Dana 9. novembra [2023.] u 11 sati u Hagu, optužnica za genocid i druge zločine (čl. 15.1) posebno u vezi s Palestinom bit će predstavljena Međunarodnom krivičnom sudu. Osnovna inspiracija je „pravda je odgovor na nasilje“. Inicijativu je preuzela međunarodna grupa advokata koju koordinira Gilles Devers (Lyon). Kao svjedoci su bila razna udruženja (100), uključujući Agoru stanovnika Zemlje.

Poznato je da, u sadašnjem kontekstu, upotreba međunarodnih pravnih tijela nema težinu koju bi trebala imati. Među državama koje snose najveću odgovornost u predmetnom slučaju, SAD i Izrael nisu priznale legitimitet MKS-a i spriječile inspektore da uđu na svoju teritoriju. Uz to, Ujedinjeni narodi su usvojili niz prijedloga koji pozivaju na prekid vatre, ali su Sjedinjene Države stavile veto i blokirale ih.

Uprkos tome, prezentacija optužnice je od velike važnosti jer uključuje odbranu zakona, međunarodnog prava i prava naroda [borbom] zubima i noktima! Radi se o očuvanju primata zakona i pravde nad bilo kojim drugim političkim, ekonomskim, kulturnim, tehnološkim ili vjerskim hitnim ili oportunističkim „imperativom“.

Naša društva su postala (opet) vrlo nasilna prema životu jer su nasilje učinila jednim od “legitimiziranih” načina svog ponašanja. Pomislite na uništenje prirode (ekocid) na oltaru ekonomskog rasta i bogaćenja bogatih. Razmislite o nasilju na stadionima iu drugim sredinama, uključujući i političko.

Ne smijemo šutjeti pred varvarstvom onih u svijetu politike koji su odgovorni za ovo nasilje. Ne smijemo šutjeti pred varvarstvom onih lidera koji su, na primjer, u slučaju rata u Ukrajini, propovijedali i nastavljaju da propovijedaju, sa širokim konsenzusom među stanovništvom, “rat do pobjede”.

Nikada nemojte šutjeti pred propovjednicima nasilja i mržnje. Nije moguće šutjeti kada je, kako ističu promoteri denuncijacije: „U junu 1967. Izrael izveo vojnu operaciju koja ga je dovela do preuzimanja kontrole nad cijelom teritorijom Mandatarne Palestine, pod režimom vojne okupacije, Zapadna obala, Gaza i Istočni Jerusalim” i potom “anektirali istočni dio teritorije Jerusalima i 38 susjednih opština, kršeći princip zabrane sticanja teritorije oružanom silom.(….). Od 1967. Izrael je zadržao status okupacione vojne moći na cijeloj okupiranoj palestinskoj teritoriji, uključujući Gazu. Ujedinjene nacije su osudile nezakonitu prirodu svojih naselja, ali nikakve mjere nisu poduzete ni za naselja ni za Jerusalim(….). Izrael je 2008., 2012., 2014. i 2021. godine pokrenuo vojne operacije koje su izazvale značajne gubitke života i razaranja. Ove akcije su dobro dokumentovane od strane Ujedinjenih nacija, ali uprkos uloženim naporima, nijedan pravni postupak nije pokrenut.”

Da li je moguće da međunarodna zajednica i dalje ne poštuje međunarodno pravo i rezolucije Ujedinjenih naroda? Kako možemo očekivati ​​da se naše [države] smatraju „pravnim državama“?

Nadalje, u ime čovječnosti, moramo protestirati protiv izjava navedenih u žalbi:

“Devetog oktobra 9. [izraelski] ministar odbrane Yoav Gallant naredio je potpunu opsadu pojasa Gaze: 'Neće biti struje, hrane, goriva, sve je zatvoreno. Borimo se protiv ljudskih životinja i ponašamo se u skladu s tim.” Također je zaprijetio da će “bombardirati svakoga ko pokuša pružiti pomoć pojasu Gaze”. Danas u Gazi više nema vode, nafte, struje… čak su i bolnice bombardovane ili funkcionišu u očajnim uslovima.

General rezervista Giora Eiland [izraelskih odbrambenih snaga] napisao je u Yedioth Ahronothu: „Stvaranje ozbiljne humanitarne krize u Gazi neophodno je sredstvo za postizanje cilja. Gaza će postati mjesto gdje nijedno ljudsko biće ne može postojati. “Cilj skoro postignut.

Prema ministru energetike [Izraela] Izraelu Kacu: „Cjelokupnom civilnom stanovništvu Gaze naređeno je da odmah napusti. Pobedićemo. Neće dobiti ni kap vode ni jednu bateriju dok ne napuste svijet.” Zaista, mnogi su je već napustili…

Generalni sekretar UN-a je bio potpuno u pravu kada je 13. oktobra ponovo potvrdio da „međunarodno humanitarno pravo nije à la carte meni koji se primenjuje selektivno. Sve strane ga moraju poštovati, uključujući principe predostrožnosti, proporcionalnosti i razlikovanja.”

Pravda je jedini odgovor na nasilje. Akcije koje su u toku vode ka dekonstrukciji čovječanstva i već smo u ponoru. Kriminalno je ne slušati i pratiti dramatične povike da se zaustave masakri. Ne moramo da predlažemo realna rješenja da bi se primirje odobrilo. Potraga za rješenjima može početi samo prekidom vatre.

Tužba koju su iznijeli advokati je pohvala pravdi.