Kako je Zapad utro put ruskim nuklearnim prijetnjama nad Ukrajinom

od Milana Raija, Peace News, Mart 4, 2022

Pored straha i užasa izazvanog trenutnim ruskim napadom na Ukrajinu, mnogi su šokirani i uplašeni nedavnim riječima i postupcima ruskog predsjednika Vladimira Putina u vezi s njegovim nuklearnim oružjem.

Jens Stoltenberg, generalni sekretar NATO alijanse sa nuklearnim oružjem, jeste pozvan Najnoviji nuklearni potezi Rusije u vezi sa Ukrajinom 'neodgovorna' i 'opasna retorika'. Britanski konzervativni poslanik Tobias Ellwood, koji predsjedava odabranim odborom za odbranu u Domu naroda, upozorio (takođe 27. februara) da bi ruski predsjednik Vladimir Putin 'mogao koristiti nuklearno oružje u Ukrajini'. Konzervativni predsjednik komiteta za vanjske poslove, Tom Tugendhat, Dodato 28. februara: 'nije nemoguće da se izda ruska vojna naredba o upotrebi nuklearnog oružja na bojnom polju.'

Na trezvenijem kraju stvari, Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na Harvardskoj Kennedy School of Government, rekao je u New York Times: 'Moje šanse da poginem u nuklearnom ratu i dalje su beskonačno male, čak i veće nego juče.'

Koliko god bile velike ili male šanse za nuklearni rat, nuklearne prijetnje Rusije su uznemirujuće i nezakonite; oni predstavljaju nuklearni terorizam.

Nažalost, ovo nisu prve takve prijetnje koje je svijet vidio. Nuklearne prijetnje su upućivane i ranije, uključujući – koliko god bilo teško povjerovati – od SAD i Britanije.

Dva osnovna načina

Postoje dva osnovna načina na koje možete izazvati nuklearnu prijetnju: svojim riječima ili svojim djelima (ono što radite sa svojim nuklearnim oružjem).

Ruska vlada je dala obje vrste signala u posljednjih nekoliko dana i sedmica. Putin je držao prijeteće govore, a također je pokrenuo i mobilizirao rusko nuklearno oružje.

Da budemo jasni, Putin već jeste korišćenje rusko nuklearno oružje.

Američki vojni zviždač Daniel Ellsberg je istakao da nuklearno oružje jeste polovan kada se takve prijetnje upućuju na način 'da se pištolj koristi kada ga u direktnom sukobu uperite u nečiju glavu, bez obzira da li je obarač povučen ili ne'.

Ispod je taj citat u kontekstu. Ellsberg tvrdi da su nuklearne prijetnje upućene mnogo puta ranije - od strane SAD-a:

'Pogrešna je ideja koja je zajednička gotovo svim Amerikancima da "nije korišteno nuklearno oružje od Nagasakija". Nije slučaj da se američko nuklearno oružje naprosto gomilalo tokom godina – sada ga imamo preko 30,000, nakon što smo demontirali mnogo hiljada zastarjelih – neiskorištenih i neupotrebljivih, osim za jedinu funkciju odvraćanja njihove upotrebe protiv nas od strane Sovjeti. Iznova i iznova, općenito u tajnosti od američke javnosti, američko nuklearno oružje korišteno je u sasvim različite svrhe: na precizan način na koji se koristi pištolj kada ga uperite u nečiju glavu u direktnom sukobu, bez obzira da li je okidač ili ne je povučen.'

'Američko nuklearno oružje korišteno je u sasvim različite svrhe: na precizan način na koji se koristi pištolj kada ga uperite u nečiju glavu u direktnom sukobu, bez obzira da li je okidač povučen ili ne.'

Ellsberg je dao listu od 12 američkih nuklearnih prijetnji, koja se proteže od 1948. do 1981. (pisao je 1981.) Lista bi se danas mogla produžiti. Neki noviji primjeri su date u Bilten atomskih naučnika 2006. O toj se temi mnogo slobodnije raspravlja u SAD nego u Velikoj Britaniji. Čak i liste američkog State Departmenta nekoliko primjera onoga što naziva američkim "pokušajima da iskoriste prijetnju nuklearnim ratom za postizanje diplomatskih ciljeva". Jedna od najnovijih knjiga na ovu temu je Joseph Gerson's Imperija i bomba: Kako SAD koriste nuklearno oružje da dominiraju svijetom (Pluton, 2007).

Putinova nuklearna prijetnja

Da se vratimo u sadašnjost, predsedniče Putine rekao 24. februara, u svom govoru koji je najavio invaziju:

„Sada bih želeo da kažem nešto veoma važno za one koji bi mogli biti u iskušenju da se umešaju u ova dešavanja izvana. Bez obzira ko nam pokuša stati na put ili tim prije stvoriti prijetnje našoj zemlji i našem narodu, oni moraju znati da će Rusija odmah odgovoriti, a posljedice će biti takve kakve niste vidjeli u cijeloj svojoj istoriji.'

Mnogi su to ispravno shvatili kao nuklearnu prijetnju.

putin otići na:

„Što se tiče vojnih poslova, čak i nakon raspada SSSR-a i gubitka značajnog dijela njegovih sposobnosti, današnja Rusija ostaje jedna od najmoćnijih nuklearnih država. Štaviše, ima određenu prednost u nekoliko najsavremenijih oružja. U tom kontekstu, ni za koga ne treba sumnjati da će se svaki potencijalni agresor suočiti s porazom i zlokobnim posljedicama ako direktno napadne našu zemlju.'

U prvom dijelu, nuklearna prijetnja je bila protiv onih koji 'ometaju' invaziju. U ovom drugom dijelu, nuklearna prijetnja je usmjerena protiv 'agresora' koji 'direktno napadaju našu zemlju'. Ako dešifrujemo ovu propagandu, Putin tamo gotovo sigurno prijeti da će upotrijebiti bombu na bilo koje vanjske snage koje 'direktno napadnu' ruske jedinice uključene u invaziju.

Dakle, oba citata mogu značiti isto: 'Ako se zapadne sile vojno umiješaju i stvaraju probleme za našu invaziju na Ukrajinu, možemo upotrijebiti nuklearno oružje, stvarajući "posljedice kakve nikada niste vidjeli u cijeloj svojoj istoriji".'

Nuklearna prijetnja Georgea HW Busha

Iako se ova vrsta pretjeranog jezika sada povezuje s bivšim američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, ne razlikuje se mnogo od onog koji koristi američki predsjednik George HW Bush.

U januaru 1991., Bush je iznio nuklearnu prijetnju Iraku uoči Zaljevskog rata 1991. godine. Napisao je poruku koju je američki državni sekretar James Baker predao ministru vanjskih poslova Iraka Tariku Azizu. U njegovom pismo, Bush napisao iračkom lideru Sadamu Huseinu:

'Dozvolite mi da također kažem da Sjedinjene Države neće tolerirati upotrebu hemijskog ili biološkog oružja ili uništavanje kuvajtskih naftnih polja. Nadalje, smatrat ćete se direktno odgovornim za terorističke akcije protiv bilo kojeg člana koalicije. Američki narod bi zahtijevao najsnažniji mogući odgovor. Vi i vaša zemlja ćete platiti strašnu cijenu ako naredite nesavjesna djela ove vrste.'

pekar Dodato usmeno upozorenje. Ako Irak koristi hemijsko ili biološko oružje protiv invazije američkih trupa, „američki narod će tražiti osvetu. A mi imamo sredstva da to izvršimo…. [T]ovo nije prijetnja, to je obećanje.' Baker otišao da kažem da, ako se takvo oružje koristi, cilj SAD "ne bi bio oslobađanje Kuvajta, već eliminacija sadašnjeg iračkog režima". (Aziz je odbio da uzme pismo.)

Američka nuklearna prijetnja Iraku u januaru 1991. ima neke sličnosti s Putinovom prijetnjom iz 2022. godine.

U oba slučaja, prijetnja je bila vezana za određenu vojnu kampanju i bila je, u određenom smislu, nuklearni štit.

U slučaju Iraka, Bushova nuklearna prijetnja je bila posebno usmjerena na sprječavanje upotrebe određenih vrsta oružja (hemijskog i biološkog), kao i određenih vrsta iračkih akcija (terorizam, uništavanje kuvajtskih naftnih polja).

