Kako bi SAD mogle pomoći u uspostavljanju mira u Ukrajini?

Fotografija: cdn.zeebiz.com

Napisao Nicolas JS Davies, World BEYOND War, 28. april 2022


Predsjednik Bajden je 21. aprila najavio nove pošiljke oružja Ukrajini, po cijeni od 800 miliona dolara za američke porezne obveznike. 25. aprila, sekretari Blinken i Austin objavili su da je kraj $ 300 miliona više vojne pomoći. Sjedinjene Države su sada potrošile 3.7 milijardi dolara na oružje za Ukrajinu od ruske invazije, čime je ukupna američka vojna pomoć Ukrajini od 2014. 6.4 milijardi $.

Glavni prioritet ruskih zračnih napada u Ukrajini bio je uništiti što je moguće više ovog oružja prije nego što stignu na linije fronta rata, tako da nije jasno koliko su ove masivne pošiljke oružja zaista vojno efikasne. Druga strana američke “podrške” Ukrajini su njene ekonomske i finansijske sankcije protiv Rusije, čija je efikasnost takođe visoka neizvesno.

Generalni sekretar UN Antonio Gutereš je posjetiti Moskva i Kijev će pokušati pokrenuti pregovore o prekidu vatre i mirovnom sporazumu. Budući da su nade u ranije mirovne pregovore u Bjelorusiji i Turskoj oprane u plimi vojne eskalacije, neprijateljske retorike i politiziranih optužbi za ratne zločine, misija generalnog sekretara Guterresa sada bi mogla biti najbolja nada za mir u Ukrajini.  

Ovaj obrazac ranih nada u diplomatsku rezoluciju koje je brzo uništila ratna psihoza nije neobičan. Podaci o tome kako se ratovi završavaju iz Uppsala Conflict Data Programa (UCDP) jasno pokazuju da prvi mjesec rata nudi najbolju šansu za mirovni sporazum. Taj prozor je sada prošao za Ukrajinu. 

An analiza podataka UCDP-a Centra za strateške i međunarodne studije (CSIS) pokazalo je da 44% ratova koji se završe u roku od mjesec dana završava primirjem i mirovnim sporazumom, a ne odlučujućim porazom bilo koje strane, dok se to smanjuje na 24% u ratovima koji traju između mjesec i godinu dana. Nakon što ratovi bjesne u drugu godinu, postaju još nerješiviji i obično traju više od deset godina.

CSIS kolega Benjamin Jensen, koji je analizirao podatke UCDP-a, zaključio je: „Sada je vrijeme za diplomatiju. Što duže traje rat bez ustupaka obje strane, veća je vjerovatnoća da će eskalirati u dugotrajan sukob... Pored kazne, ruskim zvaničnicima je potreban održiv diplomatski izlaz koji će rješavati probleme svih strana.”

Da bi bila uspješna, diplomatija koja vodi do mirovnog sporazuma mora ispuniti pet osnovnih uslovi:

Prvo, sve strane moraju imati koristi od mirovnog sporazuma koje su veće od onoga što misle da mogu dobiti ratom.

Američki i saveznički zvaničnici vode informativni rat kako bi promovirali ideju da Rusija gubi rat i da Ukrajina može vojno poraz Rusija, čak i kao neki zvaničnici priznati da bi to moglo potrajati nekoliko godina.      

U stvarnosti, nijedna strana neće imati koristi od dugotrajnog rata koji traje mnogo mjeseci ili godina. Životi miliona Ukrajinaca će biti izgubljeni i uništeni, dok će Rusija biti zaglibljena u vojnoj močvari koju su i SSSR i Sjedinjene Države već iskusile u Afganistanu i u koje su se pretvorili najnoviji američki ratovi. 

U Ukrajini već postoje osnovni nacrti mirovnog sporazuma. To su: povlačenje ruskih snaga; ukrajinska neutralnost između NATO-a i Rusije; samoopredjeljenje za sve Ukrajince (uključujući Krim i Donbas); i regionalni sigurnosni sporazum koji štiti sve i sprječava nove ratove. 

Obje strane se u suštini bore da ojačaju svoju ruku u eventualnom sporazumu u tom pravcu. Dakle, koliko ljudi mora umrijeti prije nego što se detalji mogu razraditi za pregovaračkim stolom umjesto preko ruševina ukrajinskih gradova?

