Autor: John Reuwer, VTDigger.orgVeljače 18, 2022
Ovaj komentar je napisao John Reuwer, MD, iz South Burlingtona, člana Odbora liječnika za društvenu odgovornost za ukidanje nuklearnog oružja i upravnog odbora World Beyond War.
Prijetnja ratom između Sjedinjenih Država i Rusije zbog sukoba u Ukrajini jasno nam pokazuje da posjedovanje 90 posto svjetskog nuklearnog oružja ne čini da se obje nacije osjećaju sigurno.
Ako u Istočnoj Evropi izbije konvencionalni rat, a jedna strana počne teško gubiti, koga bi iznenadilo da se malo taktičko nuklearno oružje koristi u nastojanju da se spriječi poraz?
Kada bi se nuklearni prag prešao prvi put od 1945., što bi spriječilo eskalaciju na strateško oružje i nuklearni Armagedon? Jedini siguran način da se spriječi ta katastrofa je smanjenje i eliminacija oružja.
Unatoč navodno nedovoljnim sredstvima za rješavanje tolikih kriza s kojima se suočavamo, desetine milijardi dolara poreza troše se na izgradnju novog nuklearnog oružja, kao da nam pruža zaštitu.
Unatoč snovima o “Ratovima zvijezda”, niko nema pouzdanu odbranu od nuklearnog oružja. Ako naša nevjerovatna sreća ustraje u tome da se ne spotaknemo u neobuzdanu katastrofu, sama proizvodnja ovog oružja ostavlja trag uništavanja okoliša koji je gotovo nemoguće očistiti.
Ipak, rizik od nuklearnog rata i trovanja zemlje neophodno za pripremu su prijetnje koje zapravo možemo riješiti u relativno kratkom vremenskom periodu. Nuklearno oružje nije Božja djela. Oni su izbor politike o tome kako potrošiti naše porezne dolare. Ljudi ih proizvode i ljudi ih mogu rastaviti.
U stvari, Rusija i SAD su demontirale 80% njih od 1980. Da li se neko osjeća manje sigurnim sada kada Rusija ima 25,000 nekoliko nuklearnih bojevih glava? Novac koji se uštedi bez izgradnje novog oružja može se koristiti za obezbjeđivanje poslova za demontažu starog (sa svih strana), čišćenje toksičnog nereda koji su napravili i finansiranje diplomatskih inicijativa za sprječavanje rata. Vjerovatno bi nam ostalo novca da učinimo zdravstvenu njegu dostupnijom ili za rješavanje klimatskih problema.
SAD bi mogle povesti druge nuklearno naoružane sile u multilateralni sporazum koji se može provjeriti poput Ugovora o zabrani nuklearnog oružja koji je stupio na snagu prošle godine. Ipak, istorija nam govori da vlade neće pregovarati o razoružanju osim ako ih obični ljudi ne pritisnu da to učine. Ovdje ulazimo.
Vermont je odigrao veliku ulogu u pokretu nuklearnog zamrzavanja 1980-ih koji je doveo do tih smanjenja, a opet može voditi u ovom novom nastojanju da se očuva naša budućnost. Stotine gradova u Vermontu tada su donijele antinuklearne rezolucije, a počele su to činiti ponovo, pozivajući saveznu vladu da usvoji politike koje nas vraćaju s ruba rata. Prije tri godine Senat Vermonta izglasao je vrlo moćnu SR-5, protiv sistema za isporuku nuklearnog oružja u državi. Sličan zakon stoji u Domu.
Dvadeset jedan član Vermont Housea je ko-sponzorira JRH 7. Pridruživanje Senatu u donošenju ove rezolucije značilo bi da Vermont govori ujedinjenim glasom protiv priprema za vođenje nuklearnog rata. Možemo ovo ostvariti.
Pozivam sve da kontaktiraju svoje predstavnike u Domu i zamole ih da pomaknu ovu rezoluciju na usvajanje. Hajde da progovorimo i sačuvajmo budućnost za našu djecu i unuke.
