Vaš novi film, Gdje upasti dalje, je veoma moćan, najbolje za sada.
Ozdravi.
Brzo.
Trebamo te.
U ovaj film upakirali ste mnogo pitanja, s vizualnim prikazima, ličnostima i zabavom. Ako će ljudi ovo gledati, naučit će ono što su se mnogi od nas trudili da im kažu i još mnogo toga, jer bilo je dosta toga što sam i ja naučio.
Moram pretpostaviti da će američka publika kada gleda scene koje se dramatično sukobljavaju sa njihovim svijetom, a čine se humanima i razumnima, biti dovedena do točke razmišljanje.
Pokazujete nam političke kandidate, ne vrišteći za više zatvora, već održavajući televizijsku predizbornu debatu u zatvoru u pokušaju da osvoje glasove zatvorenika kojima je dozvoljeno da glasaju. Šta ćemo s tim? Pokazujete nam i scene iz američkih zatvora groteskne brutalnosti. Tada nam pokazujete efikasnu rehabilitaciju koju su postigli norveški zatvori (25% stope recidiva u SAD-u). To se ne kosi samo sa onim što je poznato u Sjedinjenim Državama, već se sukobljava i sa onim što Sjedinjene Države uče o „ljudskoj prirodi“, naime da se zločinci ne mogu rehabilitovati. A vi otkrivate pokretačku silu osvete koja stoji iza tog pseudo-vjerovanja pokazujući kolektivni odgovor oproštaja i razuma kojim je Norveška odgovorila na veliki teroristički incident. Svi znamo kako su SAD reagirale na njih.
Ako smo pročitali knjigu Stevena Hillsa Europsko obećanje ili drugi poput toga, ili su živjeli u Europi i posjetili Europu ili druge dijelove svijeta, imamo neke predodžbe o onome što nam pokazujete: Talijani i drugi sa mnogo tjedana plaćenog odmora i roditeljskog dopusta plus pauze za ručak za 2 sat, Nemci sa plaćenim nedeljama u banjskom centru, ako se osećaju stresno, Finska sa visokim obrazovnim dostignućima dostigla je izbegavanje standardizovanih testova i domaćih zadataka dok se skraćuje školski dan, Francuska sa hranjivim gurmanskim školskim ručkovima, Slovenija i desetine drugih zemalja sa besplatnim fakultetom, radnici koji čine 50% korporativnih odbora u Njemačkoj, Portugalu legalizira droge (najbolja linija filma: "Kao i Facebook."). Spajajući sve ovo na jezgrovit, inteligentan i zabavan način, učinili ste nam svima uslugu.
Bila sam zabrinuta, priznaću. Izvinjavam se. Gledao sam Bernieja Sandersa kako predlaže ovakve promjene bez stvarne vizije iza njih i ne usuđujući se spomenuti da se sav novac baca u američku vojsku. I gledao sam te, Michael, kako daješ neke neobično podržavajuće komentare o Hillary Clinton koja je desetljećima provela radeći protiv svega o čemu govori ovaj film. Bila sam zabrinuta, ali sam pogriješila. Ne samo da ste bili spremni naglasiti da Sjedinjene Države plaćaju gotovo isto koliko i ostale zemlje poreza, i puno više dodavanjem dodatnih stvari plaćenih izvan poreza (fakultet, zdravstvo itd.), Nego ste i uključili slon u sobi, 59% (na slici koju ste koristili) američkog poreza na dohodak koji ide u militarizam. Ovaj film, jer ste uključili onu temeljnu razliku između Sjedinjenih Država i drugih država, sjajan je poticaj za to kraj rata. Da ukazujete na kontrast između onoga što Nemci znaju i osjećaju o holokaustu i onoga što američki Amerikanci znaju i osjećaju o prošlim američkim ratovima, genocidima i ropstvu samo dodaje vrijednost.
Uključili ste u jedan dvosatni film, na jasan i neuzručen način, ne samo sve gore navedeno, već i objašnjenje narodnog otpora potrebnog za njegovo stvaranje, plus kritiku rasističkog američkog rata protiv droga, masovnog zatvaranja, zatvora rada i smrtne kazne. Pokazali ste nam muslimanske lidere u većinski muslimanskoj naciji naprednijoj u ženskim pravima od Sjedinjenih Država. Pokazali ste nam otvorenost brojnih nacija prema ženama koje imaju moć. Inače, prepoznajem dobre namjere koje možda leže iza vašeg interesa za izborom predsjednice, ali pitam vas je li Margaret Thatcher napredovala ili spriječila stvar. Stvara li odabir žena humana društva ili je barem toliko slučaj da humana društva biraju žene?
Druga priča koju ste nam donijeli s Islanda, pored žena na vlasti, su i bankari koji se vode za njihove zločine. Čudno, zar ne? Amerikanci su žedni takve osvete da decenijama zatvaraju male kriminalce i brutalizuju ih, ali veliki kriminalci su nagrađeni. Prelazak na civiliziraniji sistem pravde smanjio bi gadnost u jednom slučaju, ali izrekao kazne koje su nedostajale u drugom.
Dopustili ste nekim moćnim glasovima da govore u ovom filmu. Jedan od njih predložio je Amerikancima da se pokušaju zainteresirati za ostatak svijeta. Primjetio sam, živeći u inostranstvu, da ne samo da drugi ljudi žele znati o Sjedinjenim Državama (i svugdje drugdje), već žele znati i šta Amerikanci misle o njima. I uvijek moram sa sramom odgovoriti da Amerikanci, zapravo, uopće ne misle o njima. Ne samo da bismo trebali početi biti znatiželjni prema drugima, već bismo trebali početi biti znatiželjni o tome šta drugi misle o nama.
Mir,
David Swanson
PS - Dovoljno sam star da se sjetim tvog filma o Bushovim lažima o Iraku, Michael. Vodeći republikanski predsjednički kandidat sada kaže da je Bush lagao. Kandidatkinja demokrata zaostaje, a i sama je u to vrijeme govorila iste laži. Pomogli ste u stvaranju američke kulture, koja još nije dovoljno dobra da okonča beskućništvo, ali dovoljno dobra da to pitanje ispravite. Hvala ti.
