Zanemarite teške razgovore - Trumpova iranska politika bit će slična Obaminoj

Prve javne izjave administracije predsjednika Donalda Trumpa o Iranu stvorile su široko rasprostranjen dojam da će SAD zauzeti mnogo agresivniji stav prema Islamskoj Republici nego za vrijeme predsjedanja Baraka Obame.

Ali uprkos prilično grubim upozorenjima Teheranu sada je bivši savetnik za nacionalnu bezbednost Michael Flynn a prema samom Trumpu iranska politika koja se počela oblikovati u prvim sedmicama administracije izgleda prilično slično Obaminoj politici.

Razlog je taj što je politika Obamine administracije u vezi sa Iranom odražavala stavove tima za nacionalnu sigurnost koji se držao jednako tvrdokornog stava kao i oni iz Trumpove administracije.

Flynn proglašen 1 februar da je Obamina administracija „propustila da adekvatno odgovori na teheranske maligne akcije“ i sugerisala da će stvari biti drugačije pod Trumpom. Ali ta retorika je bila obmanjujuća, kako u pogledu politike Obamine administracije prema Iranu, tako iu pogledu opcija koje su Trumpu omogućile da nadmaši tu politiku.

'Zlonamjerni utjecaj'

Ideja da se Obama nekako zbunio s Iranom ne odražava stvarnost doktrine bivše administracije o Iranu.

Nuklearni dogovor Obame s Iranom razljutio je desničarske ekstremiste, ali je njegova nuklearna diplomatija bila na osnovu pokušaja da se prisili Iran da se odrekne što je više moguće nuklearnog programa kroz različite oblike pritisaka, uključujući cyber napade, ekonomske sankcije i prijetnju mogućim izraelskim napadima.

Unatoč Trumpovoj retorici o tome koliko je loš nuklearni sporazum bio loš, već je odlučio da njegova administracija neće prekinuti ili sabotirati sporazum s Iranom, što su jasno stavili do znanja visoki službenici administracije koji su izvještavali o medijima istog dana kao i Flynn "na obavijest" ”Ispad. Trumpov tim saznao je da ni Izrael, ni Saudijska Arabija ne žele da se to dogodi.

READ: Trump, Izrael i Iran: mnogo buke i pretnji, ali nema rata

Što se tiče većih pitanja iranskog uticaja na Bliskom istoku, Obamina politika je u velikoj meri odražavala stavove stalne države nacionalne bezbednosti, koja je decenijama smatrala Irana neumoljivim neprijateljem, otkako su CIA i američka vojska bili u ratu sa islamskom vojskom Korpus revolucionarne garde (IRGC) i šiitske milicije u Hormuškom tjesnacu i Bejrutu u 1980.

Član iranske elitne Revolucionarne garde skandira slogane nakon napada na mornaričko plovilo tokom vojne vježbe u Hormuškom tjesnacu u februaru 2015. (AFP)

Antagonizam koji je Trumpov tim izrazio prema regionalnoj ulozi Irana se ne razlikuje od onoga što je godinama govorila Obamina administracija. Sekretar odbrane James Mattis spomenuo je iranski "maligni uticaj" i nazvao Iran "najvećom destabilizirajućom silom" u regionu. Ali Obama i njegova savetnici za nacionalnu bezbednost takođe su neprestano razgovarali o iranskim "destabilizirajućim aktivnostima".

U 2015-u, Obamina administracija je koristila fraze kao što su "maligni uticaj" i "maligne aktivnosti" tako često da je bilo rekao je da je postao "najnoviji buzzword" Vašingtona".

Različiti predsjednici, iste politike

Počevši od predsednika Bila Klintona, svaka administracija optužila je Iran da je najveći svetski sponzor terorizma, ne na osnovu bilo kakvih dokaza već kao ustaljenog principa američke politike. Počevši od bombardovanja 1993-a od strane Svetskog trgovinskog centra, Clintonova administracija okrivila je Iran za svaki teroristički napad u svetu čak i pre nego što je započela bilo kakva istraga.

Počevši od predsjednika Billa Clintona, svaka administracija optužila je Iran da je najveći svjetski sponzor terorizma

Kao što sam otkrio iz proširenih istraga na oba Buenos Aires terorističko bombardovanje 1994 i Khobar Towers bombardovanje od 1996-a, navodni dokazi o iranskom učešću nisu postojali ili su bili očigledno oštećeni. Ali nijedna od njih nije spriječila nastavak naracije Irana kao terorističke države.

Neki savetnici Trampa navodno razgovarali su o mogućoj predsjedničkoj direktivi Stejt departmentu da razmotre mogućnost imenovanja IRGC-a kao terorističke organizacije.

PROČITATI: Uklonite nuklearni sporazum, uklonite izglede za mir

Međutim, takav potez bi bio podvrgnut kategoriji političke javnosti, a ne ozbiljnoj politici. IRGC već podleže sankcijama u okviru najmanje tri različita američka programa sankcija, kao pravni stručnjak Tyler Culis je istakao. Štaviše, snage Quds-a, ruka IRGC-a uključene u operacije izvan Irana, već skoro deset godina su proglašene za „Specijalno određenog globalnog terorista“.

Jedina stvar koju bi predložena odredba mogla postići je da se dozvoli Sjedinjenim Državama da kazne iračke zvaničnike s kojima je Snaga Quds sarađivala protiv grupe Islamske države.

Bilo koji predlog politike koji uključuje pretnju ili upotrebu sile morao bi biti odobren od strane Pentagona i Zajedničkog štaba

Trumpov tim je ukazao na svoju nameru da pruži snažnu podršku regionalnoj anti-iranskoj politici Saudijske Arabije. Ali sada je očigledno da Trump nije sklon da učini bilo šta više vojno protiv Asadovog režima nego što je bio Obama. A u Jemenu, nova administracija ne planira da uradi ništa što Obama nije već uradio.

PROČITAJTE: Ako Trump nastavi ovako, močvara Jemena mogla bi postati pravi posrednički rat

Na pitanje da li je administracija "preispitala" Saudijski rat u Jemenu, visoki zvaničnik dao je jedan odgovor: "Ne". To ukazuje na to da će Trump nastaviti politiku Obamine administracije potpisivanja bombaške kampanje pod vodstvom Saudijske Arabije u Jemenu - pružajući zračno punjenje gorivom, bombe i političko-diplomatsku podršku - koja je neophodna za Rijadov rat.

I administracije Obame i Trampa, izgleda, dijele odgovornost za masovno i namjerno neselektivno bombardovanje gradova pod kontrolom Houthi, kao i za postojeće i početno izgladnjivanje. 2.2 miliona jemenske djece.

Što se tiče iranskog raketnog programa, ne postoji primjetna razlika između dviju administracija. 1 januar, Zvali su zvaničnici Trumpa Iranski test raketa krajem januara "destabilizira" i "provokativan". Međutim, Obamina administracija i njeni evropski saveznici izdali su a izjava u martu 2016 nazivajući iranske raketne testove "destabilizirajućim i provokativnim".

Trump je uveo sankcije zbog navodnog kršenja Irana rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a iz 2015. godine - uprkos činjenici da se rezolucija koristila neobavezujućim jezikom i da iranske rakete nisu dizajnirane za nošenje nuklearnog oružja. Obamina administracija uvedene sankcije da je Iran navodno prekršio izvršnu naredbu Bušove administracije.

Upotreba sile nije vjerovatna

Međutim, može se prigovoriti da ova usporedba pokriva samo preliminarne obrise Trumpove politike prema Iranu i tvrditi da Washington planira pojačati vojni pritisak, uključujući moguću upotrebu sile.

PROČITAJ: Zašto Trump ima Iran u svom križanju

Tačno je da se mogućnost mnogo agresivnije vojne politike od strane Trumpove administracije ne može u potpunosti isključiti, ali svaki prijedlog politike koji uključuje prijetnju ili upotrebu sile morao bi biti odobren od strane Pentagona i Zajedničkog štaba, te to je malo vjerovatno da će se dogoditi.

Cijena američke vojske za napad na Iran danas bi bila mnogo veća, zbog sposobnosti Irana da se osveti protiv američkih baza u Kataru i Bahreinu.

SAD su poslednji put razmišljali o vojnom sukobu sa Iranom u administraciji Džordža Buša. U 2007-u potpredsjednik Dick Cheney predložio je da SAD napadnu baze u Iranu u kontekstu iranskog učešća u ratu u Iraku protiv američkih vojnika. Ali, sekretar odbrane, Robert M Gates, podržan od strane Glavnog štaba, uputio napor insistirajući da Cheney objasni kako će se proces eskalacije završiti.

Postojao je veoma dobar razlog zašto se plan nije prošao zajedno sa Pentagonom i JCS. Već je prošlo vreme kada su SAD mogle da napadnu Iran na nekažnjavanje. U 2007-u, svaki napad na Iran rizikovao bi gubitak velikog dijela američke flote u Zalivu iranskim protiv-brodskim raketama.

Danas bi troškovi za američku vojsku bili daleko veći, zbog veće sposobnosti Irana da se osveti raketama i konvencionalnim teretom protiv američkih baza u Kataru i Bahreinu.

Na kraju, glavne konture američke politike prema Iranu uvijek su odražavale stavove i interese države trajne nacionalne sigurnosti daleko više od ideja predsjednika. Ta činjenica je omogućila beskrajno neprijateljstvo SAD prema Iranu, ali je takođe vrlo vjerovatno značilo kontinuitet, a ne radikalne promjene u politici u okviru Trampa.

- Gareth Porter je neovisni istraživački novinar i dobitnik Gellhornove nagrade za novinarstvo 2012. godine. Autor je novoobjavljene Krize proizvedenih: neispričana priča o iranskoj nuklearnoj straši.

Stavovi izraženi u ovom članku pripadaju autoru i ne odražavaju nužno uređivačku politiku Bliskog istoka.

foto: IranIan je učestvovao na ceremoniji povodom godišnjice IranIslamska revolucija 1979, u Teheranu, Iran na 10 februar (Reuters)