David Swanson, Labor HubNovembar 9, 2021
Nisam siguran šta smo trebali očekivati od 26. sastanka UN o klimi nakon što je 25 prethodnih sastanaka proizvelo suprotan rezultat od navodno namjeravanog. Ono što smo dobili je festival zelenog pranja koji je uključivao više sastanaka lobisti za fosilna goriva nego delegati iz bilo koje stvarne vlade, a to je čak uključivalo i predstavnike lažne avionske kompanije koju su kreirali šaljivdžije Yes Men, dok su ljudi kojima je stalo do Zemlje uglavnom ostavljeni da protestuju na ulicama.
Obećanja koja se daju otvoreno su nedovoljna da zaštite život na planeti, a izvještaji koje vlade daju kako bi ispunile svoja obećanja su radikalno lažan U svakom slučaju.
Pa, zašto bih se zafrkavao o tome da je neka posebna oblast malog interesa izostavljena iz razmatranja? Ne bih trebao. Zabrinut sam što je ogroman faktor koji doprinosi uništavanju klime izostavljen, s obzirom na generalno odustajanje od ovih sporazuma, a ne računa se čak ni u lažnim izvještajima koji podržavaju nedovoljna obećanja. Ovaj glavni faktor koji doprinosi uništavanju klime čini se da je glavni doprinositelj raznim devastacijama životne sredine, glavni odvratnik resursa od ulaganja u zaštitu životne sredine, primarni uzrok neprijateljstva između vlada koje sprečavaju neophodnu saradnju po pitanju klime, i jedan i jedini uzrok rizika od nuklearne apokalipse — kao rizika koji je rastao paralelno sa rizikom od kolapsa ekosistema iako govorimo samo o jednom od dvostrukih rizika koji se nadviju nad nama.
Govorim, naravno, o militarizmu. Vlade i komentatori tretiraju civilne i vojne emisije stakleničkih plinova kao dvije odvojene teme, kada se ovo drugo uopće prizna, uprkos činjenici da nemamo dvije odvojene planete za uništavanje. Kolumnista u Haaretz primijetio ono što slijedi iz shvatanja ogromnosti vojne isključenosti iz pregovora o klimi:
„Odjednom, izgleda stvarno glupo dizati temperaturu u našim frižiderima, kupovati male štedljive automobile, prestati sa paliti drva za grejanje, prestati sušiti veš u sušilici, prestati da prdimo i prestanemo da jedemo meso, čak i dok nastavljamo da se radujemo u preletima na Dan nezavisnosti i pljeskanju eskadrilama F-35 koje zumiraju iznad Aušvica.”
Čak i na osnovu onoga što znamo o vojnim emisijama stakleničkih plinova, američka vojska je gora od svake od tri četvrtine svjetskih zemalja. Zamislite da je tri četvrtine svjetskih zemalja bilo potpuno isključeno. Sigurno bi neko primijetio i mario. Ekskluzivna, sjevernjačka priroda konferencije u stvari je naširoko osuđena uprkos tome što se nije približila potpunoj zabrani tri četvrtine naroda na Zemlji.
U analizi Nete Crawford iz projekta Costs of War na Univerzitetu Brown, američke vojne korporacije u proizvodnji oružja mogu emitovati gasove staklene bašte koliko i sama američka vojska. Dakle, problem može biti dvostruko veća gorila u prostoriji koju gotovo svi ignoriraju.
Ipak, vojno uništavanje klime nije nepoznata tajna. Novinari Na pitanje o tome u COP26. Aktivisti okupili oko njega izvan COP26. Jednostavna činjenica je da svjetske vlade — čak i one sa malo ili bez vojske — odlučuju da isključe vojno uništenje iz sporazuma, jer to mogu.
Do sada je 27,000 ljudi i 600 organizacija potpisalo peticiju da se ovo promijeni. Ljudi ga mogu pročitati i potpisati na http://cop26.info
