Osnovni slučaj:
Neki spominju vojnu potrošnju kao sredstvo za otvaranje radnih mjesta. Ovo može zvučati sociopatski. To je također a činjenična greška. Vojna potrošnja zapravo eliminira radna mjesta, jer se više poslova — i bolje plaćenih poslova — može ostvariti trošenjem na druge industrije ili neoporezivanjem i trošenjem tog novca uopće.
Rat ima ogromne finansijske troškove. Vrlo grubo, svijet troši 2 biliona dolara svake godine na militarizam, od čega Sjedinjene Države troše oko polovinu, ili 1 bilion dolara. Ova potrošnja SAD-a također predstavlja više od polovine diskrecionog budžeta američke vlade svake godine. Veći dio ostatka svijeta troše članice NATO-a i drugi saveznici Sjedinjenih Država, iako je Kina na drugom mjestu.
Rat i nasilje također uzrokuju trilione dolara vrijednosti uništenje svake godine. Troškovi za agresora, koliko god bili ogromni, mogu biti mali u odnosu na napadnute nacije. Na primjer, iračko društvo i infrastruktura su bili porušen ratom pod vodstvom SAD-a, zajedno sa velikom štetom po okoliš, izbjegličkom krizom i nasiljem koje traje i nakon rata. Finansijski troškovi svih zgrada i institucija i domova i škola, bolnica i energetskih sistema uništenih u ratu poput rata u Iraku koji je počeo 2003. su nemjerljivi.
Ratovi mogu koštati čak i naciju agresora koja ratuje daleko od svojih obala dvostruko više u indirektnim troškovima nego u direktnim izdacima. Ekonomisti izračunavaju da su američki ratovi protiv Iraka i Avganistana koštali, ne 2 biliona dolara koje je američka vlada potrošila, već ukupno $ 6 biliona kada se uzmu u obzir indirektni troškovi, uključujući buduću brigu o boracima, kamate na dug, uticaj na troškove goriva, izgubljene prilike itd.
Vojna potrošnja preusmjerava javna sredstva u sve više privatizovane industrije kroz najmanje odgovorno javno preduzeće i ono koje je izuzetno profitabilno za vlasnike i direktore uključenih korporacija. Kao rezultat toga, ratna potrošnja radi na koncentraciji bogatstva u malom broju ruku, iz kojih se dio može iskoristiti za korumpiranost vlade i dalje povećanje ili održavanje vojne potrošnje.
Vrijedi razmotriti nešto od onoga što je izgubljeno trenutnim izborima. Za okončanje gladovanja na Zemlji koštalo bi oko 30 milijardi dolara godišnje. Godišnje bi koštalo oko 11 milijardi dolara da se svijet obezbijedi čistom vodom. Oko 70 milijardi dolara godišnje eliminiralo bi siromaštvo u Sjedinjenim Državama: piše Christian Sorensen Razumijevanje ratne industrije, „Biro za popis stanovništva SAD pokazuje da bi 5.7 miliona veoma siromašnih porodica sa decom trebalo, u proseku, 11,400 dolara više da žive iznad granice siromaštva (od 2016. godine). Ukupan potreban novac. . . iznosila bi otprilike 69.4 milijarde dolara godišnje.” Ovi iznosi su mali djelići vojne potrošnje.
Nacije bi mogle mnogostruko umnožiti svoju stranu pomoć preusmjeravanjem malog dijela svoje vojne potrošnje, a to bi ih gotovo sigurno učinilo sigurnijim od vojnih troškova.
Eirene (Peace) Ploutos (Bogatstvo), rimska kopija nakon grčke zavjetne statue Kefisodota (oko 370 BCE).
Najnoviji članci:
