Svježi grobovi na groblju u blizini Bakhmuta, decembar 2022. – Foto: Reuters
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarVeljače 13, 2023
U nedavnom kolona, vojni analitičar William Astore je napisao: „[Kongresmen] George Santos je simptom mnogo veće bolesti: nedostatak časti, nedostatak srama u Americi. Čast, istina, integritet, jednostavno, izgleda da nisu važni, niti su važni, u današnjoj Americi... Ali kako imate demokratiju u kojoj nema istine?”
Astore je uporedio američke političke i vojne vođe sa osramoćenim kongresmenom Santosom. “američki vojni lideri pojavio se pred Kongresom da svjedoči o pobjedi rata u Iraku”, napisao je Astore. “Oni su se pojavili pred Kongresom da svjedoče da je rat u Afganistanu pobjeđen. Govorili su o "napretku", o zaokretanju, o tome da su iračke i avganistanske snage uspješno obučen i spremni da preuzmu svoje dužnosti nakon povlačenja američkih snaga. Kao što su događaji pokazali, sve se vrtilo. Sve laži.”
Sada je Amerika ponovo u ratu, u Ukrajini, a spinovanje se nastavlja. Ovaj rat uključuje Rusiju, Ukrajinu, Sjedinjene Države i njenih NATO saveznika. Nijedna strana u ovom sukobu nije se izjednačila sa svojim narodom da iskreno objasni za šta se bori, šta se zaista nada da će postići i kako to planira. Sve strane tvrde da se bore za plemenite ciljeve i insistiraju da je druga strana ta koja odbija pregovarati o mirnom rješenju. Svi oni manipulišu i lažu, a popustljivi mediji (sa svih strana) trube o njihovim lažima.
Istina je da je prva žrtva rata istina. Ali vrtenje i laganje ima uticaja u stvarnom svetu u ratu u kojem stotine hiljada pravih ljudi se bore i umiru, dok su njihovi domovi, sa obe strane linije fronta, pretvoreni u ruševine stotina hiljada granate haubica.
Yves Smith, urednik Naked Capitalism, istražio je ovu podmuklu vezu između informacionog rata i stvarnog u članak pod naslovom "Šta ako je Rusija dobila rat u Ukrajini, a zapadna štampa to nije primijetila?" On je primijetio da je potpuna ovisnost Ukrajine o snabdijevanju oružjem i novcem od njenih zapadnih saveznika dala vlastiti život trijumfalističkom narativu da Ukrajina pobjeđuje Rusiju, i da će nizati pobjede sve dok joj Zapad bude slao još novca i sve moćnije i smrtonosnije oružje.
Ali potreba da se nastavi stvarati iluziju da Ukrajina pobjeđuje navijanjem ograničenih dobitaka na bojnom polju primorala je Ukrajinu da zadrži žrtvujući se svoje snage u izuzetno krvavim bitkama, poput kontraofanzive oko Hersona i ruske opsade Bakhmuta i Soledara. Potpukovnik Aleksandar Veršinjin, penzionisani komandant američkog tenkova, napisao na Harvardovoj web stranici Russia Matters, “U nekim slučajevima, Ukrajina nema izbora osim da pokrene napade bez obzira na ljudsku i materijalnu cijenu.”
Kroz gustu maglu ratne propagande teško je doći do objektivnih analiza rata u Ukrajini. Ali trebamo obratiti pažnju kada niz visokih zapadnih vojnih vođa, aktivnih i penzionisanih, uputi hitne pozive diplomaciji da ponovo otvori mirovne pregovore i upozori da odugovlačenje i eskalacija rata rizikuje u punom opsegu rat između Rusije i Sjedinjenih Država koji bi mogao eskalirati nuklearni rat.
General Erich Vad, koji je sedam godina bio viši vojni savjetnik njemačke kancelarke Angele Merkel, nedavno razgovarao sa Emmom, njemačkom web-stranicom za vijesti. On je rat u Ukrajini nazvao “ratom iscrpljivanja” i uporedio ga s Prvim svjetskim ratom, a posebno s bitkom kod Verduna, u kojoj je ubijeno stotine hiljada francuskih i njemačkih vojnika bez veće koristi za bilo koju stranu. .
Vad je isto uporno upitao bez odgovora pitanje koje je uredništvo New York Timesa tražilo od predsjednika Bidena prošlog maja. Koji su stvarni ratni ciljevi SAD i NATO-a?
„Želite li postići spremnost za pregovore o isporukama tenkova? Da li želite da ponovo osvojite Donbas ili Krim? Ili želite potpuno poraziti Rusiju?” upita general Vad.
Zaključio je: „Ne postoji realna definicija krajnjeg stanja. A bez sveobuhvatnog političkog i strateškog koncepta, isporuke oružja su čisti militarizam. Imamo vojno operativni zastoj, koji ne možemo riješiti vojnim putem. Inače, ovo je mišljenje i američkog načelnika štaba Marka Milleya. On je rekao da vojna pobeda Ukrajine nije za očekivati i da su pregovori jedini mogući način. Sve drugo je besmisleno gubljenje ljudskog života.”
Kad god zapadne zvaničnike dovedu na licu mjesta ova pitanja bez odgovora, primorani su da odgovore, kao Bajden jeste Times-u prije osam mjeseci, da šalju oružje da pomognu Ukrajini da se odbrani i da je stavi u jaču poziciju za pregovaračkim stolom. Ali kako bi izgledala ta “jača pozicija”?
Američki mediji drže ponavljajući narativ da Rusija nikada neće pregovarati u dobroj vjeri, a od javnosti je sakrio plodne pregovore koji su počeli ubrzo nakon ruske invazije, ali su ih poništile Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo. Nekoliko medija objavilo je nedavna otkrića bivšeg izraelskog premijera Naftalija Beneta o pregovorima o prekidu vatre između Rusije i Ukrajine u Turskoj u kojima je pomogao da posreduje u martu 2022. Benet je eksplicitno rekao da je Zapad "blokirano" ili „zaustavili“ (u zavisnosti od prevoda) pregovore.
Bennett je potvrdio ono što su drugi izvori izvještavali od 21. aprila 2022. godine, kada je turski ministar vanjskih poslova Mevlut Cavusoglu, jedan od ostalih posrednika, rekao je CNN Turk nakon sastanka ministara vanjskih poslova NATO-a: “Postoje zemlje unutar NATO-a koje žele da se rat nastavi... Oni žele da Rusija postane slabija.”
Savjetnici premijera Zelenskog ako detalji o poseti Borisa Džonsona Kijevu 9. aprila objavljeni u Ukrajinskoj pravdi 5. maja. Rekli su da je Johnson dostavio dvije poruke. Prvi je bio da Putina i Rusiju „treba vršiti pritisak, a ne pregovarati sa njima“. Drugi je bio da, čak i da Ukrajina završi sporazum sa Rusijom, „kolektivni Zapad“, za koji je Džonson tvrdio da ga predstavlja, ne bi učestvovao u tome.
Zapadni korporativni mediji uglavnom su samo vagali u ove rane pregovore kako bi bacili sumnju na ovu priču ili ocrnili svakoga ko je ponovi kao Putinove apologete, uprkos višestrukim potvrdama ukrajinskih zvaničnika, turskih diplomata i sada bivšeg izraelskog premijera.
Propagandni okvir koji političari i mediji zapadnog establišmenta koriste da svojoj javnosti objasne rat u Ukrajini je klasičan narativ „bijeli šeširi protiv crnih šešira“, u kojem se ruska krivica za invaziju udvostručuje kao dokaz nevinosti i pravednosti Zapada. Rastuće brdo dokaza da SAD i njihovi saveznici dijele odgovornost za mnoge aspekte ove krize gurnuto je pod poslovični tepih koji sve više liči na onaj iz Malog princa crtanje udava koji je progutao slona.
Zapadni mediji i zvaničnici bili su još smiješniji kada su to pokušali okriviti Rusiju za dizanje u vazduh sopstvenih gasovoda, podvodnih gasovoda Severni tok koji su kanalisali ruski gas u Nemačku. Prema NATO-u, eksplozije koje su ispustile pola miliona tona metana u atmosferu bile su "namjerne, nepromišljene i neodgovorne radnje sabotaže". Washington Post, u onome što bi se moglo smatrati novinarskom malverzacijom, citirano anonimni "viši evropski zvaničnik za zaštitu životne sredine" koji je rekao: "Niko na evropskoj strani okeana ne misli da je ovo bilo šta drugo osim ruske sabotaže."
