By Transformirajte odbranu za održivu sigurnost ljudiNovembar 11, 2022
Kao dio revolucionarnog pratećeg događaja Plave zone na COP27 o rješavanju vojnih emisija i emisija povezanih s sukobima prema UNFCCC-u, TPNS je pozvan da govori o perspektivi civilnog društva. Organizirala ga je Ukrajina uz podršku CAFOD-a. TPNS se pridružio svojim kolegama u Perspectives Climate Group, koji su predstavili našu zajedničku publikaciju Military and Conflict-Related Emissions: Kyoto to Glasgow and Beyond. Događaju je prisustvovalo 150, uključujući nacionalne medije iz Njemačke, Švicarske Bloomberg i AFP. Deborah Burton je također bila u mogućnosti da referencira neke od nalaza njihove zajedničke publikacije objavljene 10. novembra sa TNI i Stop Wappenhandel: Climate Collateral - Kako vojna potrošnja ubrzava klimatski slom.
Emisije gasova staklene bašte iz operacija vojske u miru i ratu su značajne, dostižući i do stotine miliona tona CO2. Na događaju se govori o tome kako se ovo do sada ignorirano pitanje može riješiti u okviru UNFCCC-a i Pariskog sporazuma.
Govornici: guverner Ukrajine; Guverner Gruzije; Gov. Moldavije; Univ. Zurich i Perspectives Climate Research; Inicijativa o obračunu GHG rata; Prekretnica Sjever Jug.
Govor Axel Michaelowa (Grupa Perspectives Climate)
Govor Deborah Burton (Tipping Point North South)
prijepis dostupan ovdje.
Pitanja i odgovori
Pitanje: Hvala vam puno na panelu. Moje pitanje je na neki način nagnuto ka sljedećim koracima, ali više samo dovođenje razgovora dalje nego samo ozelenjavanje vojske. Jer uz sve ono zbog čega računamo emisije, vodimo razgovor ne samo o smanjenju emisija, već i o promjeni načina na koji radimo. I sviđa mi se što smo razgovarali ne samo o tome šta vojna operacija radi, već io požarima koji su izazvani i razmišljali o obnovi. Dakle, postoji razgovor koji treba da vodimo dalje od toga koliko je vojska primljena, ali klimatske promjene nisu prijetnja našem načinu života, već su posljedica toga. A taj način života je i prekomjerna ovisnost o militariziranim snagama, kako agresora, tako i žrtava takvih i sličnih Axel je rekao, tako da mnoge druge zajednice imaju slične probleme. I tek ulazi u razgovor. Dakle, sada kada smo na ovome u centru pažnje, kako vaše zajednice pozivaju na više od pukog brojanja, već i na to kako naša prevelika ovisnost o militariziranim snagama odgovori na više pitanja, uključujući klimatske promjene koje uzrokuje vojska, nedostaje li poenta u smislu kuda treba da se krećemo kao društvo? Ako zaista želimo da se pozabavimo klimatskim promenama? Kako vaše zajednice koriste ovu priliku da produže taj razgovor?
Deborah Burton (iz Tipping Point North South): Mislim da si stvarno pogodio nokat na glavi. Mislim, znamo da moramo, i borimo se. Zalažemo se za potpunu transformaciju naših ekonomija. IPCC je nedavno, mislim, govorio o odrastanju. Ne čujem da se odrastanje spominje upola onoliko koliko bi trebalo biti. Apsolutno nam je potrebna paralelna transformacija načina na koji razmišljamo o vanjskoj i odbrambenoj politici, kako vodimo međunarodne odnose, u odnosu na tri stepena.
Znate, u narednih sedam godina moramo doći do smanjenja od 45%. Do 2030. U tih sedam godina potrošit ćemo najmanje 15 biliona dolara na našu vojsku. A tu je i sasvim drugi razgovor okolo, vojska nastoji osigurati klimatske promjene. Moramo da počnemo da razmišljamo o nekim veoma, veoma velikim idejama o tome kuda dođavola idemo kao vrsta. Nismo ni počeli da razmišljamo kuda idemo sa međunarodnim odnosima. I dok uvijek postoji logika kako smo došli tu gdje jesmo. Naravno, možemo vidjeti kako smo došli do toga gdje jesmo. Krećemo se u potpuno pogrešnom smjeru za 21. i 22. vijek.
U našoj maloj organizaciji čak i ne koristimo riječ sigurnost. Mi to zovemo ljudska sigurnost. Pozivamo na transformaciju odbrane u korist održive ljudske sigurnosti. A to apsolutno ne znači da ljudi i države nemaju pravo da se brane. Apsolutno rade. To je optužba broj jedan protiv bilo koje vlade. Ali kako da se odmaknemo od okvira iz 19. i 20. veka? O tome kako poslujemo kao vrsta, kao čovječanstvo? Kako da pokrenemo tu debatu?
I samo moram da kažem da sve što se dešava ovde danas, znate, kao mala, vrlo mala organizacija civilnog društva, pre godinu dana, želeli smo da budemo negde na dnevnom redu COP27. Nismo mislili da ćemo biti ovdje i ova užasna invazija na Ukrajinu je donijela kisik publiciteta ovom pitanju. Ali mi imamo okvir, imamo mapu puta u smislu da to bude na dnevnom redu. I možda će stavljanjem toga na dnevni red početi da se dešavaju ovi drugi razgovori i ove veće ideje.