Drugo, posrednici moraju biti nepristrasni i moraju imati povjerenje obje strane.

Sjedinjene Države su desetljećima monopolizirale ulogu posrednika u izraelsko-palestinskoj krizi, iako otvoreno podržavaju i ruke jednu stranu i zloupotrebe svoj veto UN-a da spriječi međunarodnu akciju. Ovo je bio transparentan model za beskrajni rat.  

Turska je do sada bila glavni posrednik između Rusije i Ukrajine, ali je članica NATO-a koja je isporučila bespilotne letjelice, oružje i vojnu obuku u Ukrajinu. Obje strane su prihvatile posredovanje Turske, ali može li Turska zaista biti pošten posrednik? 

UN bi mogao igrati legitimnu ulogu, kao što to čini u Jemenu, gdje su dvije strane konačno posmatranje dvomesečni prekid vatre. Ali čak i uz najbolje napore UN-a, bile su potrebne godine da se pregovara o ovoj krhkoj pauzi u ratu.    

Treće, sporazum mora riješiti glavne probleme svih strana u ratu.

2014. državni udar koji podržavaju SAD i masakr Demonstranti protiv puča u Odesi doveli su do proglašenja nezavisnosti Donjecke i Luganske Narodne Republike. Prvi sporazum o protokolu iz Minska u septembru 2014. nije okončao građanski rat u istočnoj Ukrajini koji je uslijedio. Kritična razlika u Minsk II Dogovor iz februara 2015. godine bio je da u pregovore budu uključeni predstavnici DPR-a i LNR-a, koji je uspio okončati najgore borbe i spriječiti novo veliko izbijanje rata za 7 godina.

Postoji još jedna strana koja je uglavnom izostala iz pregovora u Bjelorusiji i Turskoj, ljudi koji čine polovinu stanovništva Rusije i Ukrajine: žene obje zemlje. Dok se neki od njih bore, mnogo više može govoriti kao žrtve, civilne žrtve i izbjeglice iz rata koji su uglavnom pokrenuli muškarci. Glasovi žena za stolom bili bi stalni podsjetnik na ljudske troškove rata i živote žena i djeca koji su u pitanju.    

Čak i kada jedna strana vojno dobije rat, pritužbe gubitnika i neriješena politička i strateška pitanja često seju sjeme novih izbijanja rata u budućnosti. Kao što je Benjamin Jensen iz CSIS-a sugerirao, želje američkih i zapadnih političara da kazne i dobiju strateške prednost nad Rusijom ne smije se dozvoliti da spriječi sveobuhvatnu rezoluciju koja se bavi zabrinutošću svih strana i osigurava trajni mir.     

Četvrto, mora postojati korak po korak mapa puta ka stabilnom i trajnom miru kojem su sve strane posvećene.

The Minsk II sporazum je doveo do krhkog prekida vatre i uspostavio mapu puta za političko rješenje. Ali ukrajinska vlada i parlament, pod predsjednicima Porošenkom, a potom i Zelenskim, nisu uspjeli da preduzmu sljedeće korake na koje je Porošenko pristao u Minsku 2015.: da donesu zakone i ustavne promjene kako bi se omogućili nezavisni izbori u DNR i LNR pod međunarodnim nadzorom, i da im daju autonomiju u okviru federalizovane ukrajinske države.

Sada kada su ovi neuspjesi doveli do ruskog priznanja nezavisnosti DPR-a i LNR-a, novi mirovni sporazum mora ponovo razmotriti i riješiti njihov status, kao i status Krima, na način na koji će sve strane biti posvećene, bilo da je to putem autonomije obećane u Minsk II ili formalna, priznata nezavisnost od Ukrajine. 

Ključna tačka u mirovnim pregovorima u Turskoj bila je potreba Ukrajine za čvrstim sigurnosnim garancijama kako bi osigurala da Rusija više neće izvršiti invaziju na nju. Povelja UN-a formalno štiti sve zemlje od međunarodne agresije, ali to više puta nije uspjela učiniti kada agresor, obično Sjedinjene Države, stavi veto Vijeća sigurnosti. Dakle, kako neutralna Ukrajina može biti sigurna da će biti sigurna od napada u budućnosti? I kako sve strane mogu biti sigurne da će se ostale ovoga puta držati dogovora?

Peto, spoljne sile ne smeju da potkopaju pregovore ili implementaciju mirovnog sporazuma.

Iako Sjedinjene Države i njihovi saveznici iz NATO-a nisu aktivne zaraćene strane u Ukrajini, njihova uloga u izazivanju ove krize kroz širenje NATO-a i državni udar 2014., zatim podržavajući Kijev odustajanje od sporazuma Minsk II i preplavljivanje Ukrajine oružjem, čini ih „slonom u sobi” koja će baciti dugu senku na pregovarački sto, gde god da se nalazi.

U aprilu 2012. bivši generalni sekretar UN-a Kofi Annan izradio je plan od šest tačaka za prekid vatre i političku tranziciju u Siriji pod nadzorom UN-a. Ali upravo u trenutku kada je Annanov plan stupio na snagu i kada su UN-ovi posmatrači primirja bili na snazi, Sjedinjene Države, NATO i njihovi arapski monarhistički saveznici održali su tri konferencije „Prijatelja Sirije“, na kojima su obećali praktično neograničenu finansijsku i vojnu pomoć Al Pobunjenici povezani s Kaidom koje su podržavali da zbace sirijsku vladu. Ovo ohrabrili da su pobunjenici ignorisali primirje, što je dovelo do još jedne decenije rata za narod Sirije. 

Krhka priroda mirovnih pregovora oko Ukrajine čini uspjeh vrlo ranjivim na tako moćne vanjske utjecaje. Sjedinjene Države su podržale Ukrajinu u konfrontacijskom pristupu građanskom ratu u Donbasu umjesto da podrže uslove sporazuma iz Minska II, a to je dovelo do rata s Rusijom. Sadašnji ministar vanjskih poslova Turske, Mevlut Cavosoglu, je rekao CNN Turk da neimenovane članice NATO-a „žele da se rat nastavi“, kako bi nastavile da slabe Rusiju.

zaključak  

Kako će Sjedinjene Države i njeni saveznici u NATO-u djelovati sada i u narednim mjesecima, bit će ključno u određivanju da li je Ukrajina uništena godinama rata, poput Afganistana, Iraka, Libije, Somalije, Sirije i Jemena, ili će se ovaj rat brzo završiti diplomatski proces koji donosi mir, sigurnost i stabilnost narodu Rusije, Ukrajine i njihovih susjeda.

Ako Sjedinjene Države žele pomoći u obnavljanju mira u Ukrajini, moraju diplomatski podržati mirovne pregovore i jasno staviti do znanja svom savezniku, Ukrajini, da će podržati sve ustupke za koje ukrajinski pregovarači vjeruju da su neophodni za postizanje mirovnog sporazuma s Rusijom. 

S kojim god se posrednikom Rusija i Ukrajina dogovorili da rade u pokušaju rješavanja ove krize, Sjedinjene Države moraju dati diplomatskom procesu punu, bezrezervnu podršku, kako u javnosti tako i iza zatvorenih vrata. Također mora osigurati da vlastite akcije ne potkopaju mirovni proces u Ukrajini kao što su to učinili Annanov plan u Siriji 2012. godine. 

Jedan od najkritičnijih koraka koje lideri SAD i NATO-a mogu da poduzmu kako bi pružili poticaj Rusiji da pristane na pregovarački mir je da se posvete ukidanju svojih sankcija ako i kada Rusija ispoštuje sporazum o povlačenju. Bez takve posvećenosti, sankcije će brzo izgubiti svaku moralnu ili praktičnu vrijednost kao poluga nad Rusijom i biće samo proizvoljan oblik kolektivne kazne protiv njenog naroda i protiv siromašni ljudi svuda koji više ne mogu priuštiti hranu da prehrane svoje porodice. Kao de facto vođe vojnog saveza NATO-a, stav SAD po ovom pitanju će biti ključan. 

Stoga će političke odluke Sjedinjenih Država imati kritičan utjecaj na to hoće li uskoro biti mira u Ukrajini ili samo mnogo duži i krvaviji rat. Test za kreatore američke politike, kao i za Amerikance kojima je stalo do naroda Ukrajine, mora biti da se zapitaju do kojih od ovih ishoda će izbori američke politike vjerovatno dovesti.


Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač sa CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.

Jedan odgovor

  1. Kako zagovornici mira mogu odlijepiti SAD i ostatak naoružanog i militarističkog svijeta od ovisnosti o ratu?

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

WBW filmski festival 2024
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik