Tom H. Hastings
U polju u kojem predajem, Studije mira i sukoba, ispitujemo alternative nasilju ili prijetnji nasiljem u upravljanju konfliktom. Mi smo transdisciplinarno polje, to jest, ne crpimo samo iz interdisciplinarnog skupa nalaza istraživanja – npr. antropologije, ekonomije, obrazovanja, istorije, prava, filozofije, političkih nauka, psihologije, religije, sociologije – već to radimo sa određene odredbe.
Naš stav favorizuje pravičnost, pravdu i nenasilje. Naše istraživanje ispituje zašto ljudi koriste destruktivne metode sukoba i zašto i kako koristimo konstruktivne, kreativne, transformativne, nenasilne metode rješavanja sukoba. Posmatramo međuljudske konflikte i društvene (od grupe do grupe) sukobe.
Ovo istraživanje mogu raditi naučnici iz raznih disciplina, ali ono ima implikacije na sve strane. Koristeći naše nalaze, kako bi moglo izgledati njihova primjena na američku vanjsku politiku općenito na Bliskom istoku? Šta bi istorija sugerisala da bi mogli biti logično očekivani ishodi?
Neke inicijative koje bi se mogle pokušati:
· Izvinite se za prošle greške, agresije ili eksploatacije.
· Prekinuti sve transfere oružja u region.
· Povući sve trupe i zatvoriti sve vojne baze u regionu.
· Pregovarati o nizu mirovnih ugovora sa pojedinačnim državama, grupama nacija ili nadnacionalnim tijelima (npr. Arapska liga, OPEC, UN).
· Pregovarati o sporazumima o razoružanju sa pojedinačnim nacijama, sa regionalnim grupama nacija i sa svim potpisnicima.
· Pregovarati o sporazumu koji zabranjuje ratno profiterstvo.
· Prihvatite da će ljudi u regionu povući sopstvene granice i izabrati sopstvene oblike upravljanja.
· Koristite ekonomska, socijalna i politička sredstva da utičete na region prema najboljim praksama.
· Pokrenuti velike inicijative za saradnju u oblasti čiste energije sa bilo kojom zainteresovanom nacijom.
Iako nijedan od ovih projekata ne bi doneo mir i spokoj na Bliskom istoku sam po sebi, ta transformacija je logičan rezultat proširenih napora u ovim pravcima. Stavljanje javnog interesa na prvo mjesto, a ne privatnog profiterstva, otkrilo bi da neke od ovih mjera nemaju gotovo nikakvu cijenu i potencijalno veliku korist. Šta sada imamo? Politike sa prilično visokim troškovima i bez koristi. Svi štapovi i bez šargarepe su gubitnički pristup.
Teorija igara i historija sugeriraju da mjere koje dobro tretiraju nacije imaju tendenciju da proizvedu nacije koje djeluju dobro, i obrnuto. Loše postupanje prema Njemačkoj nakon Prvog svjetskog rata stvorilo je uslove koji su doveli do nacizma. Tretiranje Bliskog istoka kao da bi njihovi prosječni građani trebali živjeti u siromaštvu pod diktatorskom vlašću koju podržava američka vojna pomoć – dok su američke korporacije snažno profitirale od svoje nafte – stvorilo je uslove koji su doveli do terorističkih akata.
Dokazano je da slamanje terorizma vojnom silom stvara sve veće i veće manifestacije terorizma. Prvi teroristički napad od strane Fataha bio je 1. januara 1965. – na Izraelski nacionalni sistem vodonoša, u kojem niko nije ubio. Eskalacija oštrog odgovora i nametanje ponižavajućih uslova pomogla nam je da nas vodi kroz eskalirajuće terorističke akte sve do kalifata kakav danas vidimo sa srednjovjekovnim užasima koje niko nije mogao predvidjeti prije 50 godina, ali evo nas.
Odrastao sam igrajući hokej u Minesoti. Moj tata, koji je igrao za Univerzitet u Minesoti nakon što se vratio sa Filipina u Drugom svjetskom ratu, bio je naš Peewee trener. Jedan od njegovih mota je bio: "Ako gubiš, promijeni nešto." Gubimo sve veće i veće na Bliskom istoku svaki put kada primijenimo brutalniju silu. Vrijeme je za promjenu.
Dr. Tom H. Hastings je glavni fakultet u Odjeljenju za rješavanje konflikta pri Državnom univerzitetu Portland i osnivač je PeaceVoice.
