Klasična kondicija za mir

By David Swanson, Oktobar 22, 2108.

Prema analizi policajca-ubice-podstrekača Dave Grossman, razlog zbog kojeg je samo jedna manjina vojnika pokušala ubiti u Drugom svjetskom ratu i ranijim ratovima bila je opća averzija prema ubistvu. A razlog što je velika većina američkih vojnika (marinaca, mornara, itd.) Pokušala da ubije u posljednjih nekoliko decenija je "klasično kondicioniranje". Vatrogasac ulazi u vatru bez razmišljanja, ako je on ili ona bio uvjetovan ponavljanjem vježbi uraditi tako. Vojnici ubijaju bez razmišljanja, ako su obučeni da to čine kroz ponavljanje realne simulacije ubijanja.

Naravno, nakon toga, teško da možete zaustaviti ljude da razmišljaju o tome šta su uradili. Glavni uzrok smrti u američkoj vojsci je samoubistvo, a glavni pokazatelj rizika od samoubistva je borbena krivica.

Pitam se šta bi se desilo da vlada uloži mnogo u reklamiranje i regrutovanje, a onda plati stotinama hiljada mladih dobrih plata da budu uslovljeni za mir. Snažno sumnjam da bi se jedna stvar koja se ne bi dogodila bila žaljenje i krivica koje vode do samoubistva. Ali kako bi izgledala takva kondicija, i koje bi nuspojave mogle imati?

Nikada prije nisam razmišljao o tome, prije svega, mislim, zato što ne želim nikoga prevariti da bude miran, i ne vjerujem da je to potrebno. Kada razgovaram sa ljudima koji vjeruju da se rat može opravdati i koji su otvoreni za razgovor o tome, češće ih uvjeravam kroz otvorenu diskusiju o poštovanju da rat zapravo nikada ne može biti opravdan. Ako sam imao 7.6 milijarde sati s kojima bih proveo jedan sat sa svakom osobom, kažem sebi, mogao bih većinu njih govoriti iz vjerovanja u rat, a neke od njih da poduzmu mjere za poništavanje vladinih priprema za rat.

Međutim, upravo sam gledao emisiju Netflix u kojoj se pokušava pokušati uvjetovati nekoga za mir. To je bar jedan način gledanja na ovu predstavu. To se zove žrtva od Derren Brown. Upravo ću vam uništiti sva iznenađenja.

Prestanite čitati ovdje da biste izbjegli spoiler.

Treba istaći to The Guardian, metro, I Odlučitelj nije baš volio ovu predstavu i generalno se usprotivio etičkoj odluci da manipuliše čovekom koji je predmet eksperimenta. Međutim, da bi poverovao proizvođaču emisije, čovek je bio veoma zadovoljan time što je tako eksperimentisan. U svakom slučaju, teško bi bilo dobiti korporativnu publikaciju koja bi se protivila manipulaciji djecom putem video igara i ratnih filmova, kao i manipulaciji vojnih regruta da ubijaju i vjeruju da će vjerovatno preživjeti neozlijeđene. Ako je manipulacija nekoga nepoželjna - i sigurno mogu da shvatim zašto bi to bilo - da li bismo trebali zadržati te prigovore za manipulaciju nekoga zbog dobrog razloga?

S poštovanjem, slične publikacije su donekle slične primjedbe kada je Derren Brown, u još jednoj emisiji Netflixa, manipulisao ljudima da rade ono za šta su verovali da čine ubistvo. Ali to je bilo pojedinačno ubistvo, a ne masovno ubistvo, a ne bilo kakve uniforme ili bombe ili nacionalne himne ili bilo koje od onih stvari koje ga čine u redu.

Ako gledate pregled za žrtva, zaključak vas neće iznenaditi. To su samo delovi za koje nećete biti sigurni. Šou koji pokušava da navede čoveka da se stavi između pištolja i stranca ne bi bio emitovan osim ako, na kraju, čovek nije to uradio. Ali kako je doveden do te mere da to radi?

Ono što ovu emisiju čini interesantnijom i vrednijom jeste to što je čovek, Phil, američki državljanin, koji je veoma prejudiciran protiv "imigranata", a Brown namerava da natera Fila da uzme metak kako bi zaštitio latino imigrante od rasističkog belog Amerikanca. Dakle, postoje dve stvari koje Braun tvrdi da čini Philu: napravite ga hrabrim i učinite da mu je stalo do ljudi do kojih mu nije stalo.

