Kako osigurati svijet bez vojnih saveza i nuklearnog oružja

Autor Tord Björk, World BEYOND WarMaj 10, 2022

Iz beleški sa govora održanog u Arbisu, Institutu radnika koji govore švedski jezik u Helsinkiju 7. maja 2022. na skupu “Sigurna Finska bez NATO-a i nuklearnog oružja”

“Kako osigurati svijet bez vojnih saveza i nuklearnog oružja”

Kako osigurati svijet bez vojnih saveza i nuklearnog oružja, kao i pronaći načine da se okonča rat u Ukrajini i postigne mir u Evropi? O ovom pitanju ćemo se pozabaviti na sastanku pod nazivom “Zajedno za mir i životnu sredinu” u Stokholmu od 13. do 14. maja u Domu pokreta solidarnosti. Na prvom panelu će se raspravljati o novom Helsinškom sporazumu i razmotriti alternative ekonomske pravde ili samoubistva čovječanstva.

Odgovor kako okončati rat leži u nastojanjima da se obnovi potraga za mirom i ljudskim pravima koja je svojevremeno izražena na Konferenciji o sigurnosti i saradnji u Evropi koja je održana u Helsinkiju 1975. godine. Uprkos jakim tenzijama zbog za invaziju na Ukrajinu, vode se diplomatski razgovori i mora se pronaći rješenje koje vodi dalje od nastavka eskalacije. Ostala hitna pitanja kao što su ekološka, ​​ekonomska, zdravstvena i prehrambena pitanja, koja su sva isprepletena s ukrajinskim sukobom, čine ovo hitnim i zahtjevnim zadatkom.

Imali smo diskusiju oko naslova panel diskusije u Stockholmu. Jesmo li mi, ljudska vrsta, zaista na putu da izvršimo samoubistvo? Nakon nekih razmatranja rekli smo da, kao što svi znamo do sada, potpuno je moguće da se suočavamo sa tako velikim globalnim uništenjem životne sredine da ćemo umrijeti ako se promjene ne dese. Činjenice su jasne. Nestanak vrsta, globalno zagrijavanje ili nuklearni rat mogu rezultirati nestankom ljudskih bića na ovoj planeti.

Da skratimo, situacija je drugim riječima jednostavna. Moramo se suočiti s problemom koji je cijelo čovječanstvo stvorilo za sebe. Nisu samo vojni savezi i nuklearno oružje problem koji je problem, to je mnogo više od toga. A iznad svega centralno pitanje nije mir u Evropi, već mir na Zemlji i mir sa Zemljom.

Zašto onda govoriti o ekonomskoj pravdi kada je prijetnja okolišu ono što može uzrokovati da se čovječanstvo uništi? Odgovor na to je da umjesto da na sebe gledamo kao na žrtve vanjskih prijetnji, moramo na sebe gledati kao na historijske subjekte. Mi smo akteri u ovom svijetu, a ne građani unutar nacionalnih okvira ili profesionalci koji obavljaju ono što tržište rada traži od nas. Mi smo akteri unutar materijalnih granica biosfere u kojoj mi i buduće generacije možemo napredovati kao slobodna ljudska bića ako odlučimo da preuzmemo odgovornost za svoju situaciju.

U osnovi problema su, drugim riječima, društveni odnosi, odnosi formirani ekonomskom realnošću. To su jednom jasno shvatili narodni pokreti prije stotinu i više godina koji su se borili za socijalnu i ekonomsku pravdu. Uz međuigre između revolucija i reformi, društva u zemljama poput Finske i Švedske uspjela su uspostaviti više jednakosti.

Danas je došlo do reakcije. Udio BNP-a u vlasništvu milijardera u Švedskoj drugi je najveći u svijetu, a tek je Rusija nadmašila kada je u pitanju udio bogatstva najbogatijih vlasnika kapitala. A svi znamo da je za održavanje načina života u Finskoj i Švedskoj potrebno 3 do 4 puta više planeta od one koju imamo.

Dakle, jedini put naprijed je da počnemo ovdje i sada da gradimo narodne saveze preko podjele istok-zapad i jug-sjever. To je ono što je započeto na svjetskim mirovnim kongresima Međunarodnog biroa za mir (IPB) u Berlinu 2016. i Barseloni 2021. kada su i Prijatelji međunarodne (FOEI) i Međunarodna konfederacija sindikata (ITUC) bili pozvani da razgovaraju o tranziciji o klimatskoj pravdi. To se događa iu procesu Svjetskog socijalnog foruma kada su aktivisti europskog socijalnog foruma preuzeli vodstvo u ujedinjenju svih pokreta pod sloganom razoružanje za socijalnu i ekološku pravednu tranziciju. Ovo je također u središtu Foruma naroda koji se održava u Stockholmu 50 godina nakon prve konferencije UN-a o životnoj sredini i razvoju u junu 1972.

U takvom globalnom kontekstu, možemo pružiti solidnu osnovu za svakoga koga bogati eksploatišu u svim dijelovima svijeta stavljajući domaću i međunarodnu ekonomsku pravdu u centar naših napora. U takvom globalnom kontekstu potpuno je moguće ukinuti sve vojne saveze i sistematski stvarati uslove za mir svuda, uključujući i Evropu.

Možda zvuči nerealno, ali barem u Švedskoj mnogi se zalažu za lokalno i umrežavanje širom zemlje i međunarodno za socijalnu i ekološku pravednu tranziciju, omogućavajući istovremeno sigurniju Švedsku i sigurniji svijet. Kada je lansirao novi Palmeov izvještaj o zajedničkoj sigurnosti koji su promovirali ITUC i IPB 40 godina nakon što je prvi objavljen 1982. Jan Eliasson, bivši zamjenik generalnog sekretara Ujedinjenih naroda izjavio je da je Helsinški sporazum utro put dobrim rezultatima postignut 1980-ih godina. Detant koji je promovirala Palmeova komisija nikada ne bi bio moguć bez napora Finske da se uspostavi međunarodna sigurnost i saradnja, a mogao bi se dodati i masovni mirovni pokret na ulicama.

Sada finski političari okreću leđa historijskom dostignuću postignutom 1975. i praktično zatvaraju vrata za novu konferenciju u Helsinkiju. Švedski političari to još nisu učinili. Kao zemlja koja je inicirala ekološke konferencije UN-a, Švedska takođe ima istorijsko dostignuće za zaštitu životne sredine za koje se treba založiti. Ali članstvo Švedske u NATO-u ugrožava sposobnost da se nastavi ono što je nekada započeto. NATO pokušava da se širi globalno i daje sve manje prostora nesvrstanim zemljama u kojima se najbolje mogu održavati mirovne konferencije. NATO takođe pokušava da definiše klimatska, zdravstvena i druga pitanja životne sredine kao u domenu bezbednosnih briga NATO-a, po mogućnosti u bliskoj saradnji sa korporacijama. Dakle, Švedska kao i Finska su na putu da postanu nesposobne za stambene konferencije na kojima se mogu ostvariti istorijska dostignuća od značaja za čovječanstvo. NATO, milijarderi okupljeni u Davosu i međunarodne institucije pod kontrolom Zapada sve više pokušavaju da marginalizuju demokratski sistem UN. Mi, narodni pokreti, žalimo što su Švedska i Finska spremne da se odreknu svojih istorijskih dostignuća i da će dati sve od sebe da sarađuju preko granica, podrže demokratske UN i insistiraju na tome da su, više nego ikada, svetu potrebne zemlje koje drže neutralne i ne -poravnana pozicija.