Trebalo je bivšem istraživačkom novinaru New York Timesa Seymour Hershu da prekine šutnju. Objavio je, u blog postu na svom Substack-u, spektakularan zviždača priča o tome kako su se ronioci američke mornarice udružili s norveškom mornaricom kako bi postavili eksploziv pod okriljem NATO pomorske vježbe i kako su detonirani sofisticiranim signalom s bove koju je ispustio norveški osmatrački avion. Prema Hershovim riječima, predsjednik Bajden je preuzeo aktivnu ulogu u planu i dopunio ga kako bi uključio upotrebu plutače za signalizaciju kako bi mogao lično da diktira tačno vrijeme operacije, tri mjeseca nakon postavljanja eksploziva.
Bijela kuća predvidljivo odbačen Hershov izvještaj kao “potpuno lažna i potpuna fikcija”, ali nikada nije ponudio nikakvo razumno objašnjenje za ovaj historijski čin ekološkog terorizma.
predsjednik Ajzenhauer poznato je rekao da se samo „budni i obrazovani građani” mogu „čuvati od sticanja neopravdanog uticaja, bilo traženog ili nepoželjnog, od strane vojno-industrijskog kompleksa. Potencijal za katastrofalan porast deplasirane moći postoji i ostaće.”
Dakle, šta bi budni i upućeni američki građani trebali znati o ulozi koju je naša vlada odigrala u podsticanju krize u Ukrajini, ulozi koju su korporativni mediji gurnuli pod tepih? To je jedno od glavnih pitanja na koje smo pokušali odgovoriti naša knjiga Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba. Odgovori uključuju:
- SAD su ga slomile obećanja da ne širi NATO na istočnu Evropu. Godine 1997., prije nego što su Amerikanci čuli za Vladimira Putina, 50 bivših senatora, penzionisanih vojnih oficira, diplomata i akademika napisao do Predsjednik Clinton se usprotivio širenju NATO-a, nazivajući to greškom politike "istorijskih razmjera". Stariji državnik George Kennan osuđeni kao "početak novog hladnog rata".
- NATO je provocirao Rusiju svojom neograničenošću obećanje Ukrajini 2008. da će postati članica NATO-a. William Burns, koji je tada bio američki ambasador u Moskvi, a sada je direktor CIA-e, upozorio je u State Departmentu memorandum, „Ulazak Ukrajine u NATO je najsjajnija od svih crvenih linija za rusku elitu (ne samo Putina).“
- The SAD su podržale državni udar u Ukrajini 2014. koja je postavila vladu koja samo pola njen narod priznat kao legitiman, uzrokujući raspad Ukrajine i građanski rat koji ubijen 14,000 ljudi.
- The 2015 Minsk II mirovnim sporazumom postignuta je stabilna linija prekida vatre i stabilna umanjenja broj žrtava, ali Ukrajina nije dala autonomiju Donjecku i Lugansku kao što je dogovoreno. Angela Merkel i Francois Holandija sada priznaju da su zapadni lideri samo podržali Minsk II da bi kupio vreme za NATO da naoruža i obuči ukrajinsku vojsku da silom povrati Donbas.
- Tokom sedmice prije invazije, posmatrači OSCE-a u Donbasu dokumentovali su ogromnu eskalaciju eksplozija oko linije prekida vatre. Većina 4,093 eksplozija u četiri dana bili na teritoriji koju su držali pobunjenici, što ukazuje na nadolazeću granatiranje od strane ukrajinskih vladinih snaga. Američki i britanski zvaničnici su tvrdili da su to “lažna zastava” napade, kao da snage Donjecka i Luganska granatiraju same sebe, baš kao što su kasnije sugerisale da je Rusija digla u vazduh sopstvene gasovode.
- Nakon invazije, umjesto da podrže napore Ukrajine da postigne mir, Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo su ih blokirale ili zaustavile na putu. Britanac Boris Johnson rekao je da vide šansu za to "pritisnuti" Rusija i željeli da to maksimalno iskoriste, a američki ministar odbrane Ostin je rekao da je njihov cilj "oslabiti" Rusija.
Šta bi budni i obrazovani građani mislili o svemu ovome? Jasno bismo osudili Rusiju za invaziju na Ukrajinu. Ali šta onda? Zasigurno bismo zahtijevali i da nam američki politički i vojni lideri kažu istinu o ovom užasnom ratu i ulozi naše zemlje u njemu, te zahtijevali da mediji istinu prenesu javnosti. “Budan i obrazovan građanin” bi sigurno tada zahtijevao da naša vlada prestane potpirivati ovaj rat i umjesto toga podržava hitne mirovne pregovore.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, u izdanju OR Books.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač sa CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
