumnja da ima veze s Talibanima, na osnovu podataka njihovih mobilnih telefona. .
To je dovelo do hvatanja beskrajne poplave nevinih civila, tako da je većina zatočenih civila morala biti brzo puštena kako bi se napravilo mjesta za nove. Povećano ubijanje nevinih civila u noćnim napadima i zračnim napadima podstaklo je ionako žestok otpor američkoj i NATO okupaciji i na kraju dovelo do njenog poraza.
Kampanja dronovima predsjednika Obame za ubijanje sumnjivih neprijatelja u Pakistanu, Jemenu i Somaliji bila je jednako neselektivna, s izvještajima sugerišući da su 90% ljudi koje je ubio u Pakistanu bili nevini civili.
Pa ipak, Obama i njegov tim za nacionalnu sigurnost nastavili su se sastajati u Bijeloj kući svakog "terorističkog utorka". izabrati koga bi dronovi ciljali te sedmice, koristeći orvelovsku, kompjuterizovanu „matricu dispozicije“ da bi obezbedili tehnološko pokriće za svoje odluke o životu i smrti.
Gledajući ovu evoluciju sve automatiziranijih sistema za ubijanje i hvatanje neprijatelja, možemo vidjeti kako je, kako je korištena informacijska tehnologija napredovala od teleksa do mobilnih telefona i od ranih IBM kompjutera do umjetne inteligencije, ljudska inteligencija i senzibilitet koji bi mogli uočiti greške , davanje prioriteta ljudskim životima i sprečavanje ubijanja nevinih civila progresivno je marginalizovano i isključeno, čineći ove operacije brutalnijim i užasnijim nego ikad.
Nicolas ima najmanje dva dobra prijatelja koji su preživjeli prljave ratove u Latinskoj Americi jer im je neko ko je radio u policiji ili vojsci javio da su njihova imena na listi umrlih, jedan u Argentini, drugi u Gvatemali. Da je o njihovoj sudbini odlučivala AI mašina poput Lavande, oboje bi odavno bili mrtvi.
Kao i sa navodnim napretkom u drugim vrstama tehnologije oružja, poput dronova i "preciznih" bombi i projektila, inovacije koje tvrde da ciljanje čine preciznijim i eliminišu ljudsku grešku umjesto toga dovele su do automatiziranog masovnog ubijanja nevinih ljudi, posebno žena i djece, donoseći nam puni krug od jednog holokausta do drugog.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, koju je objavio OR Books u novembru 2022.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je neovisni novinar, istraživač za CODEPINK i autor Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
