John Scales Avery, decembar 14, 2018
Niz intervjua istaknutih ljudi u mirovnom pokretu naručio je internetski časopis Countercurrents. Pored toga što će biti objavljena u Countercurrents, serija će biti objavljena i kao knjiga. Ovaj email intervju sa dr David Krieger je dio ove serije.
David Krieger, Ph.D. osnivač je i predsjednik Fondacije za mir nuklearnog doba. Među nekoliko svojih vodećih nastojanja u globalnoj izgradnji mira, on je osnivač i član Globalnog saveta za ukidanje 2000-a, savjetnik u Vijeću za budućnost svijeta, te je predsjednik Izvršnog odbora Međunarodne mreže inženjera i Naučnici za globalnu odgovornost. Diplomirao je psihologiju i magistrirao i doktorirao. diplomirao je političke nauke na Havajskom univerzitetu, kao i JD sa pravnog fakulteta u Santa Barbari; služio je za 20 godine kao sudija pro tem za opštine i vrhovne sudove u Santa Barbari. Dr. Krieger je autor mnogih knjiga i studija o miru u nuklearnom dobu. Napisao je ili uredio više od 20 knjiga i stotine članaka i poglavlja knjiga. Dobitnik je nekoliko nagrada i priznanja, uključujući nagradu OMNI Centar za mir, pravdu i ekologiju za pisanje poezije (2010). Ima novu kolekciju pesama pod nazivom Probudi se. Za više posjetite Fondacija za mir nuklearnog doba Web stranica: www.wagingpeace.org.
John: Dugo sam se divio vašem predanom i junačkom životnom radu za potpuno ukidanje nuklearnog oružja. Učinili ste mi veliku čast što ste me postavili savjetnikom zaklade za mir u nuklearnom dobu (NAPF). I osnivač ste i predsjednik NAPF-a. Možete li nam reći nešto o svojoj porodici, svom ranom životu i obrazovanju? Koji su koraci doveli do toga da postanete jedan od najpoznatijih svjetskih zagovornika potpunog ukidanja nuklearnog oružja?
David: John, počastili ste nas što ste savjetnik Fondacije za mir u nuklearnom dobu. Vi ste jedan od najupućenijih ljudi koje znam o opasnostima nuklearnih i drugih tehnologija za budućnost života na našoj planeti i sjajno ste pisali o tim prijetnjama.
Što se tiče moje porodice, ranog života i obrazovanja, rođen sam tri godine prije nego što su gradovi Hirošima i Nagasaki uništeni nuklearnim oružjem. Otac mi je bio pedijatar, a majka domaćica i volonterka u bolnici. Oboje su bili vrlo orijentirani na mir i obojica su bezrezervno odbacili militarizam. Opisao bih svoje rane godine kao uglavnom bez događaja. Pohađao sam Occidental College, gdje sam stekao dobro liberalno obrazovanje. Nakon završetka Occidental-a, posjetio sam Japan i probudio me vidjevši razaranja koja su pretrpjeli Hirošima i Nagasaki. Shvatio sam da smo u SAD-u na te bombaške napade iznad oblaka gljiva gledali kao na tehnološka dostignuća, dok su u Japanu bombardiranja ispod oblaka gljiva gledali na tragične događaje neselektivnog masovnog uništavanja.
Po povratku iz Japana otišao sam na postdiplomske studije na Havajskom univerzitetu i stekao doktorat. u političkim naukama. Takođe sam bio pozvan u vojsku, ali sam mogao da se pridružim rezervama kao alternativni način ispunjavanja svoje vojne obaveze. Nažalost, kasnije sam pozvan na aktivnu dužnost. U vojsci sam odbio naredbe za Vijetnam i podnio zahtjev za prigovor savjesti. Vjerovao sam da je rat u Vijetnamu ilegalni i nemoralni rat i nisam bio voljan da zbog griže savjesti služim tamo. Odnio sam svoj slučaj na savezni sud i na kraju sam časno otpušten iz vojske. Moja iskustva u Japanu i u američkoj vojsci pomogla su mi oblikovati pogled na mir i nuklearno oružje. Uvjeren sam da je mir imperativ nuklearnog doba i da nuklearno oružje mora biti ukinuto.
Čovečanstvu i biosferi prijeti opasnost od uništenja termonuklearnog rata. Može doći do tehničkog ili ljudskog neuspjeha, ili kroz nekontroliranu eskalaciju rata koji se vodio konvencionalnim oružjem. Možete li reći nešto o ovoj velikoj opasnosti?
Postoji mnogo načina na koje bi nuklearni rat mogao započeti. Volim razgovarati o pet „M-a“. To su: zlonamjernost, ludilo, greška, pogrešna procjena i manipulacija. Od ovih pet, samo se zlonamjernost može podvrgnuti nuklearnom odvraćanju i u to nema sigurnosti. Ali nuklearno odvraćanje (prijetnja nuklearnom odmazdom) neće biti nimalo učinkovito protiv ludila, pogrešaka, pogrešnih izračuna ili manipulacija (hakiranja). Kao što sugerirate, svaki rat u nuklearnom dobu mogao bi prerasti u nuklearni rat. Vjerujem da nuklearni rat, bez obzira kako započeo, predstavlja najveću opasnost s kojom se suočava čovječanstvo, a može ga spriječiti potpuno ukidanje nuklearnog oružja, postignuto pregovorima koji su fazni, provjerljivi, nepovratni i transparentni.
John: Možete li opisati efekte nuklearnog rata na ozonski omotač, globalne temperature i poljoprivredu? Da li bi nuklearni rat mogao izazvati glad u velikoj mjeri?
David: Koliko sam shvatio, nuklearni rat bi u velikoj mjeri uništio ozonski omotač omogućavajući ekstremnim nivoima ultraljubičastog zračenja da dosegnu površinu zemlje. Uz to, nuklearni rat dramatično bi snizio temperature, što bi možda bacilo planetu u novo ledeno doba. Efekti nuklearnog rata na poljoprivredu bili bi vrlo izraženi. Naučnici iz atmosfere kažu nam da bi čak i „mali“ nuklearni rat između Indije i Pakistana u kojem je svaka strana koristila 50 nuklearnih oružja u gradovima druge strane stavio dovoljno čađe u stratosferu da blokira zagrijavanje sunčeve svjetlosti, skrati sezone rasta i dovede do masovne gladi na oko dve milijarde ljudskih smrti. Veliki nuklearni rat proizveo bi još teže posljedice, uključujući mogućnost uništavanja najsloženijeg života na planeti.
John: Šta je sa efektima zračenja od ispadanja? Možete li opisati efekte Bikini testova na ljude Maršalskih ostrva i drugih obližnjih ostrva?
David: Ispad zračenja jedna je od jedinstvenih opasnosti nuklearnog oružja. Između 1946. i 1958. godine SAD su provele 67 svojih nuklearnih testova na Marshallovim ostrvima, s ekvivalentnom snagom detoniranja 1.6 bombe Hirošime dnevno tokom dvanaest godina. Od ovih ispitivanja, 23 su provedena u Bikini Atolu na Marshallovim ostrvima. Neki od ovih testova kontaminirali su otoke i ribarske brodove stotinama milja daleko od mjesta testiranja. Neka ostrva su i dalje previše kontaminirana da bi se stanovnici mogli vratiti. Sjedinjene Države sramotno su se prema narodu Marshallovih ostrva ponašali kao prema zamorcima, proučavajući ih kako bi saznali više o efektima zračenja na ljudsko zdravlje.
John: Fondacija za nuklearno doba sarađivala je s Marshallovim ostrvima u tužbi svih država koje su potpisale Ugovor o neširenju nuklearnog oružja i koje trenutno posjeduju nuklearno oružje zbog kršenja člana VI NPT-a. Možete li opisati šta se dogodilo? Ministar vanjskih poslova Marshallovih ostrva, Tony deBrum, primio je nagradu za pravo na život za svoj udio u tužbi. Možete li nam reći nešto o ovome?
David: Mirovna zaklada za nuklearno doba konsultovala se s Marshallovim ostrvima u vezi s njihovim herojskim tužbama protiv devet zemalja nuklearno naoružanih (SAD, Rusija, Velika Britanija, Francuska, Kina, Izrael, Indija, Pakistan i Sjeverna Koreja). Tužbe pred Međunarodnim sudom pravde (ICJ) u Haagu bile su protiv prvih pet od ovih zemalja zbog neizvršenja obveza razoružanja iz člana VI Ugovora o neširenju oružja (NPT) za pregovore o okončanju trke nuklearnog naoružanja i postići nuklearno razoružanje. Ostale četiri države nuklearno naoružane, one koje nisu članice NPT-a, tužene su za iste neuspjehe u pregovorima, ali prema međunarodnom običajnom pravu. SAD su dodatno tužene pred američkim saveznim sudom.
Od devet zemalja, samo su Velika Britanija, Indija i Pakistan prihvatile obaveznu nadležnost MSP-a. U ova tri slučaja Sud je presudio da nije postojala dovoljna kontroverza između strana i odbacio je slučajeve ne došavši do suštine tužbi. Glasovi 16 sudija u MSP-u bili su vrlo blizu; u slučaju Velike Britanije sudije su podijeljene sa 8 na 8, a o slučaju je odlučivalo odlučujućim glasom predsjednika Suda, koji je bio Francuz. Slučaj američkog saveznog suda takođe je odbačen prije nego što je prešao na meritum predmeta. Marshallova ostrva bila su jedina država na svijetu koja je spremna osporiti devet nuklearno naoružanih država u ovim parnicama, i to pod hrabrim vodstvom Tonyja de Bruma, koji je za svoje vodstvo po ovom pitanju dobio brojne nagrade. Bila nam je čast raditi s njim na tim parnicama. Nažalost, Tony je preminuo 2017. godine.
John: U julu 7, 2017, Ugovor o zabrani nuklearnog oružja (TPNW) je usvojen od strane ogromne većine od strane Generalne skupštine Ujedinjenih nacija. To je bila velika pobeda u borbi da se svet oslobodi opasnosti od nuklearnog uništenja. Možete li nam reći nešto o trenutnom statusu Ugovora?
David: Ugovor je još uvijek u postupku postizanja potpisa i ratifikacije. Stupiće na snagu 90 dana nakon 50. godineth zemlja deponuje svoju ratifikaciju ili pristup. Trenutno je 69 zemalja potpisalo i 19 ratificiralo ili pristupilo ugovoru, ali ti se brojevi često mijenjaju. ICAN i njegove partnerske organizacije i dalje lobiraju kod država da se pridruže ugovoru.
John: ICAN je dobio Nobelovu nagradu za mir za svoje napore koji su doveli do uspostavljanja TPNW. Fondacija za mir nuklearnog doba je jedna od 468 organizacija koje sačinjavaju ICAN, i zato ste, u nekom smislu, već dobili Nobelovu nagradu za mir. Nekoliko puta sam vas lično nominovao i NAPF kao organizaciju za Nobelovu nagradu za mir. Možete li za nas pregledati aktivnosti koje bi Vas mogle kvalifikovati za nagradu?
David: John, nekoliko ste puta ljubazno nominirali mene i NAPF za Nobelovu nagradu za mir, na čemu vam duboko zahvaljujem. Rekao bih da je moje najveće postignuće bilo pronalazak i vođenje Fondacije za nuklearno doba i postojani i nepokolebljivi napori za mir i potpuno ukidanje nuklearnog oružja. Ne znam da li bi me ovo kvalifikovalo za Nobelovu nagradu za mir, ali ponosan sam na dobar i pošten rad. Takođe smatram da se naš rad u Fondaciji, iako međunarodni, uglavnom fokusira na Sjedinjene Države, a to je posebno teška zemlja u kojoj se može napredovati.
Ali rekao bih ovo. Bilo mi je drago raditi na tako značajnim ciljevima za čitavo čovječanstvo i, radeći takav posao, naišao sam na mnogo, mnogo predanih ljudi koji zaslužuju dobiti Nobelovu nagradu za mir, uključujući i vas. U pokretima za mir i ukidanje nuklearne vojske ima mnogo nadarenih i predanih ljudi i ja im se svima klanjam. Najvažnije je djelo, a ne nagrade, čak i Nobelova nagrada, iako priznanje koje dolazi s Nobelom može pomoći u daljnjem napretku. Mislim da je to bio slučaj s ICAN-om, kojem smo se pridružili na početku i s kojim smo blisko surađivali tokom godina. Dakle, sretni smo što možemo sudjelovati u ovoj nagradi.
John: Vojno-industrijski kompleksi širom svijeta trebaju opasne konfrontacije kako bi opravdali svoje ogromne budžete. Možete li reći nešto o opasnostima koje proizlaze iz toga?
David: Da, vojno-industrijski kompleksi širom svijeta izuzetno su opasni. Nije problem samo njihova brzina, već i ogromna sredstva koja dobijaju oduzimaju socijalne programe za zdravstvenu zaštitu, obrazovanje i stanovanje. i zaštitu okoliša. Količina sredstava koja idu u vojno-industrijski kompleks u mnogim zemljama, a posebno u SAD-u, nepristojna je.
Nedavno sam čitao sjajnu knjigu pod nazivom Snaga kroz mir, napisali Judith Eve Lipton i David P. Barash. To je knjiga o Kostariki, zemlji koja je odustala od vojske 1948. godine i koja je od tada uglavnom živjela u miru u opasnom dijelu svijeta. Podnaslov knjige je "Kako je demilitarizacija dovela do mira i sreće u Kostariki i šta ostatak svijeta može naučiti od malene tropske nacije." To je prekrasna knjiga koja pokazuje da postoje bolji načini za postizanje mira nego vojnom snagom. Okreće stari rimski diktum na glavu. Rimljani su rekli, "Ako želite mir, pripremite se za rat." Primjer iz Kostarike kaže: "Ako želite mir, pripremite se za mir." Puno je razumniji i pristojniji put do mira.
John: Je li administracija Donalda Trumpa doprinijela opasnosti od nuklearnog rata?
David: Mislim da je i sam Donald Trump doprinio opasnosti od nuklearnog rata. Narcisoidan je, živahan i generalno beskompromisan, što je užasna kombinacija osobina za nekoga ko je zadužen za najmoćniji nuklearni arsenal na svijetu. Također je okružen muškarcima Yes, za koje se čini da mu uglavnom govore ono što želi čuti. Dalje, Trump je povukao SAD iz sporazuma s Iranom i najavio namjeru da se povuče iz Ugovora o nuklearnim snagama srednjeg dometa s Rusijom. Trumpova kontrola američkog nuklearnog arsenala može biti najopasnija prijetnja nuklearnog rata od početka nuklearnog doba.
John: Možete li reći nešto o trenutnim požarima u Kaliforniji? Da li je katastrofalna klimatska promjena opasnost koja se može usporediti s opasnosti od nuklearne katastrofe?
David: Požari u Kaliforniji bili su stravični, najgori u povijesti Kalifornije. Ovi strašni požari još su jedna manifestacija globalnog zatopljenja, baš kao i povećani intenzitet uragana, tajfuna i drugih vremenskih događaja. Vjerujem da su katastrofalne klimatske promjene opasnost usporediva s opasnošću od nuklearne katastrofe. Nuklearna katastrofa mogla bi se dogoditi bilo kada. Klimatskim promjenama približavamo se točki od koje više neće biti normalnosti i naša sveta zemlja će postati nenaseljena za ljude.
~~~~~~~~~
John Scales Avery, Ph.D., koji je bio dio grupe koja je dijelila 1995 Nobelova nagrada za mir za svoj rad u organizaciji Pugwash konferencija o nauci i svjetskim pitanjima, je član Mreža TRANSCEND i emeritus vanredni profesor na Institutu HC Ørsted, Univerzitet u Kopenhagenu, Danska. On je predsjednik i Danske nacionalne Pugwash grupe i Danske mirovne akademije i Školovao se na teorijskoj fizici i teorijskoj hemiji na MIT-u, Univerzitetu u Čikagu i Londonskom univerzitetu. Autor je brojnih knjiga i članaka o naučnim temama i širem društvenom pitanju. Njegove najnovije knjige su Teorija informacija i evolucija i Kriza civilizacije u 21st veku