Danas je Putinova prijetnja manje specifična. Matthew Harries iz britanskog vojnog trusta mozgova RUSI, rekao je u staratelj da su Putinove izjave, u prvom redu, bile prosto zastrašivanje: 'možemo vas povrijediti, a borba protiv nas je opasna'. Oni su također bili podsjetnik Zapadu da ne ide predaleko podržavajući ukrajinsku vladu. Harries je rekao: 'Možda Rusija planira brutalnu eskalaciju u Ukrajini i ovo je upozorenje Zapadu da se kloni.' U ovom slučaju, nuklearna prijetnja je štit koji štiti invazione snage od NATO oružja općenito, a ne od bilo koje posebne vrste oružja.

'Zakonito i racionalno'

Kada je pitanje legalnosti nuklearnog oružja 1996. godine izašlo pred Svjetski sud, američku nuklearnu prijetnju Iraku 1991. spomenuo je jedan od sudija u svom pisanom mišljenju. Sudija Svjetskog suda Stephen Schwebel (iz SAD) napisao da su Bush/Baker nuklearna prijetnja i njen uspjeh pokazali da, 'u nekim okolnostima, prijetnja upotrebom nuklearnog oružja – sve dok ono ostaje oružje nezabranjeno međunarodnim pravom – može biti i zakonita i racionalna.'

Schwebel je to tvrdio, jer Irak nije koristio hemijsko ili biološko oružje nakon što je primio nuklearnu prijetnju Bush/Baker, očigledno jer primio je ovu poruku, nuklearna prijetnja je bila dobra stvar:

„Tako postoje zabilježeni izvanredni dokazi koji ukazuju na to da je agresor bio ili je mogao biti odvraćan od upotrebe zabranjenog oružja za masovno uništenje protiv snaga i zemalja koje su se na poziv Ujedinjenih naroda postrojile protiv njegove agresije onim što je agresor smatrao prijetnjom za upotrebiti nuklearno oružje protiv nje ako prvo upotrebi oružje za masovno uništenje protiv snaga koalicije. Može li se ozbiljno tvrditi da je proračunata – i očigledno uspješna – prijetnja g. Bakera bila nezakonita? Sigurno su principi Povelje Ujedinjenih nacija bili održani, a ne prekršeni prijetnjom.'

Možda će postojati ruski sudija, neko vrijeme u budućnosti, koji tvrdi da je Putinova nuklearna prijetnja također 'održala, a ne prekršila' principe Povelje UN-a (i cjelokupnog međunarodnog prava) jer je bila efikasna u 'odvraćanju' od uplitanja NATO-a .

Tajvan, 1955

Još jedan primjer američke nuklearne prijetnje koja se u Washingtonu DC pamti kao "djelotvorna" dogodio se 1955. godine, iznad Tajvana.

Tokom Prve krize u Tajvanskom tjesnacu, koja je počela u septembru 1954., kineska komunistička narodnooslobodilačka armija (PLA) zapalila je artiljerijsku vatru na ostrva Quemoy i Matsu (kojima je vladala tajvanska vlada Guomindang/KMT). U roku od nekoliko dana od početka bombardovanja, američki zajednički šefovi generalštaba preporučili su upotrebu nuklearnog oružja protiv Kine kao odgovor. Nekoliko mjeseci to je ostao privatan, iako ozbiljan, razgovor.

PLA je vodila vojne operacije. (Ostrva koja su uključena su vrlo blizu kopna. Jedno je samo 10 milja od obale Kine, dok je više od 100 milja od glavnog ostrva Tajvana.) KMT je takođe izvodio vojne operacije na kopnu.

15. marta 1955. američki državni sekretar John Foster Dulles rekao je konferencija za štampu da bi SAD mogle da intervenišu u tajvanskom sukobu sa nuklearnim oružjem: 'manje atomsko oružje... nudi šansu za pobjedu na bojnom polju bez povrede civila'.

Ovu poruku je sljedećeg dana pojačao američki predsjednik. Dwight D Eisenhower rekao je štampa da, u bilo kojoj borbi, 'gde se te stvari [nuklearno oružje] koriste na strogo vojnim ciljevima iu strogo vojne svrhe, ne vidim razlog zašto se ne bi koristile baš kao što biste koristili metak ili bilo šta drugo '.

Dan nakon toga, potpredsjednik Richard Nixon rekao: 'Taktički atomski eksplozivi su sada konvencionalni i koristit će se protiv ciljeva bilo koje agresivne sile' na Pacifiku.

Eisenhower se vratio sljedećeg dana s više 'metka' jezika: ograničeni nuklearni rat bio je nova nuklearna strategija u kojoj bi mogla biti 'cijela nova porodica takozvanog taktičkog ili bojnog nuklearnog oružja'koriste se kao meci'.

To su bile javne nuklearne prijetnje Kini, koja je bila nenuklearna država. (Kina je testirala svoju prvu nuklearnu bombu tek 1964.)

Privatno, američka vojska odabran nuklearni ciljevi uključujući ceste, željeznice i aerodrome duž južne kineske obale i američko nuklearno oružje raspoređeni su u američku bazu na Okinawi u Japanu. Američka vojska spremala se da preusmjeri bataljone nuklearne artiljerije na Tajvan.

Kina je prestala granatirati ostrva Quemoy i Matsu 1. maja 1955. godine.

U vanjskopolitičkom establišmentu SAD-a, sve ove nuklearne prijetnje protiv Kine se vide kao uspješna upotreba američkog nuklearnog oružja

U januaru 1957. Dulles je javno proslavio efikasnost američkih nuklearnih prijetnji protiv Kine. On rekao je život magazin da su američke prijetnje bombardiranjem ciljeva u Kini nuklearnim oružjem dovele njene lidere za pregovarački sto u Koreji. Tvrdio je da je administracija spriječila Kinu da pošalje trupe u Vijetnam slanjem dva američka nosača aviona naoružanih taktičkim nuklearnim oružjem u Južno kinesko more 1954. Dulles je dodao da su ih slične prijetnje napadom na Kinu nuklearnim oružjem 'konačno zaustavile u Formozi' (Tajvan). ).

U vanjskopolitičkom establišmentu SAD-a, sve ove nuklearne prijetnje protiv Kine smatraju se uspješnom upotrebom američkog nuklearnog oružja, uspješnim primjerima nuklearnog maltretiranja (uljudan izraz je 'atomska diplomatija').

Ovo su neki od načina na koje je Zapad danas utro put Putinovim nuklearnim prijetnjama.

(Novo, zastrašujuće, detalji o skoroj upotrebi nuklearnog oružja u Drugoj krizi u moreuzu 1958. godine otkrio od Daniela Ellsberga 2021. On tweeted u to vrijeme: 'Napomena za @JoeBidena: učite iz ove tajne istorije i nemojte ponavljati ovu ludost.')

hardver

Nuklearne prijetnje možete uputiti i bez riječi, kroz ono što radite sa samim oružjem. Približavajući ih sukobu, ili podizanjem nivoa nuklearne uzbune, ili izvođenjem vježbi nuklearnog oružja, država može efikasno poslati nuklearni signal; napraviti nuklearnu prijetnju.

Putin je premjestio rusko nuklearno oružje, stavio ga u stanje pripravnosti, a također je otvorio mogućnost da ga rasporedi u Bjelorusiji. Bjelorusija je susjedna Ukrajini, prije nekoliko dana bila je lansirna platforma za sjeverne invazione snage, a sada je poslala svoje vojnike da se pridruže ruskim invazionim snagama.

Grupa stručnjaka napisao u Bilten atomskih naučnika 16. februara, prije ponovne ruske invazije:

„U februaru su slike ruskog gomilanja iz otvorenog koda potvrdile mobilizaciju raketa Iskander kratkog dometa, postavljanje krstarećih raketa 9M729 sa kopna u Kalinjingradu i kretanje krstarećih raketa Khinzal ka ukrajinskoj granici. Zajedno, ovi projektili su sposobni da pogode duboko u Evropu i ugroze prijestolnice brojnih država članica NATO-a. Ruski raketni sistemi nisu nužno namijenjeni upotrebi protiv Ukrajine, već prije da se suprotstave bilo kakvim naporima NATO-a u intervenciji u zamišljenom ruskom „bliskom inostranstvu“.

Putne pokretne rakete Iskander-M kratkog dometa (300 milja) mogu nositi konvencionalne ili nuklearne bojeve glave. Oni su raspoređeni u ruskoj provinciji Kalinjingrad, susjednoj Poljskoj, oko 200 milja od sjeverne Ukrajine, od 2018. Rusija ih je opisala kao brojač na američke raketne sisteme raspoređene u istočnoj Evropi. Iskander-Ms su navodno mobilisane i stavljene u stanje pripravnosti uoči ove najnovije invazije.

