Autor Tim Pluta, CovertAction Magazine, Mart 2, 2024
U kontroverznom, zaobilaznom i tajnom glasanju, u januaru 2024. Omar Zniber iz Maroka dobio je poziciju predsjednika Vijeća za ljudska prava Ujedinjenih naroda.
Zniber izjavljuje da je ovo globalna podrška konstruktivnom pristupu Maroka i ujedinjenju vodstva u kritičnim pitanjima kao što su tolerancija i prevencija rasne mržnje¹.
Takođe je izrazio svoju posvećenost ispunjavanju „zahteva našeg zajedničkog rada“, naglašavajući promociju, poštovanje i garantovanje univerzalno priznatih ljudskih prava².
Dana 14. februara 2024., jedva mjesec dana nakon Zniberovih uzvišenih komentara, snimljen je sljedeći video na kojem ilegalne okupatorske snage Maroka uništavaju domove i raseljavaju Saharavije u zapadnoj Sahari. Pogledajte video OVDJE.
Ovaj najnoviji primjer “konstruktivnog pristupa Maroka toleranciji i prevenciji rasne mržnje”, kojem su prethodile decenije dokumentovanih sličnih kršenja ljudskih prava, naglašava “promovisanje, poštovanje i garanciju univerzalno priznatih ljudskih prava” koje možemo očekivati od vrlo upitna godina kada su UN nametnula ljudska prava pod vodstvom marokanskog ambasadora.
Dopuštanje Maroku da predvodi UN u međunarodnoj zaštiti ljudskih prava stavlja kralja Maroka u svjetsku žižu. Odražavajući klasičnu narodnu priču o caru koji nije nosio odjeću, ono što vidimo je da, uuuu, kralj ne nosi pantalone.
Ooops. Međunarodni sud pravde presudio je 1975. da Maroko nema jurisdikciju nad sjevernoafričkom državom Zapadna Sahara, ali kralj, nastavljajući prkositi međunarodnom pravu, insistira da Zapadna Sahara pripada njemu i da „Danas, kao i u prošlosti, marokanski suverenitet nad Zapadnom Saharom nikada neće biti za pregovore.”¹ Odličan primjer podrške ljudskim pravima.
Ooops. Kralj Maroka naređuje ilegalno rudarenje iz bogatih nalazišta fosfata u unutrašnjosti Zapadne Sahare, a takođe naređuje i vrši ilegalni ribolov na obali zapadne Sahare², sve dok prodaje ovu ukradenu robu željnom međunarodnom tržištu bez davanja profita zapadnom Sahara. Bože, još jedan solidan razlog da se dopusti Maroku da postavi ton i model međunarodnih ljudskih prava.
Ooops. Trenutno, kraljeve sigurnosne snage „redovno koriste, premlaćivanje, položaje pod stresom, gušenje, simulirano utapanje, psihičko i seksualno nasilje”³ kao oblike mučenja nad građanima Sahare u Zapadnoj Sahari u nastojanju da prekinu skoro 50 godina nasilnog i nenasilna borba protiv Maroka za nezavisnost Sahare. Vau, to je sada treći primjer marokanskih ljudskih prava koji zaslužuju vodeću ulogu u UN-u u areni ljudskih prava.
Ooops. Abderrahim Atmoun, ambasador Maroka u Poljskoj, primio je sredstva od marokanskih vlasti za podmićivanje članova Evropskog parlamenta.⁴ Iako neki možda ne smatraju mito na međunarodnom nivou koje je počinio Maroko u areni ljudskih prava, čini se da postoji obrazac ponašanja koji bi mogao dati naznaku šta možemo očekivati od marokanskog direktora za ljudska prava u UN-u koji prima naređenja od svog kralja.
Odluka Ujedinjenih nacija da dopuste Maroku da vodi odjel za ljudska prava jedna je od najneverovatnijih grešaka (ili prevara) koje sam ikada vidio. Tokom tromjesečne nenaoružane misije zaštite civila u Boujdouru, Zapadna Sahara, nakon što je lično svjedočio posljedicama brutalnog, okrutnog i svrhovitog mučenja, premlaćivanja i istrebljenja pripadnika saharskog stanovništva od strane marokanske tajne službe po kraljevoj naredbi, ovaj užasan potez UN-a mi se čini kao pokazatelj korupcije u njegovim redovima.
Uz tako propuštenu priliku da usmjerim svijet u zajedničkim naporima ka miru, moja prethodna vjera u sadašnje UN se srušila.
Neka nam ova užasna odluka ponudi jasnu naznaku promjene koja je potrebna u UN-u ako se nada da će ikada postaviti novi ton svjetskoj saradnji umjesto međunarodnog maltretiranja koje je svakako bilo potrebno da bi Maroko (sa višestrukim i dugotrajnim ljudskim pravima) zloupotrebe dokumentovane i potkrijepljene) na čelu UN-a za ljudska prava.
Zamislite izvrtanje ruku koje se moralo dogoditi unutar UN-a kako bi se Maroko stavio na čelo navodnog bastiona podrške globalnim ljudskim pravima. A Sjedinjene Države, sa svojim velikim štapom, vode šaradu.
Okretanje ruku nije novost u politici. Ono što bi se moglo skovati kao novoizmišljeni pravni termin i alat za izvrtanje ruku, „Zakon o tvitu“ uveo je Donald Tramp u decembru 2020. Svojom prostačkom objavom na platformi društvenih medija „Tramp je preokrenuo decenije američke politike od najavljujući da će Sjedinjene Države priznati suverenitet Maroka nad Zapadnom Saharom kao dio sporazuma u kojem će Maroko normalizirati odnose s Izraelom.”⁵ Bez pravnih postupaka, bez glasovanja, bez pregovora, samo brbljanje i političko okretanje ruku.
Maroko je bio oduševljen jer je to značilo da bi kralj mogao računati na izraelsku i američku vojnu podršku, prodaju oružja i obuku kako bi usavršio tehnike varvarskog mučenja i zastrašivanja marokanskih snaga sigurnosti koje se koriste za narod Sahare u Zapadnoj Sahari.
Sjedinjene Američke Države su bile zagolicane ružičasto jer su privukle državu Arapske lige da pomogne u "poboljšanju odnosa" sa Izraelom (da li to znači trgovati tehnikama genocida?) dok su u isto vrijeme stekle potencijalno uporište u sjevernoj Africi za buduću pljačku, raseljavanje i zemlju- zgrabi pokušaje.
I naravno, u svjetlu potencijalne moći ovog nesvetog saveza, Izrael je također brzo unaprijedio svoje viđenje božanskog prava da nastavi, iako otvorenije, da uništava cijelu zemlju i njene ljude.
Pa hajde da ovo dobro pogledamo. SAD, koje još uvijek koriste i podržavaju jasne tehnike kolonizacije i kršenja ljudskih prava s Izraelom u Palestini, sada predstavljaju Maroko Izraelu i podržavaju ilegalnu okupaciju Maroka i zločesto kršenje ljudskih prava u nastojanju da ponovno kolonizira posljednju koloniju u Africi, Zapadnu Saharu. Izgleda kao win-win-win za sva tri partnera.
Pojavljuje se vizija... Izrael, Maroko i SAD se drže za ruke, plešu u kolonizacijskom krugu uz melodiju Prstena oko Rosie oko noćne vatre u pustinji. Izgleda tako zabavno. Kakve divne planove moraju imati za nas. Nastavak globalne proizvodnje i prodaje oružja od strane SAD-a, otvorenih kršenja ljudskih prava i genocida od strane Izraela u Palestini i Maroka u Zapadnoj Sahari. Globalna zajednica i liderstvo u svom najboljem izdanju.
Ali, nažalost, skrenuo sam sa strane. Nastavimo da gledamo na vrstu zvjezdanog rekorda ljudskih prava koji je potreban zemlji poput Maroka da zauzme mjesto pokretača ljudskih prava u Ujedinjenim nacijama.
Ucjenjivanje kritičara marokanskog režima često je taktika za koju se optužuje kraljev sud. Deseci kraljevih kritičara suočili su se sa „kampanjama klevetanja“ u Maroku.⁵ Ova visoko etička praksa je zasigurno dragulj na koji se može ponositi svaka organizacija za ljudska prava.
Čini se da je i fizičko i seksualno zlostavljanje marokanskih snaga sigurnosti nad građanima Sjedinjenih Država prihvatljivo ponašanje u vezi s ljudskim pravima. Kada su prijatelji pokušali da posjete Zapadnu Saharu 2022., zadržani su na aerodromu, bez navođenja razloga za pritvor i bili su primorani da se vrate u SAD.
Slijedi izvod iz pogleda iz prve ruke jedne od tri putnice:
“Rečeno nam je da skupimo stvari. Onda smo fizički izgurani napolje. Čovjek je viknuo, stavio mi ruku u držač protiv bolova i dodirnuo mi dojku. vrisnula sam. Jedna od mojih saputnica je također tretirana na ovaj način, do te mjere da je ostavila velike vidljive modrice na nadlaktici.
Bili smo fizički prisiljeni da uđemo u avion. Rekli smo više članova posade da želimo da izađemo iz aviona. Rekli smo muškarcima da ćemo se povinovati ako nam daju pisano pravno opravdanje za deportaciju.
[ime uklonjeno] je zgrabljeno i povučeno prema sjedištu. Obavio sam ruke oko njenih nogu. U tučnjavi su mi košulja i grudnjak povučeni kako bih izložila grudi avionu.
Na kraju su nas nasilno smjestili, svaki okružen sa 4-6 agenata. Avion je poleteo.
Sletjeli smo u Casablancu oko 10:30 i vratili se u hotel. Ostatak našeg vremena u Kazablanki pratili su nas neki od istih marokanskih agenata koji su nas natjerali da uđemo u avion.”⁶
Zaista, galantna odbrana ljudskih prava od strane marokanskih vlasti, i ona koja mora biti zasluga najnovijem marokanskom lideru ljudskih prava u Ujedinjenim nacijama budući da ni vlada Sjedinjenih Država ni marokanski kralj nisu priznali, kritizirali ili procesuirali ove jasne kršenja ljudskih prava.
A šta je sa snažnim i poštenim stavom o ljudskim pravima koji je Maroko zauzeo 2022. godine tokom skoro 500 dana de facto kućnog pritvora nenasilne mirovne aktivistkinje Sultane Khaye, njene sestre i njihove 84-godišnje majke u Zapadnoj Sahari?⁷
Trojica članova porodice su pretučena, terorisana čestim noćnim provalama od strane marokanskih snaga bezbednosti, uništena im je unutrašnjost kuće, otrovana im je voda iz bunara, a majka je bila primorana da gleda svoju ćerku kako siluju marokanske snage koje je angažovao kralj .
Mogao bih da nastavim, ali muka mi je u stomaku pri pomisli da Maroko preuzima kormilo bilo čega što ima veze sa ljudskim pravima. Zapravo, svako ko provede manje od minute surfajući internetom može pronaći beskrajne primjere kršenja ljudskih prava koje je počinio Maroko...a u monarhiji je odgovoran kralj.
Rizikujući da pokvare perje nekim kratkovidnim članovima američke vlade koji čudno podržavaju ilegalnu okupaciju Zapadne Sahare od strane Maroka u smrtonosnoj quid pro quo za dobijanje arapske države koja će podržati ilegalne aktivnosti Izraela u Palestini, i svakako u opasnosti od guraju brižljivo izgrađenu kuću od ogledala od strane marokanskog kralja i njegove vlade kako bi dali izgled da su zagovornici ljudskih prava (a oni nisu).
Primoran sam, i osjećam se sasvim opušteno, da kažem: „Izvinite, gospodine kralju Maroka, ne nosite nikakve pantalone.“
Fusnote
1. Zapadna Sahara, Savjetodavno mišljenje, 1975 ICJ Rep. 101, 101–02 (16. oktobar) („[S]ud nalazi da ni interni ni međunarodni akti na koje se Maroko pozivaju ne ukazuju na postojanje u relevantnom periodu od bilo postojanje ili međunarodno priznanje pravnih veza teritorijalnog suvereniteta između Zapadne Sahare i Marokanske države.”).
2.https://www.tandfonline.com/doi/full/10.1080/13629387.2021.1917120
3.https://www.amnesty.org/en/location/middle-east-and-north-africa/morocco-and-western-sahara/report-morocco-and-western-sahara/
4.https://www.politico.eu/article/morocco-corrupt-european-parliament-union-qatargate-bribery-scandal-eu/
5. https://www.economist.com/middle-east-and-africa/2021/01/28/moroccos-regime-is-accused-of-blackmailing-critics
6.https://www.pressenza.com/2023/08/how-morocco-assaults-us-citizens-and-just-how-much-aus-senator-does-not-care/
7.https://www.cnn.com/2021/07/29/opinions/morocco-western-sahara-activist-raped-beaten-khaya/index.htm
2 Responses
C'est dommage de perdre son temps à lire un article comme ça pleins de mensonges et de diffamations sans preuve .
Voulez-vous connaitre la vérité la voilà : Sahara dont vous parlez dans votre article des égouts a été toujours Marocaine et restera Marocaine jusqu'à la nuit des temps. Donc le Maroc je sin Sahara i le Sahara je sin Maroc. Demandez cette vérité aux pays intelligents qui ont reconnu cette réalité en se basant sur des preuves historiques.
Docteur Ahmed ABOU EL ANOUAR
Sahraoui d'origine de père en fils
Ovaj odgovor “doktora” koji tvrdi da je Saharac me je začudio. Kaže da je bilo gubljenje vremena čitajući članak Tima Plute. Da je Sahara dio Maroka, a Maroko dio Sahare u suštini zauvijek i da Timove laži nemaju dokaza.
Nikada ne pominje ništa o kršenju ljudskih prava, upitnom imenovanju kralja u Vijeću za ljudska prava UN-a, odnosu s aparthejdskom državom Izrael i tehnikama mučenja marokanske sigurnosti, kao ni prijateljskom odnosu sa SAD.
Mučno je gledati takozvane arapske intelektualce kako izgovaraju izrazito pristrasna i oportunistička lajanja poput ovoga koja ne nude nikakva rješenja.