Kako Maroko napada američke državljane i koliko senatora SAD-a nije briga

Autor Tim Pluta, World BEYOND WarJula 30, 2023

Prošle godine, na poziv nekih ljudi koji su tamo živjeli, bio sam u Zapadnoj Sahari u sjeverozapadnoj Africi.

Neki moji prijatelji iz SAD-a su otišli da posjete mene i ljude kod kojih sam odsjeo. Kada su stigli, okupacione snage Maroka (koji su Ujedinjene nacije proglasile ilegalnim) su zloupotrebile ljudska prava mojih prijatelja, uključujući seksualno zlostavljanje, i fizički ih prisilile da se vrate u SAD čak i prije nego što su napustili aerodrom. Unatoč apelima najmanje jednom američkom senatoru i članovima Kongresa, ništa nije učinjeno da se riješi sramotno, nezakonito i sramotno ponašanje Maroka prema američkim građanima na tlu Zapadne Sahare.

Voleo bih da se vratim da posetim Zapadnu Saharu i pitam se, da su se tako ponašali prema mojim prijateljima, da li bih se tako ponašao i prema meni ako se vratim?

Umoran od američke vojne, ekonomske i političke podrške Maroku što je rezultiralo kontinuiranim zatvaranjem, premlaćivanjem, silovanjima i društvenim ugnjetavanjem stanovništva Sahare u Zapadnoj Sahari, te ilegalnim potragama Maroka na prirodne resurse Zapadne Sahare, napisao sam svom senatoru u Sjevernoj Karolini.

Uklonio sam određena imena i malo uredio komunikaciju kako bih zadržao većinu naših razmjena.

Slijedi hronologija naših komunikacija.

 

7. januara 2023. (Tim)

“Želim izraziti zabrinutost zbog tri prijatelja [uklonjena imena] koji su bili podvrgnuti prisilnom protjerivanju iz Zapadne Sahare od strane marokanskih agenata koji nemaju pravno opravdanje. Brinem me da ova akcija Maroka predstavlja presedan ograničavanja slobode moje i drugih američkih građana da putuju u Zapadnu Saharu.

Tražim da pomognete Američkom Stejt departmentu da uspostavi sporazum sa Marokom da neće ograničavati Amerikance da posećuju Zapadnu Saharu i takođe tražim da Stejt department zatraži da Maroko nadoknadi moje prijatelje za gubitak od približno 6,000 dolara koji su svaki potrošili na prekinutom putovanju.

Tražim odgovor.

Slijedi izvod iz priče iz prve ruke jednog od putnika:

Dana 23. maja 2022. [uklonjena imena] (bivši predsjednik Veterans for Peace) i ja smo se ukrcali na Royal Air Maroc u Kazablanki. Sletjeli smo u Laayoune ~6:30 popodne.

Nakon sletanja bili smo zarobljeni u maloj prostoriji. Na naša pitanja nisu dati odgovori.

Rečeno nam je da skupimo stvari. Onda smo fizički izgurani napolje. Čovjek je viknuo, stavio mi ruku u držač protiv bolova i dodirnuo mi dojku. vrisnula sam. Jedna od mojih saputnica je također tretirana na ovaj način, do te mjere da je ostavila velike vidljive modrice na nadlaktici.

Bili smo fizički prisiljeni da uđemo u avion. Rekli smo više članova posade da želimo da izađemo iz aviona. Rekli smo muškarcima da ćemo se povinovati ako nam daju pisano pravno opravdanje za deportaciju.

[ime uklonjeno] je zgrabljeno i povučeno prema sjedištu. Obavio sam ruke oko njenih nogu. U tučnjavi su mi košulja i grudnjak povučeni kako bih izložila grudi avionu.

Na kraju su nas nasilno smjestili, svaki okružen sa 4-6 agenata. Avion je poleteo.

Sletjeli smo u Casablancu oko 10:30 i vratili se u hotel. Ostatak našeg vremena u Kazablanki pratili su nas neki od istih marokanskih agenata koji su nas natjerali da uđemo u avion.”

____________________________

Skoro 4 mjeseca nakon što je moj e-mail poslan u ured senatora, stigao je ovaj odgovor:

30. april 2023. (kancelarija senatora)

“Hvala vam što ste kontaktirali [senatorovu] kancelariju zbog vaše zabrinutosti oko [uklonjenih imena] protjerivanja iz Maroka i hvala vam na strpljenju čekajući odgovor jer smo naporno radili na postavljanju naše nove kancelarije. Cijenim što ste podijelili svoje mišljenje o ovom pitanju. Imate li novosti o ovoj situaciji?”

____________________________

30. april (Tim)

“Hvala vam na odgovoru i dobrodošli u vašu novu kancelariju.

Samo da bude jasno, kao što sam naveo u svojoj prethodnoj komunikaciji, [uklonjena imena] su protjerane iz Zapadne Sahare od strane ilegalnih okupatorskih snaga Maroka, oni nisu protjerani iz Maroka.

Sakupiću ažuriranje i poslati vam ga čim ga dobijem.

Hvala još jednom na praćenju.”

____________________________

30. april (kancelarija senatora)

“Hvala na pojašnjenju. Pazit ću na tvoju e-poštu.”

____________________________

2. jun (Tim)

“Evo još informacija za vas u vezi sa incidentom na putovanju sa mojim prijateljima u Zapadnoj Sahari.

Još jedan prijatelj šalje izvještaj o svom iskustvu, a ja ću vam ga proslijediti kada ga dobijem.

“Do sada [imena uklonjena] nisu dobili nikakve odgovore ili radnje o tome šta se dogodilo 23. maja 2022. godine, kada su ih nepoznati akteri pritvorili, kidnapovali, zlostavljali i seksualno zlostavljali dok su bili na putu da posjete prijatelje u Zapadnoj Sahari. Oni su naknadno protjerani bez ikakve pravne dokumentacije o razlozima zbog kojih su protjerani.

Američki konzulat u Rabatu je zatvorio oči pred takvim ponašanjem umjesto da osigura da budući američki turisti budu sigurni i da im je dozvoljeno da posjete Zapadnu Saharu. Do sada, bilo kakva pomoć koju su [uklonjena imena] tražili od svojih predstavnika u Kongresu nije materijalizovana.

Državni izvještaji američkog State Departmenta o praksi ljudskih prava za 2022. dokumentiraju da je marokanska vlada uključena u ozbiljne povrede ljudskih prava. U svjetlu ovog izvještaja, jasno je da ono što se dogodilo mojim prijateljima nije izolovan incident.

Evo nekoliko detaljnih pitanja na koja vjerujemo da američki konzulat u Rabatu treba odgovoriti:

1.   Da li je američki konzulat utvrdio zašto su privedeni i od koga? Koja su njihova imena i pripadnost i da li ih marokanske vlasti krivično terete. Dvojica od njih nikada ranije nisu bili u Zapadnoj Sahari i sigurno nikada nisu protestovali ili govorili o Zapadnoj Sahari. Dakle, koji su bili razlozi za njihovo zatvaranje i protjerivanje?
2.   Da li je američki konzulat tražio da im Maroko nadoknadi troškove putovanja? Kakvu naknadu američki konzulat traži od marokanske vlade zbog njihovog seksualnog zlostavljanja i maltretiranja?
3.   Je li namjera američke vlade da ograniči ili na drugi način smanji američki turizam u Zapadnu Saharu? Da li američki konzulat namjerno pokušava povećati rizike od napada i maltretiranja američkih državljana u budućnosti?
4.   Šta američki konzulat čini kako bi osigurao da američki turisti, bez obzira da li oni nenasilno protestuju (a [imena su uklonjena] nisu), neće biti maltretirani ili ubijeni? Da li je američki konzulat odlučio ili mu je naređeno da promovira politiku marokanske nekažnjivosti prema seksualnom zlostavljanju i maltretiranju američkih državljana?
5.   Mogu li se [uklonjena imena] vratiti u Zapadnu Saharu ili će ponovo biti podvrgnuti pritvoru i zlostavljanju bez podrške američkog konzulata? Da li im je doživotno zabranjeno da ponovo posjete Zapadnu Saharu?
6.   Šta američki konzulat čini kako bi osigurao da se Maroko pridržava člana 19 Deklaracije UN-a o ljudskim pravima koja garantuje slobodu govora svima...posebno kada je riječ o građanima SAD-a?
7.   Ima li Moroccan Airlines politiku nasilnog otmice i/ili prijevoza putnika bez njihovog pristanka? Ako je tako, podržavaju li SAD takvu politiku?

Jedna od žena koje će [uklonjena imena] htjeti posjetiti, [ime je uklonjeno], rekla im je da će biti gosti Sahare i Maroko ih nema pravo spriječiti da je posjećuju. Iako [imena uklonjena] nisu u vašem okrugu, ja jesam i veoma sam zainteresovan da ponovo posetim Zapadnu Saharu. Želio bih da znam da ću to moći učiniti bez straha da ću biti zlostavljan ili izbačen.”

____________________________

2. juna 2023. (Tim)

„Neka te ova poruka dobro nađe. Hvala vam na strpljenju.

Kao što je spomenuto u mojoj prethodnoj prepisci, evo izvještaja iz prve ruke o drugom incidentu koji se tiče dok su prijatelji putovali u Zapadnu Saharu i Maroko:

Marokanski zvaničnici ispitivali i prijetili američkim državljanima u

El-Ayoune, Zapadna Sahara

Slijedi izvještaj Sahara-Amerikanke o tome šta joj se dogodilo kada je otišla posjetiti svoju porodicu u Zapadnu Saharu.

“9. februara stigao sam na aerodrom El-Ayoune u Zapadnoj Sahari sa svojim saputnikom [ime je uklonjeno], kolegom Amerikancem iz Sahare. Ispitivan sam i postavljao sam ista pitanja iznova i iznova; Bio sam posljednji iz aviona koji je primljen u Zapadnu Saharu. 11. marta da bih izbjegao ovakve vrste uznemiravanja raspitivao sam se o zahtjevu za stalni boravak kako bih mogao brinuti o imovini svoje porodice u El-Ayouneu. Saharski kontakt me je obavijestio da sam kao američki državljanin kvalifikovan, kasnije uvjeren od strane marokanskog komesara, [ime uklonjeno] (bez prezimena). Tada su me uputili da odem na sastanak sa drugim agentom koji će istog dana završiti zahtjev. Zamolio sam da [ime uklonjeno] bude dozvoljeno da me prati. U početku mi je odbijen moj zahtjev, ali sam insistirao, a nakon dugog odlaganja, agenti su konačno dozvolili [ime uklonjeno] da me prati.

Moj zahtjev je pregledao službenik po imenu [ime uklonjeno]. Postavljao je brojna pitanja skoro dva sata, od kojih većina nije bila vezana za moju molbu. Policajac [ime je uklonjeno] kontaktirao me telefonom sljedećeg dana (9. marta) i nastavio sa svojim upitima o mojim pokojnim ujacima i braći i sestrama. Pozvao me je još jednom da tražim da prisustvujem posljednjoj fazi postupka.

10. marta otišao sam sa [ime uklonjeno] da se sastanem sa [ime je uklonjeno]. Kada smo stigli bili smo iznenađeni da ga nema. Umjesto toga, dočekao nas je agent obezbjeđenja koji je zamolio da idem sam na drugi nivo. Odbio sam da idem bez [ime uklonjeno]. Konačno, policajac je dozvolio [ime je uklonjeno] da pođe sa mnom.

Otpraćeni smo do sobe pune muškaraca i brojnih elektronskih uređaja, uključujući kamere, mikrofone i svjetla na kompjuteru. Osjećali smo se uznemireno i zatvoreno. Razmišljali smo o bijegu. Kada sam ispitivao ljude o policajcu [ime uklonjeno]××, jedan od njih je odgovorio da će uskoro stići. Zamolio nas je da sjednemo od strane jednog od osam muškaraca za koje se činilo da imaju kontrolu. Nije bilo dobro. Bilo nam je krajnje neugodno i uznemireno, posebno kada smo čuli zaključavanje vrata.

Tražio sam da znam s kim razgovaram, ali niko od njih nije htio da mi da svoja imena ili brojeve bedževa. Pitao sam više puta, a oni su i dalje odbijali da se identifikuju. Bili smo zarobljeni u toj prostoriji skoro sat vremena, tokom kojeg sam ispitivan i postavljao ista nerelevantna i vrlo lična pitanja, od kojih sam na neka odgovarao, a na neka odbio da odgovorim.

Tokom ovog ispitivanja, jedan agent se pretvarao da je Saharavac, ali [ime je uklonjeno] i ja sam ga ispitao i saznao da je on u stvari doseljenik koji je naučio nešto Hasanije i postao marokanski agent koji živi među Saharcima da ih špijunira .

Tokom tog sata sam se pretvarao da sam dobro, ali sam bio potpuno uplašen i preplavljen. Stalno sam razmišljao o ženama Saharavija koje su tučene, seksualno zlostavljane, a u nekim slučajevima i pritvorene. Bio sam siguran da su ti ljudi bili svjesni rada na ljudskim pravima koji [ime je uklonjeno] i ja radimo u Sjedinjenim Državama. Proces prijave je postao ispitivanje. Konačno nam je dozvoljeno da odemo, ali bez jasnog ishoda. Status moje prijave je ostao neriješen i napustili smo zemlju.

28. marta, nekoliko dana nakon povratka u El-Ayoune iz inostranstva, dobio sam poziv od nekoga po imenu [ime je uklonjeno] i zamolio me da dođem lično kako bih dobio odluku o mojoj prijavi. Nije htio da mi kaže preko telefona pa sam pristala da odem u kancelariju obezbjeđenja. [ime je uklonjeno] i čekao sam u foajeu skoro sat vremena, što je bilo teško s obzirom na to da smo postili, umorni i kasnili smo.

Agent saharskog porijekla kojeg smo prethodno sreli došao je u predvorje i pozdravio nas.

Pitao je da li je kartica spremna. Rekli smo mu da ne znamo ništa o kartici. Bio je iznenađen i pitao je svoje marokanske kolege. Niko od njih mu nije odgovorio, niti su mu rekli da je moja prijava odbijena.

Za zapisnik, prema saharskim aktivistima za ljudska prava; “Većini saharskih agenata koji rade u marokanskim okupacionim uredima nije dato potpuno odobrenje, ali podliježu uklanjanju kad god pokažu solidarnost ili odbiju nalog za zlostavljanje.”

Nakon sat vremena stigao je novi agent i rekao mi da je moja prijava odbijena jer sam odbio da prihvatim izjavu da sam “rođen u El-Ayouneu i da se smatram Marokancem.” Odlučio sam prekinuti razgovor i povući početnu prijavu. Zatražio sam svoje dokumente koje sam platio; biti vraćen. Marokanski agent je to odlučno odbio. Insistirao sam da dobijem jedinu kopiju nekih dokumenata i izjavio da neću otići dok mi ne vrate cijeli dosije ili dok mi ne daju pismenu potvrdu.

U tom trenutku, drugi muškarac u apartmanu je započeo razgovor sa [ime je uklonjeno] i rekao joj da moram prihvatiti marokansko državljanstvo ili inače. Svima sam im rekao da sam Amerikanac saharskog porijekla. Pokazao sam na kopiju svog američkog pasoša koji je potvrdio da sam američki državljanin rođen u Zapadnoj Sahari. Rekao sam da me nećete prisiljavati da prihvatim marokansko državljanstvo kada sami Marokanci umiru na moru bježeći iz Maroka.

Više agenata je okružilo mene i [ime je uklonjeno] i počelo da viče na nas i prilazi nam na prijeteći način. Jedan od agenata, koji je tvrdio da je Saharavac i bio prisutan 10., nam je prstima pravio slikovite, uznemirujuće i prijeteće geste.

U tom trenutku je došao još jedan čovjek da kaže agentima da prestanu da viču na nas. Čuli smo da ga zovu "šef". Pitao nas je na engleskom u čemu je problem. Ponovili smo da tražimo da mi se vrati moj dosije i da ne bih prihvatio da me prisiljavaju da kažem da sam Marokanac jer sam američki državljanin porijeklom iz Zapadne Sahare. I on je postao glasniji i izjavio da ne postoji takav entitet kao što je Zapadna Sahara, već samo Maroko. [ime uklonjeno] je odgovorio da treba sačekati referendum da bi to mogao reći. Ostali agenti su postali opasniji i bili su nam oboje preblizu.

Izjurili smo jer više nismo bili sigurni. Bio sam primoran da odem samo sa nepotpisanom kopijom zahtjeva i kopijom pasoša.

Još uvijek smo pod nadzorom tokom naše posjete El-Ayouneu i ne osjećamo se bezbedno da otvoreno izađemo iz kuće!

Saharavci koji imaju druge nacionalnosti i odbacuju nametnuti marokanski identitet često su spriječeni da putuju ili, u nekim slučajevima, da svoje umiruće dane provedu u Zapadnoj Sahari zbog marokanske okupacije.

Hvala vam na pažnji."

____________________________

6. jun 2023. (Tim)

„Neka te ova poruka dobro nađe.

Ispod ćete pronaći grubi prijevod članka objavljenog prije 3 dana u španskim novinama El Independiente (The Independent).

Advokat, Inés Miranda, moja je prijateljica i decenijama putuje tamo-amo u Zapadnu Saharu braneći ljudska prava naroda Saharavija.

Ovo je još jedan primjer ilegalnih načina na koje Maroko potiskuje narod Zapadne Sahare i njihove prijatelje i posjetioce.

Vlada SAD podržava ovu akciju politički, finansijski i vojno. Sraman primjer zastarjelog sistema kolonijalne vladavine koji naša vlada još uvijek koristi, a ignorira strašne posljedice, uključujući i one kojima sam svjedočio prošle godine prilikom posjete.

Iako sam upoznat sa stavom stranke vašeg šefa po ovom pitanju, molim vas (ime je izostavljeno), kao brižno ljudsko biće van političke manipulacije, da smislite način da pomognete da se ovo pitanje približi široj publici kako bi mogli bismo „demokratski“, kao u narodu, zajedno odlučiti da li je to zaista vrsta ponašanja koju želimo zaštititi, podržati i kultivirati.

Hvala vam na pažnji."

Evo grubog prijevoda gore spomenutog članka koji je objavljen 3. juna 2023.:

Jun 3, 2023

Nisu uspjeli ni da se spuste sa stepenica aviona u El Aaiúnu, glavnom gradu Zapadne Sahare. Marokanske vlasti spriječile su ove subote pristup okupiranim teritorijama Sahare advokatima [imena uklonjena], članovima delegacije akreditovane od strane Općeg vijeća španskih advokata čiji je zadatak bio da provjere situaciju saharačkog stanovništva u posljednja teritorija afričkog kontinenta koja čeka dekolonizaciju.

“Ove smo subote pretrpjeli smetnju marokanskih vlasti da uđu na teritoriju Zapadne Sahare, u njen glavni grad El Aaiún”, naveli su obojica u kratkoj video izjavi u avionu. "Otkazujemo okupaciju i pokazujemo naše odbijanje nasilnog tretmana koji smo primili kada nam nisu pustili ni da izađemo iz aviona, a takođe osuđujemo tretman saharskog civilnog stanovništva", dodali su.

Sa svoje strane, Generalno vijeće španskih advokata je ove subote u pisanom obliku osudilo protjerivanje pred španskim Ministarstvom vanjskih poslova "bez bilo kakvog razloga koji bi to opravdao". «Španski advokati su ponovili podršku radu pomenutog udruženja pravnika, a koji nije ništa drugo do provjera poštovanja ljudskih prava i osuda njihovog zlostavljanja u bivšoj španskoj koloniji, te smatraju da bi Ministarstvo vanjskih poslova trebalo da formuliše pisana žalba marokanskim vlastima zbog onemogućavanja pristupa dvojici španskih advokata”, navodi se u saopćenju Vijeća.

Oba pravnika pripadaju Međunarodnom udruženju pravnika za Zapadnu Saharu (IAJUWS, po skraćenici na engleskom) i bili su dio pravno-tehničke delegacije čija je svrha bila „pratiti na licu mjesta, kroz proces direktnog posmatranja, situaciju i poštovanje ljudska prava stanovništva Sahare na neautonomnoj teritoriji Zapadne Sahare u punoj eskalaciji represije nad saharskim aktivistima. Delegacija radi od 2002. godine.

Organizacija osuđuje da su oba advokata protjerana i primorana da se vrate na Kanarska ostrva "nakon nezakonitog pritvora i mučnog tretmana nekoliko sati na aerodromu El Aaiún". UN i špansko ministarstvo vanjskih poslova, unutrašnjih poslova i ravnopravnosti, kao i Moncloa i predsjednik Vlade Kanarskih ostrva obaviješteni su o trodnevnoj posjeti, frustrirani režimom Alaouita.

Podsjećaju i da se „Zapadna Sahara nalazi na listi teritorija Ujedinjenih nacija koje čekaju dekolonizaciju i da je, pravno, Španija njena administrativna moć, međutim, otkako je napustila teritoriju 1975. godine, prekršena je obaveza, ne samo da se dekolonizira, već da izvještava o stanju svog stanovništva, kako to zahtijeva član 73. Povelje Ujedinjenih nacija”.

Ova nova zabrana pristupa toj teritoriji dolazi samo nedelju dana nakon još jedne slične epizode u kojoj su [ime uklonjeno], bivši saharski zatvorenik i njegova supruga proterani nakon što su sleteli u grad i ostali na aerodromu više od 15 sati. U maju je i istraživač sa Autonomnog univerziteta u Barseloni izbačen nakon što su službenici tajne policije upali u hotel u kojem je boravio na okupiranim teritorijama.

Udruženje kojem pripadaju [uklonjena imena] naglašava da ova akcija sprečavanja pristupa međunarodnim posmatračima nije izolovana. „To takođe utiče na ličnog izaslanika generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, [ime je uklonjeno], koji već dvije godine pokušava pristupiti teritoriji kako bi ispunio misiju koju mu je povjerila međunarodna zajednica u potrazi za rješenjem sukoba, kao i brojni izvjestioci. Vijeća za ljudska prava UN-a i bilo kojoj nevladinoj organizaciji koja nastoji razjasniti teške zločine koje je Maroko počinio nad narodom Zapadne Sahare”.

Udruženje pravnika navodi da su od marokanske okupacije 1976. godine “registrovani i osuđivani brojni slučajevi progona, otmica, prisilnih nestanaka i pogubljenja po prijekom postupku nad civilnim stanovništvom, činjenice koje se istražuju pred Krivičnim vijećem Nacionalnog suda. „Slično, prekidom primirja koje su sponzorisale UN prošlog novembra 2020. i nastavkom neprijateljstava između strana, ovo udruženje je bilo u stanju da potvrdi alarmantan porast represije i političkog progona protiv civilnog stanovništva Saharavija u oblastima koje su okupirale Maroko”, dodaju.

Pogoršanje situacije zbog čega grupa poziva "međunarodnu zajednicu općenito, a posebno Vladu Španije da zahtijevaju poštovanje međunarodnog prava u Zapadnoj Sahari i zaštitu ljudskih prava naroda Sahare".

____________________________

20. juna 2023. (Tim)

“Pitam se da li vaša kancelarija ima ikakve naknadne mjere u vezi sa mojim nekoliko komunikacija od 7. januara, postavljajući pitanja i pružajući informacije koje ste tražili.

Shvaćam da sam poslao dosta detaljnih pitanja. Obavijestite me mogu li uskoro očekivati ​​odgovor iz vaše kancelarije ili ste dostavili sve dodatne aktivnosti koje planirate ponuditi.”

____________________________

Jun 20, 2023

“Iskreno se izvinjavamo zbog zakašnjelog odgovora i cijenimo nastavak. Primio sam vašu prepisku i pregledaću. Ne ustručavajte se kontaktirati ako imate dodatnih pitanja.”

____________________________

Više od mjesec dana nije bilo dalje komunikacije iz ureda senatora NC. Dana 22. jula, ova e-poruka je poslata senatorskoj kancelariji:

22. jul 2023. (Tim)

„Neka te ova poruka dobro nađe. Prihvaćam vašu ponudu da se „dosegnete“ u našoj kontinuiranoj komunikaciji.

Reći ću da sam razočaran što ni vi ni [senator] niste odgovorili ni na jedno od pitanja [više od desetak pitanja] koje sam pokrenuo u vezi sa Zapadnom Saharom. Jedno vrijeme prije nekoliko godina mislio sam da su senatori pažljiviji prema kršenju ljudskih prava. Danas mi se čini da nisu.

Iako nisam dobio nikakav suštinski odgovor iz vašeg ureda, imam ponudu za vas koja će [senatoru] dati malo vremena za medije.

Kontaktirao sam (ime izbrisano) na World BEYOND War, i [oni] bi rado dali vama i/ili [senatoru] malo vremena u [njihovoj] radio emisiji kako biste razgovarali o stavovima senatora u vezi sa mojim zahtjevima i pitanjima o tome šta se dogodilo mojim prijateljima u Zapadnoj Sahari.

Prije nego što napišem članak koji opisuje svoje iskustvo sa [senatorovim] izostankom odgovora, želio bih dati vama i njemu priliku da odgovorite na [World BEYOND War's] ponuda za radio intervju.

Samo da vas obavestim, ako se ne javim do kraja ovog meseca, jula, planiram da napišem i proširim svoj članak sa informacijama koje imam.

Hvala vam na pažnji."

____________________________

Nisam siguran koji je dio mojih komunikacija potaknuo njihov sljedeći potez. Možda je to bio pokušaj da se 6. juna apeluje na zaposlenog u senatorskoj kancelariji kao na „...brižno ljudsko biće van političke manipulacije“, ili je to možda bila preteća insinuacija u istom mejlu da bismo mogli „...demokratski, kao u od strane ljudi, zajedno odlučiti da li je to zaista vrsta ponašanja koju želimo zaštititi, podržati i kultivirati.” Šta god da je to izazvalo, savjetnik za nacionalnu sigurnost dobio je zadatak da preuzme komunikaciju sa mnom i poslao je sljedeće:

Juli 24, 2023

“Obratit ćemo se na State Department sa zabrinutošću zbog pritvaranja i/ili protjerivanja američkih državljana iz Maroka.

Što se tiče konkretnih slučajeva [imena uklonjena], da li ima stanovnika Sjeverne Karoline? Bez pismene saglasnosti, ne možemo direktno kontaktirati savezne agencije u vezi sa konstitutivnim slučajevima. Ako je neko stanovnik Sjeverne Karoline, rado ću ih povezati s predstavnikom konstitutivne službe iz naše kancelarije. Ako nisu stanovnici Sjeverne Karoline, preporučujemo im da se obrate svojim članovima Kongresa.

Hvala vam na pozivu da se [senator] pojavi sa [ime uklonjeno] na Talk World Radio. S poštovanjem odbijamo.”

____________________________

I dalje nisam dobio odgovor ni na jedno od mojih prvobitnih pitanja, savjetniku za nacionalnu sigurnost je vraćen sljedeći e-mail:

24. jul 2023. (Tim)

“Hvala vam na odgovoru (ime je izostavljeno).

Ako se ipak “obratite” Stejt departmentu, bio bih veoma zainteresovan da pročitam vaša razmišljanja o bilo kakvom odgovoru koji bi vam mogli ponuditi na moja pitanja, koja još uvek nisu rešena. Vi ste u mnogo boljoj poziciji od mene da razumete njihov stav.

U martu 2022. godine, kada je naš tim bio u Boujdouru i "došao" do State Departmenta za pomoć, nije je bilo. Nije bilo ni iz američke ambasade, iako su se predstavnici vozili pored nas u roku od kilometar ili dva na putu da proslave poslovne dogovore sa ilegalnim marokanskim okupatorima Zapadne Sahare dok su se nad građanima Sahare vršila kršenja ljudskih prava.

Sve to na stranu, hvala na podsjećanju da moji prijatelji nisu iz NC. Oni su već kontaktirali svoje predstavnike u Kongresu.” [bez odgovora do danas].

____________________________

Mnogi od nas vrište i viču o sukobu koji smo pomogli da se stvori između Rusije i Ukrajine. Koliko nas je uopće svjesno da su građani SAD fizički i seksualno zlostavljani od strane agenata marokanske vlade koji su ilegalno pokušavali da aneksiraju Zapadnu Saharu?

Hoćemo li vrištati i vikati o flagrantnom i otvorenom nasilju Maroka nad američkim građanima? Hoćemo li pitati naše vladine zvaničnike zašto podržavamo Maroko novcem, političkom podrškom i vojnom opremom kada su Ujedinjene nacije, Međunarodni sud pravde, Amnesty International i mnoge druge organizacije zabilježile njihovu dugačku listu nevjerovatnih kršenja ljudskih prava? Hoćemo li insistirati na tome da naši vladini službenici učine više od davanja mlohavih izvinjenja za zakašnjele komunikacije i ignorišu zahtjeve građana za odgovore na pitanja o fizičkom i seksualnom zlostavljanju naših građana od strane agenata marokanske vlade?

Ako se slažemo s podrškom vlade Sjedinjenih Država marokanskoj brutalnosti prema našim građanima, onda ne moramo ništa učiniti. Ako postoji makar i malo sumnje da li želimo ili ne želimo podržati i prihvatiti kršenje ljudskih prava građana SAD-a od strane Maroka, te silovanje, mučenje, ilegalnu aneksiju i ugnjetavanje Zapadne Sahare i naroda Sahare, onda napravimo malo buke .