Ruska vojska kaže da krstareća raketa 9M729 sa kopna ("šrafciger" za NATO) ima maksimalni domet od samo 300 milja. zapadni analitičari vjerovati ima domet između 300 i 3,400 milja. 9M729 može nositi nuklearne bojeve glave. Prema izvještajima, ove rakete su postavljene i u provinciji Kaliningard, na granici Poljske. Cijela zapadna Evropa, uključujući Veliku Britaniju, mogla bi biti pogođena ovim projektilima, ako su zapadni analitičari u pravu po pitanju dometa 9M729.

Kh-47M2 Kinzhal ('Bodež') je krstareća raketa za kopneni napad s dometom od možda 1,240 milja. Može nositi nuklearnu bojevu glavu, bojevu glavu od 500 kt desetine puta snažniju od bombe za Hirošimu. Dizajniran je da se koristi protiv 'kopnenih ciljeva visoke vrijednosti'. Projektil je bio razmještene u Kalinjingrad (opet, koji ima granicu sa članicom NATO-a, Poljskom) početkom februara.

Sa Iskander-Ms, oružje je već bilo tamo, njihov nivo pripravnosti je podignut i oni su bili spremniji za akciju.

Putin je tada podigao nivo pripravnosti za sve rusko nuklearno oružje. 27. februara Putin rekao:

'Viši zvaničnici vodećih zemalja NATO-a također dozvoljavaju agresivne izjave protiv naše zemlje, stoga naređujem ministru odbrane i načelniku generalštaba [ruskih oružanih snaga] da prebace snage za odvraćanje ruske vojske na poseban način. borbene dužnosti.'

(Kasnije glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov pojasnjeno da je u pitanju "viši zvaničnik" britanska ministrica vanjskih poslova Liz Truss, koja je upozorila da bi rat u Ukrajini mogao dovesti do "sukoba" i sukoba između NATO-a i Rusije.)

Matthew Kroenig, nuklearni stručnjak u Atlantskom savjetu, rekao je u Financial Times: 'Ovo je zaista ruska vojna strategija da podrži konvencionalnu agresiju nuklearnim prijetnjama, ili ono što je poznato kao "strategija eskalacije radi deeskalacije". Poruka Zapadu, NATO-u i SAD-u je: „Nemojte se mešati ili možemo stvari eskalirati na najviši nivo“.'

Stručnjake je zbunila fraza 'poseban način borbenog dežurstva', ovakva ne dio ruske nuklearne doktrine. Drugim riječima, nema specifično vojno značenje, tako da nije sasvim jasno šta znači, osim stavljanja nuklearnog oružja u neku vrstu visoke pripravnosti.

Putinov nalog bio 'preliminarnu komandu' umjesto da pokrene aktivnu pripremu za napad, smatra Pavel Podvig, jedan od vodećih svjetskih stručnjaka za rusko nuklearno oružje (i naučnik sa UN Instituta za istraživanje razoružanja u Ženevi). Podvig objašnjeno: 'Koliko ja razumijem način na koji sistem radi, u mirnodopsko vrijeme ne može fizički prenijeti naredbu za lansiranje, kao da su kola "isključena".' To sredstva 'ne možete fizički prenijeti signal čak i ako to želite. Čak i da pritisnete dugme, ništa se ne bi dogodilo.' Sada, strujno kolo je povezano, 'tako da nalog za lansiranje može ići kroz ako se izda'.

'Povezivanje kola' također znači da rusko nuklearno oružje sada može biti pokrenut čak i ako je sam Putin ubijen ili se ne može doći do njega – ali to se može dogoditi samo ako se otkriju nuklearne detonacije na ruskoj teritoriji, smatra Podvig.

Inače, referendum u Bjelorusiji krajem februara otvara vrata premeštanje ruskog nuklearnog oružja još bliže Ukrajini, postavljanjem na bjelorusko tlo po prvi put od 1994. godine.

'Stvaranje zdravog poštovanja'

I približavanje nuklearnog oružja sukobu i podizanje nivoa nuklearne uzbune korišteni su za signaliziranje nuklearnih prijetnji dugi niz decenija.