"Make-him-brave" dio je sa Philovim pristankom. Manipulativni dio je da Brown kaže Philu da instalira "čip" u svoje tijelo koji će mu pomoći da bude hrabar, što naravno nije istina. Ostatak hrabrosti je napravljen sa Philovim učešćem. Sluša audio snimke i misli hrabre misli. On je uslovljen da poveže određeni muzički džingl i kretanje ruku sa pronalaženjem velike hrabrosti. Etičke pritužbe s tim izgledaju slabije od praktičnih, posebno vjerovatnoća da neće funkcionirati na svima.

Brižni dio kondicije je na neki način nepošteniji, ali i manje uslovljen. (Braun to naziva "empatija", a ne briga, ali nije jasno da li se to odnosi na striktan osjećaj empatije, što znači doživljavanje svijeta sa tuđeg stanovišta.) Phil je pokazao rezultate DNK porijekla koji su ga pronašli da imaju pretke u Palestini i Meksiku. Gurnuo se u pravcu preispitivanja svojih predrasuda. Nije mu rečeno da se to dešava. Nije pristao na to. Ali on je rekao šta su verovatno tačne činjenice. Ako su rezultati DNK izmišljeni, ili bi morali biti proizvedeni u slučaju mnogih drugih ljudi, to predstavlja određenu slabost. Ali ovde nema nikakvog ponavljajućeg uslovljavanja.

Međutim, postoji još jedan element u pripremi za brigu. Od Phil-a i muškarca koji izgleda kao Latino traži se da sede i gledaju u oči jedan drugom u toku četiri minute. Phil postaje emocionalan i traži da ga zagrli. Teško da je reč. To nije racionalno uvjeravanje. Ali ni tu nema ništa nepošteno. Ne mogu da zamislim šta bi bilo štetno ako bi se ova tehnika koristila u masovnim razmerama.

Najviše nepošten i manipulativan deo eksperimenta je upotreba brojnih aktera da stvore inscenirani incident u kojem je Phil doveden da napravi izbor da izađe iz kamiona i stane ispred čoveka koji je pogođen pištoljem. Svijet ne može zaposliti stotinu ljudi da manipulišu svakom osobom u junačkom djelovanju. Matematika ne funkcionira. Paranoja svih koji su se bojali da su u predstavi bila bi štetna, čak i ako bi i ona mogla imati neke pozitivne rezultate. I jedan herojski čin nije dovoljan.

Ali, zašto se “vježbe empatije”, rezultati DNK, praksa hrabrosti (sa ili bez placeba, ali uvijek poštovanja i konsenzusa) ne mogu kombinirati s racionalnim, utemeljenim na činjenicama o alternativama ratu, nenasilnom rješavanju sporova, vladavini prava , restorativne pravde, antropologije, stvarne istorije ratova i ratne propagande, ekološke štete od militarizma, kontraproduktivnih rezultata ratobornosti i potrebe za hrabrim akcijama za reformu korumpiranih sistema, za preokretanje destruktivnih politika i ublažavanje nadolazeće katastrofe klimatskog haosa?

Šta bi bilo pogrešno kad bismo se uslovili da radimo za mir?

2 Responses

  1. Voleo bih da mislim da je dovoljno samo podučavati decu od mladosti da jasno razmišljaju i dugoročne posledice.
    Mi nismo pacovi u lavirintu kome bismo se nadali. Možda je nedostajući sastojak obrazovanja da pomogne mladim ljudima da lično vizualiziraju posljedice.

    1. Sve je to dobro rečeno i učinjeno, ali mala djeca nisu ta koja su razvila ovo oružje, a ženstveno nisu ta koja su do sada pustila ovu situaciju da izmiče kontroli. Istina je, međutim, trebali bismo educirati našu omladinu za komunikaciju kako bi se nosili s sukobima, iako ćemo do trenutka kad ova grupa mladih dostigne punoljetnost već biti u sredini ili nakon globalnog sukoba, tako da nisam siguran da je to konačno rješenje . priznajmo, svi smo sjebani

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

WBW filmski festival 2024
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik