Izlazak iz ćorsokaka u pogledu razoružanja i implementacija obaveza iz člana VI

Izjava NVO za drugi pripremni sastanak za revizijsku konferenciju NPT 2026 
By Udruženje za kontrolu oružjaJula 23, 2024
Isporučio Daryl G. Kimball iz Udruženja za kontrolu oružja
(Preuzmi PDF)

Uspjeh globalnog nuklearnog neširenja i sistema razoružanja i naši zajednički napori da spriječimo nuklearnu katastrofu uvijek su se oslanjali na efikasan dijalog i diplomatiju između država koje posjeduju nuklearno oružje kako bi se smanjila uloga, broj i značaj nuklearnog oružja, u kombinaciji s djelotvornim vodstvom i pritiskom od država koje nemaju nuklearno oružje kako bi se postiglo djelovanje na ključnim inicijativama NPT-a za nuklearno razoružanje.

Ali više od jedne decenije, pet nuklearno naoružanih država NPT-a nisu uspjele da se angažuju na razoružanju i ispune svoje ključne obaveze prema članu VI NPT-a i troše desetine milijarde dolara svake godine modernizirati, nadograditi i, u nekim slučajevima, proširiti svoje smrtonosne nuklearne arsenale kao da namjeravaju zadržati nuklearno oružje na neodređeno vrijeme.

Danas, dok se nenuklearno naoružane države aktivno angažuju na promoviranju nuklearnog razoružanja, uključujući i kroz Ugovor o zabrani nuklearnog oružja, nema ozbiljnog dijaloga između nuklearno naoružanih država, čini se da se sve sve više oslanjaju na nuklearno oružje s nekim čak i prijetnja potencijalnom nuklearnom upotrebom. Nuklearne opasnosti rastu. Nijedna od nuklearno naoružanih država NPT-a ne može vjerodostojno tvrditi da ispunjava svoje obaveze razoružanja iz NPT-a. Kao rezultat toga, održivost režima NPT-a i globalni mir i sigurnost su u ozbiljnom riziku.

Kako je rekao generalni sekretar UN-a Antonio Guterres u a posebna poruka 7. juna: „Čovječanstvo je na oštrici noža. Rizik od upotrebe nuklearnog oružja dostigao je visinu koja nije viđena od Hladnog rata. Države su uključene u kvalitativnu trku u naoružanju. Nuklearna ucjena se ponovo pojavila s nekom nepromišljeno prijetećom nuklearnom katastrofom.”

„U međuvremenu“, rekao je, „režim dizajniran da spreči upotrebu, testiranje i širenje nuklearnog oružja slabi. [Nama] treba razoružanje sada. Sve zemlje moraju da se pojačaju, ali države sa nuklearnim oružjem moraju prednjačiti.”

Slažemo se. Ako želimo popraviti režim NPT-a i spriječiti novu trku u nuklearnom naoružanju, ili još gore, vrijeme je za akciju ovdje i sada.

Deficit razoružanja i rizik od nove trke u naoružanju

Od 2013. godine, kada je Rusija odbila razgovore o dubljim nuklearnim rezovima s Washingtonom, dvije vlade s najvećim nuklearnim arsenalima — koji čine otprilike 90 posto globalni total — ometali su i odlagali nove pregovore o razoružanju i nisu uspjeli riješiti sporove oko uspješnih sporazuma o kontroli naoružanja koji su pomogli u ublažavanju tenzija i smanjenju nuklearnih rizika.

Ugovor o INF-u iz 1987. je nestao, a posljednji preostali sporazum koji ograničava dva najveća nuklearna arsenala na svijetu, Novi sporazum o smanjenju strateškog naoružanja iz 2010., isteći će za manje od 561 dan.

Nažalost, ruska ilegalna invazija na Ukrajinu postala je cinični izgovor Kremlja za prekid značajnih kanala diplomatije koji bi mogli smanjiti nuklearni rizik i poboljšati međusobnu saradnju na zajedničkim prijetnjama koje predstavlja nuklearno oružje.

Ruski predsjednik Vladimir Putin je do danas odbio da stupi u kontakt sa administracijom američkog predsjednika Joea Bidena svoju ponudu iz 2023. da razgovara, "bez preduslova", o novoj kontroli nuklearnog naoružanja okvir kako bi se spriječila neograničena trka u nuklearnom naoružanju.

Bez neke vrste novog razumijevanja od strane Sjedinjenih Država i Rusije da ne izgrađuju svoje arsenale preko trenutnog novog ograničenja START od 1,550 nuklearnih bojevih glava na rakete dugog dometa i bombardere, svaka strana bi, teoretski, mogla, dvostruko veći od njihove trenutno raspoređene strategije nuklearnih arsenala u roku od oko dvije godine postavljanjem dodatnih bojevih glava koje se čuvaju u rezervi na postojeće raketne i bombarderske sisteme.

U međuvremenu, Kina se angažovala u nastojanju da brzo poveća veličinu svoje manje, ali još uvijek smrtonosne nuklearne sile, koja nezavisni istraživači procjenjuju da se sastoji od oko 310 bojevih glava na dugim rakete dometa i možda 500 ukupno, a postoje i informacije otvorenog koda koje ukazuju da bi veličina kineske nuklearne sile mogla značajno porasti u narednim godinama. nažalost, Kina je formalno i javno odbila američke ponude za nastavak razgovora o smanjenju nuklearnog rizika i pitanjima kontrole naoružanja.

Visoki američki dužnosnici su rekli da: “... ne trebamo povećavati naše nuklearne snage da bismo ih izjednačili ili nadmašili ukupan broj naših konkurenata da bismo ih uspješno odvratili.”

Ali a rekao je i visoki zvaničnik Bijele kuće 7. juna da: „U nedostatku promjene putanje protivničkih arsenala, mogli bismo doći do tačke u narednim godinama u kojoj će biti potrebno povećanje u odnosu na sadašnje raspoređene brojeve.” Mi se ne slažemo i odbacujemo takve razgovore kao kontraproduktivne i nepotrebne.

Upotreba samo djelića današnjih nuklearnih arsenala dovela bi do masovnog uništenja na globalnoj razini bez presedana. Zaustavljanje ciklusa spiralnih nuklearnih tenzija je u interesu svake nacije.

Nadalje, prema članu VI Ugovora o nuklearnom neširenju (NPT), Rusija i Sjedinjene Države, zajedno s Kinom, Francuskom i Ujedinjenim Kraljevstvom, imaju zakonsku obavezu da „u dobroj vjeri vode pregovore o djelotvornim mjerama koje se odnose na prestanak utrke u nuklearnom naoružanju što prije i do nuklearnog razoružanja.” Ugovor ih ne oslobađa od obaveza iz člana VI jer se osjećaju nepoštivanim ili nepravedno tretiranim iz nekog ili drugog razloga.

Odbijanje sudjelovanja za pregovaračkim stolom, u kombinaciji s izgradnjom još većeg nuklearnog destruktivnog kapaciteta, predstavlja kršenje ovog temeljnog načela NPT.

Drugi ključni sporazumi o neširenju i razoružanju se ignorišu ili uzimaju zdravo za gotovo. Na primjer, CTBT iz 1996. je efektivno okončao nuklearno testiranje, ali Kina, Sjedinjene Države i šest drugih država nisu ga ratificirale i zadržale su formalno stupanje sporazuma na snagu. A sada je Rusija, u kontraproduktivnom i ciničnom pokušaju da odrazi stav Sjedinjenih Država, deratifikovala sporazum.

Naše organizacije civilnog društva, koje predstavljaju milione glasova širom svijeta, pozivaju svaku delegaciju na ovoj konferenciji da pritisne nuklearnu petorku NPT-a da u potpunosti poštuje i ubrza provedbu svojih obaveza u pogledu razoružanja iz NPT-a i da ispuni svoju zajedničku opredijeljenost, objavljenu na 1995. Konferencija o pregledu i proširenju NPT, kako bi se postigla “potpuna eliminacija nuklearnog oružja”.

Konkretno, dok se pripremate za Konferenciju o pregledu 2026., pozivamo sve države članice da se okupe oko sljedećih prioritetnih koraka:

1. Zahtijevajte da se Sjedinjene Države i Ruska Federacija odmah vrate za pregovarački sto o kontroli nuklearnog naoružanja i razoružanju, da u potpunosti provedu svoje obaveze prema Novom START-u i da se dogovore o novim aranžmanima za ograničavanje i smanjenje svojih nuklearnih arsenala prije nego što Novi START istekne. U najmanju ruku, Moskva i Washington bi trebali zaključiti jednostavan bilateralni sporazum koji kaže da nijedna strana neće povećavati broj raspoređenog strateškog nuklearnog oružja iznad granice Novog START od 1,550 raspoređenih strateških bojevih glava sve dok ne budu mogli zaključiti sveobuhvatniji okvirni sporazum ili niz sporazuma o ograničavanju i smanjenju njihovih smrtonosnih nuklearnih arsenala.

   Sve dok se Rusija i Sjedinjene Države dogovore da ograniče svoje strateško raspoređene nuklearne arsenale i rade na pregovorima o novom okviru za smanjenje nuklearnog naoružanja, ostale nuklearno naoružane države NPT-a, Kina, Francuska i Velika Britanija, trebale bi obećati nuklearno zamrzavanje ukupna veličina njihovih nuklearnih arsenala i zaustavljanje proizvodnje fisijskog materijala.

   Takav aranžman bi smanjio opasnu nuklearnu konkurenciju i stvorio prostor za intenzivniju i opsežniju kontrolu naoružanja i pregovore o razoružanju ne samo između Sjedinjenih Država i Rusije, već i između Kine, Francuske i Velike Britanije.

2. Pozvati svih pet nuklearno naoružanih država NPT-a da se uključe u ozbiljan dijalog na visokoj razini koji vodi zajedničkom opredjeljenju da neće koristiti ili prijetiti upotrebom nuklearnog oružja i da se slože da nijedna neće biti prva koja će koristiti nuklearno oružje za iz bilo kog razloga.

   Napominjemo da je početkom ove godine, predložili su visoki kineski zvaničnici da bi petorka trebala "pregovarati i zaključiti sporazum o neupotrebi nuklearnog oružja jedni protiv drugih", a napominjemo da je Kina objavila radni dokument na tu temu ranije ovog mjeseca. Kao odgovor na ideju, a seniorU.S. rekao je zvaničnik u aprilu da „ako žele da se uključe u razgovor o brojnim pitanjima koja postavlja njihov predlog zabrane prve upotrebe, mi bismo se uključili.”

   Osim toga, pet nuklearno naoružanih država NPT-a treba da razmotre kako ažurirati, implementirati i multilateralizirati američko-sovjetski sporazum o sprječavanju nuklearnog rata iz 1973. godine, koji obećava da će se „uzdržati od prijetnje ili upotrebe sile protiv druge strane , protiv saveznika druge strane i protiv drugih država, u okolnostima koje mogu ugroziti međunarodni mir i sigurnost.” Zahteva da „ako u bilo kom trenutku postoji rizik od nuklearnog sukoba [svaka strana] odmah stupi u hitne konsultacije... kako bi sprečila ovaj rizik.”

   Takav dijalog bio bi zakašnjeli način da se operacionalizuje zajednička izjava pet nuklearno naoružanih država NPT-a iz januara 2022. da se „nuklearni rat ne može dobiti i nikada se u njemu ne smije voditi“. Međutim, ove i druge mjere smanjenja nuklearnog rizika ne mogu izbrisati tenzije koje mogu dovesti do nuklearnog rata, ne mogu ukloniti inherentne opasnosti politike nuklearnog odvraćanja, niti mogu spriječiti opasne oblike kvalitativne i kvantitativne utrke u nuklearnom naoružanju.

3. Osuditi prijetnje nuklearnom upotrebom kao "nedopustive" i nezakonite. Osuđujemo nedavne prijetnje lidera nekih nuklearno naoružanih država kojima se naglašava njihova spremnost da koriste nuklearno oružje. Svaka prijetnja upotrebom nuklearnog oružja, u bilo koje vrijeme i pod bilo kojim okolnostima, izuzetno je opasna i potpuno neprihvatljiva.

   Pozivamo na ovu konferenciju, kao što je to bio prvi sastanak država članica TPNW-a 2022. godine konsenzus političke izjave proglasiti da “…svaka upotreba ili prijetnja upotrebom nuklearnog oružja predstavlja kršenje međunarodnog prava, uključujući Povelju Ujedinjenih naroda,” i “nedvosmisleno osuditi svaku i sve nuklearne prijetnje, bilo da su eksplicitne ili implicitne i bez obzira na okolnosti.”

4. Također pozivamo sve države članice NPT-a da se konstruktivno angažuju s TPNW-om i, ako to već nisu učinile, da se pridruže TPNW-u, što je komplementarni pristup koji jača tabue protiv nuklearnog oružja, podržava NPT i stvara dodatne puteve za provjerljivo ograničavanje, smanjenje i na kraju eliminaciju nuklearnih arsenala.
5. Pozvati sve članove Konferencije o razoružanju da pristanu na plan rada koji omogućava pregovore o sveobuhvatnom sporazumu o prekidu proizvodnje fisivnog materijala i o pravno obavezujućim negativnim sigurnosnim garancijama protiv nuklearnog napada za države koje ne posjeduju nuklearno oružje. Odluka od 14. juna o osnivanju pomoćnih tijela za ove i druge teme bila je pozitivan, ali mali korak naprijed koji nije dovoljan.
6. Zajednički potvrđuju svoju podršku za zapravo moratorij na nuklearna testiranja i pozivaju preostalih devet država koje se drže NPT-a da preduzmu konkretne mjere prije Revizijske konferencije NPT-a 2026. za ratifikaciju CTBT-a. Posljednja takva izjava pet nuklearno naoružanih država NPT-a u znak podrške CTBT-u izdata je u obliku Rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a 2310 iz septembra 2016. U međuvremenu, države članice NPT-a trebale bi zahtijevati da se nuklearno naoružane države suzdrže od prijetnji da nastave nuklearna testiranja i da ih aktivno pritisnu da se dogovore o novim tehničkim mjerama za izgradnju povjerenja da su svi tekući nuklearni eksperimenti na njihovim bivšim poligonima u potpunosti u skladu sa CTBT nultim prinosom.

Rad na unapređenju ovih i drugih ciljeva razoružanja mora se nastaviti i nakon ovog sastanka i mora se nastaviti u Generalnoj skupštini UN-a, u Vijeću sigurnosti UN-a, i na najvišim nivoima na bilateralnim i multilateralnim sastancima, i dalje.

Sve nas nuklearno oružje čini manje sigurnim. Krenuti na sigurniji put kroz diplomatiju razoružanja je imperativ. Hvala vam na pažnji.

S poštovanjem,

Daryl G. Kimball, izvršni direktor, Udruženje za kontrolu naoružanja

Melissa Parke, izvršna direktorica Međunarodne kampanje za ukidanje nuklearnog oružja

Rebecca Eleanor Johnson, Dr. Direktor, Acronym Inst. za diplomatiju razoružanja

Peter Wilk, MD, administrativni predsjedavajući, Back from the Brink Coalition (SAD)

Thomas Countryman, bivši pomoćnik američkog državnog sekretara za međunarodnu sigurnost i kontrolu naoružanja, predsjednik Upravnog odbora Udruženja za kontrolu naoružanja

Oliver Meier, direktor politike i istraživanja u European Leadership Network*

Hans Kristensen, direktor, Nuclear Information Project, Federacija američkih naučnika, i pridruženi viši saradnik u SIPRI*

Götz Neuneck, prof. dr. rer. nat., predsjednik, Savez njemačkih naučnika (VDW)*

Bridget Moix, generalni sekretar, Komitet prijatelja za nacionalno zakonodavstvo

John Holum, bivši direktor američke Agencije za kontrolu naoružanja za razoružanje i direktor ACDA-e pod državnim sekretarom za kontrolu naoružanja i međunarodnu sigurnost

John Hallam, Ljudi za nuklearno razoružanje, Projekat preživljavanja ljudi (Australija)

Bernard Norlain, general dare aérienne (2S), predsjednik, Marc Finaud, potpredsjednik, i Blaise Imbert, blagajnik, Initiatives pour le Désarmement Nucléaire (IDN)

Ulrich Kühn, šef programa kontrole naoružanja i novih tehnologija, Institut za istraživanje mira i sigurnosnu politiku na Univerzitetu u Hamburgu*

Tobias Fella, dr., voditelj projekta, Izazovi dubokim rezovima, Institut za istraživanje mira i sigurnosnu politiku na Univerzitetu u Hamburgu (IFSH)*

Lucian Bumeder, istraživač, Institut za istraživanje mira i sigurnosnu politiku na Univerzitetu u Hamburgu (IFSH)*

Margaret Beavis, dr., kopredsjedavajući, Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja, Australija

Jean-Marie Collin, direktor, Međunarodna kampanja za ukidanje nuklearnog oružja, Francuska

Michael Christ, izvršni direktor, International Physicians for the Prevention of Nuclear War (IPPNW), i Chuck Johnson, direktor, IPPNW-Ženevski ured za vezu

Hideo Asano, osoblje Sekretarijata, Japanska kampanja za ukidanje nuklearnog oružja

Yayoi Tsuchida, pomoćnik generalnog sekretara, Japansko vijeće protiv atomskih i vodoničnih bombi

Angela Kane, bivša zamjenica generalnog sekretara Ujedinjenih naroda i visoka predstavnica za pitanja razoružanja

David Cortright, profesor emeritus, Kroc institut za međunarodne mirovne studije, Univerzitet Notre Dame*

Deepshikha Vijh, izvršni direktor, Komitet pravnika za nuklearnu politiku

Francesco Lenci, penzionisani direktor istraživanja u Nacionalnom (Italija) istraživačkom vijeću (CNR) i sadašnji istraživač saradnik

Benetick Kabua Maddison, izvršni direktor, Marshallese Educational Initiative

Aaron Tovish, viši savjetnik, NoFirstUse Global*

Jay Coghlan, izvršni direktor, Nuclear Watch New Mexico

Valeriia Hesse, nerezidentni saradnik, Centar za neproliferaciju u Odesi (OdCNP)

Bill Kidd MSP, ko-predsjednik, Parlamentarci za nuklearno neproliferaciju i razoružanje (PNND), škotski parlament*

Kevin Martin, predsjednik, Peace Action

Akira Kawasaki, član Izvršnog odbora, Peace Boat (Japan) Brian Campbell, izvršni direktor, Liječnici za društvenu odgovornost

Denise Duffield, pomoćnik direktora, Physicians for Social Responsibility-Los Angeles

Shaghayegh Chris Rostampour, koordinator za politiku i komunikaciju, Koalicija fizičara za smanjenje nuklearne prijetnje

Frank von Hippel, viši istraživač fizičar i profesor javnih i međunarodnih odnosa emeritus na Univerzitetu Princeton

Frederick K. Lamb, istraživač, profesor fizike i astronomije i član osnovnog fakulteta, Program za kontrolu naoružanja i domaće i međunarod. Sigurnost, Univerzitet Illinois*

Norman Solomon, nacionalni direktor, RootsAction.org

Jennifer Allen Simons, Dr., The Simons Foundation Canada

Tomohiko Ashima, izvršni direktor za mir i globalna pitanja, Soka Gakkai International

Carlo Trezza, bivši, italijanski ambasador za razoružanje, predsjedavajući Savjetodavnog odbora generalnog sekretara UN-a za pitanja razoružanja i predsjedavajući MTCR-a

Scott Yundt, izvršni direktor, Tri-Valley Communities Against a Radioactive Environment (SAD)

Tara Drozdenko, direktorica Programa za globalnu sigurnost, Unija zabrinutih naučnika

Colleen Moore, direktorica Peace With Justice, United Methodist Church — General Board of Church and Society

Elena K. Sokova, izvršna direktorica, Bečki centar za razoružanje i neširenje*

Noah Mayhew, viši naučni saradnik u Bečkom Centru za razoružanje i neproliferaciju*

Sean Arent, menadžer programa za ukidanje nuklearnog oružja, Washington Physicians za društvenu odgovornost

Jacqueline Cabasso, izvršna direktorica, Pravna fondacija zapadnih država

Elayne Whyte, ambasadorica i predsjednica pregovora TPNW, Johns Hopkins School of Advanced International Studies*

Darien De Lu, predsjednica Međunarodne ženske lige za mir i slobodu, SAD

David Swanson, izvršni direktor, World Beyond War

*Institucija navedena samo u svrhu identifikacije.