Na primjer, tokom britanskog rata s Indonezijom (1963. – 1966.), koji je ovdje poznat kao 'malezijska konfrontacija', Ujedinjeno Kraljevstvo je poslalo strateške nuklearne bombardere, dijelove nuklearnih snaga za odvraćanje 'V-bombardera'. Sada znamo da su vojni planovi uključivali samo Victor ili Vulcan bombardere koji nose i bacaju konvencionalne bombe. Međutim, pošto su bili dio strateških nuklearnih snaga, nosili su sa sobom nuklearnu prijetnju.

u RAF Historical Society Journal članak o krizi, vojni istoričar i bivši pilot RAF-a Humphrey Wynn piše:

„Iako su ovi V-bombarderi bili raspoređeni u konvencionalnoj ulozi, nema sumnje da je njihovo prisustvo imalo efekat odvraćanja. Jer poput B-29 koje su Sjedinjene Države poslale u Evropu u vrijeme Berlinske krize (1948-49), za njih se znalo da su "nuklearno sposobni", da upotrebim zgodni američki izraz, kao i Canberras iz Bliskog East Air Force i RAF Njemačke.'

Za insajdere, 'nuklearno odvraćanje' uključuje zastrašivanje (ili 'stvaranje zdravog poštovanja' među) domorodaca

Da budemo jasni, RAF je i ranije rotirao V-bombardere kroz Singapur, ali tokom ovog rata, oni su zadržani izvan svog uobičajenog roka. Glavni maršal RAF-a David Lee piše u svojoj istoriji RAF-a u Aziji:

'znanje o snazi ​​i sposobnosti RAF-a stvorilo je potpuno poštovanje među indonezijskim vođama, a odvraćanje efekat lovaca protivvazdušne odbrane RAF-a, lakih bombardera i V-bombarderi na odredu iz Komande bombardera bila apsolutna.' (David Lee, Istok: Istorija RAF-a na Dalekom istoku, 1945 – 1970, London: HMSO, 1984, str. 213, naglasak dodan)

Vidimo da, za insajdere, 'nuklearno odvraćanje' uključuje zastrašivanje (ili 'stvaranje zdravog poštovanja' među) domorodaca – u ovom slučaju, na drugom kraju svijeta od Britanije.

Malo je potrebno reći da je Indonezija u vrijeme Konfrontacije, kao i danas, bila država bez nuklearnog oružja.

Putinov govor o stavljanju ruskih snaga 'odvraćanja' u stanje pripravnosti danas ima slično značenje u smislu 'odvraćanja = zastrašivanja'.

Možda se pitate da li su Victors i Vulcans poslani u Singapur samo sa konvencionalnim oružjem. To ne bi uticalo na snažan nuklearni signal koji su ovi strateški nuklearni bombarderi poslali, jer Indonežani nisu trebali znati koji teret nose. Mogli biste danas poslati podmornicu Trident u Crno more i, čak i ako je potpuno prazna od bilo kakvog eksploziva, to bi se protumačilo kao nuklearna prijetnja Krimu i ruskim snagama šire.

Kako to biva, britanski premijer Harold Macmillan je imao ovlašteno skladište nuklearnog oružja u RAF Tengah u Singapuru 1962. godine. Lakšeno taktičko nuklearno oružje Crvenobrade dopremljeno je u Tengah 1960. godine i 48 stvarnih crvenobradih je bilo razmještene tamo 1962. Tako su nuklearne bombe bile dostupne lokalno tokom rata sa Indonezijom od 1963. do 1966. (Redbradi nisu povučeni sve do 1971., kada je Britanija u potpunosti povukla svoje vojno prisustvo iz Singapura i Malezije.)

Od Singapura do Kalinjingrada

Postoji paralela između Velike Britanije koja drži V-bombardere u Singapuru tokom rata sa Indonezijom i Rusijom slanjem krstarećih projektila 9M729 i Khinzal rakete iz zraka u Kalinjingrad tokom trenutne ukrajinske krize.

U oba slučaja, država s nuklearnim oružjem pokušava zastrašiti svoje protivnike mogućnošću nuklearne eskalacije.

Ovo je nuklearno maltretiranje. To je oblik nuklearnog terorizma.

Postoji mnogo drugih primjera raspoređivanja nuklearnog oružja koji bi se mogli spomenuti. Umjesto toga, prijeđimo na 'nuklearnu uzbunu kao nuklearnu prijetnju'.

Dva najopasnija slučaja su se dogodila tokom bliskoistočnog rata 1973. godine.

Kada se Izrael uplašio da plima rata ide protiv njega, to je postavljen svoje nuklearno naoružane balističke rakete srednjeg dometa Jericho u pripravnosti, čineći njihove radijacijske signale vidljivim američkim nadzornim zrakoplovima. Početni ciljevi su rekao uključivao sirijski vojni štab u blizini Damaska ​​i egipatski vojni štab u blizini Kaira.

Istog dana kada je mobilizacija otkrivena, 12. oktobra, SAD su započele masovnu vazdušnu premeštanje oružja koje je Izrael tražio – a SAD su se opirali – već neko vreme.

Čudna stvar u vezi s ovim upozorenjem je da je to bila nuklearna prijetnja uglavnom usmjerena na saveznika, a ne na neprijatelje.

Zapravo, postoji argument da je to glavna funkcija izraelskog nuklearnog arsenala. Ovaj argument je izložen u Seymour Hersh-u Samson opcija, koja ima a detaljan račun Izraelske uzbune od 12. oktobra. (Ovdje je dat alternativni pogled od 12. oktobra US study.)

Ubrzo nakon krize od 12. oktobra, SAD su podigle nivo nuklearne uzbune za vlastito oružje.

Nakon što su primile američku vojnu pomoć, izraelske snage su počele napredovati, a UN su 14. oktobra proglasile prekid vatre.

Komandant izraelskog tenkova Ariel Sharon tada je prekršio primirje i prešao Suecki kanal u Egipat. Uz podršku većih oklopnih snaga pod zapovjedništvom Avrahama Adana, Sharon je prijetio da će u potpunosti poraziti egipatske snage. Kairo je bio u opasnosti.

Sovjetski Savez, glavni nosilac Egipta u to vrijeme, počeo je premještati vlastite elitne trupe da pomognu u odbrani egipatske prijestolnice.

Američka novinska agencija UPI izvještaja jedna verzija onoga što se dalje dogodilo:

'Da bi zaustavio Sharon [i Adana], Kissinger je podigao stanje pripravnosti svih američkih odbrambenih snaga širom svijeta. Zovu se DefCons, za stanje odbrane, rade u opadajućem redosledu od DefCon V do DefCon I, što je rat. Kissinger je naručio DefCon III. Prema jednom bivšem visokom dužnosniku State Departmenta, odluka o prelasku na DefCon III "poslala je jasnu poruku da nas Sharonovo kršenje primirja uvlači u sukob sa Sovjetima i da nemamo želju vidjeti uništenu egipatsku vojsku." '

Izraelska vlada prekinula je napad na Egipat koji je prekršio primirje Sharon/Adan.

Noam Chomsky daje a različito tumačenje događaja:

'Deset godina kasnije, Henry Kissinger je pozvao nuklearnu uzbunu u posljednjim danima izraelsko-arapskog rata 1973. godine. Svrha je bila upozoriti Ruse da se ne miješaju u njegove delikatne diplomatske manevre, osmišljene da osiguraju pobjedu Izraela, ali ograničenu, kako bi SAD i dalje jednostrano kontrolisale regiju. A manevri su bili delikatni. SAD i Rusija su zajednički uvele prekid vatre, ali Kisindžer je tajno obavestio Izrael da ga mogu ignorisati. Otuda i potreba za nuklearnom uzbunom da uplaši Ruse.'

U bilo kojoj od interpretacija, podizanje američke nuklearne uzbune odnosilo se na upravljanje krizom i postavljanje ograničenja na ponašanje drugih. Moguće je da Putinova posljednja nuklearna uzbuna za 'specijalni način borbenog dežurstva' ima slične motive. U oba slučaja, kako bi Chomsky istakao, podizanje nuklearne uzbune prije smanjuje nego povećava sigurnost i sigurnost građana domovine.

Karterova doktrina, Putinova doktrina

Trenutne ruske nuklearne prijetnje istovremeno su zastrašujuće i jasno krše Povelju UN-a: 'Sve članice će se suzdržati u svojim međunarodnim odnosima od prijetnja ili upotreba sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke nezavisnosti bilo koje države...' (Član 2, odjeljak 4, naglasak dodat)

Godine 1996. Svjetski sud vladao da bi prijetnja ili upotreba nuklearnog oružja 'generalno' bila nezakonita.

Jedina oblast u kojoj je mogla vidjeti mogućnost legalne upotrebe nuklearnog oružja bila je u slučaju prijetnje 'nacionalnom opstanku'. Sud rekao nije mogao 'definitivno zaključiti da li bi prijetnja ili upotreba nuklearnog oružja bila zakonita ili nezakonita u ekstremnim okolnostima samoodbrane, u kojima bi bio u pitanju sam opstanak države'.

U trenutnoj situaciji, opstanak Rusije kao države nije u pitanju. Dakle, prema tumačenju zakona Svjetskog suda, nuklearne prijetnje koje Rusija upućuje su nezakonite.

To važi i za nuklearne prijetnje SAD-a i Britanije. Šta god da se dogodilo na Tajvanu 1955. ili u Iraku 1991. godine, nacionalni opstanak SAD nije bio ugrožen. Šta god da se dogodilo u Maleziji sredinom šezdesetih, nije bilo opasnosti da Ujedinjeno Kraljevstvo ne preživi. Stoga su ove nuklearne prijetnje (i mnoge druge koje bi se mogle spomenuti) bile nezakonite.

Zapadni komentatori koji žure da osude Putinovo nuklearno ludilo bilo bi dobro da se prisjete zapadnog nuklearnog ludila iz prošlosti.

Moguće je da ono što Rusija sada radi je kreiranje opšte politike, povlačenje nuklearne linije u pijesak u smislu onoga što će, a šta neće dozvoliti da se dogodi u istočnoj Evropi.

Ako je tako, ovo će biti donekle slično Carterovoj doktrini, još jednoj 'zloslutnoj' nuklearnoj prijetnji vezanoj za područje. Dana 23. januara 1980. godine, u svom obraćanju o stanju Unije, tadašnji američki predsjednik Jimmy Carter rekao:

'Neka naša pozicija bude potpuno jasna: pokušaj bilo koje vanjske sile da preuzme kontrolu nad regijom Perzijskog zaljeva smatrat će se napadom na vitalne interese Sjedinjenih Američkih Država, a takav napad će biti odbijen svim potrebnim sredstvima , uključujući vojnu silu.'

'Svaka neophodna sredstva' uključivala je nuklearno oružje. Kao dva američka pomorska akademika komentar: 'Dok takozvana Carterova doktrina nije izričito pominjala nuklearno oružje, u to vrijeme je bilo široko rasprostranjeno vjerovanje da je prijetnja upotrebom nuklearnog oružja dio američke strategije da odvrati Sovjete od napredovanja na jug iz Afganistana prema naftom bogatim Perzijski zaljev.'

Carterova doktrina nije bila nuklearna prijetnja u određenoj kriznoj situaciji, već stalna politika da se američko nuklearno oružje može koristiti ako vanjska sila (osim samih SAD) pokuša da preuzme kontrolu nad naftom na Bliskom istoku. Moguće je da ruska vlada sada želi da podigne sličan kišobran nuklearnog oružja nad istočnom Evropom, što je Putinova doktrina. Ako je tako, to će biti jednako opasno i nezakonito kao i Carterova doktrina.

Zapadni komentatori koji žure da osude Putinovo nuklearno ludilo bilo bi dobro da se prisjete zapadnog nuklearnog ludila iz prošlosti. Gotovo se ništa nije promijenilo u proteklih nekoliko decenija na Zapadu, bilo u javnom znanju i stavovima ili u državnim politikama i praksi, kako bi se Zapad obuzdao od nuklearnih prijetnji u budućnosti. Ovo je otrežnjujuća pomisao dok se danas suočavamo s ruskim nuklearnim bezakonjem.

Milan Rai, urednik Peace News, Je autor Taktički trozubac: doktrina Rifkinda i treći svijet (Dravski radovi, 1995.). Više primjera britanskih nuklearnih prijetnji može se naći u njegovom eseju, 'Razmišljanje o nezamislivom o nezamislivom – upotreba nuklearnog oružja i propagandni model' (2018).