od Alison Broinowski, arenaJula 7, 2022
Rat u Ukrajini nije postigao ništa i nikome nije dobar. Odgovorni za invaziju su ruski i američki lideri koji su to dopustili: predsjednik Putin koji je naredio 'specijalnu vojnu operaciju' u februaru i predsjednik Bajden i njegovi prethodnici koji su je efektivno potaknuli. Ukrajina je od 2014. godine teren na kojem se Sjedinjene Države bore za prevlast s Rusijom. Sovjetski i američki pobjednici u Drugom svjetskom ratu, tadašnji saveznici, ali neprijatelji od 1947., oboje žele da njihove nacije 'ponovo budu velike'. Stavljajući se iznad međunarodnog prava, američki i ruski lideri su od Ukrajinaca napravili mrave, gažene dok se slonovi bore.
Rat do posljednjeg Ukrajinca?
Ruska specijalna vojna operacija, pokrenuta 24. februara 2022., ubrzo se pretvorila u invaziju, uz velike troškove na obje strane. Umjesto da potraje tri ili četiri dana i bude zatvoren u Donbasu, on je postao žestoki rat negdje drugdje. Ali to se moglo izbjeći. U sporazumima iz Minska 2014. i 2015. predloženi su kompromisi za okončanje sukoba u Donbasu, a na mirovnim pregovorima u Istanbulu krajem marta 2022. Rusija je pristala da povuče svoje snage iz Kijeva i drugih gradova. U ovom prijedlogu Ukrajina bi bila neutralna, nenuklearna i nezavisna, uz međunarodne garancije tog statusa. U Ukrajini ne bi bilo stranog vojnog prisustva, a ukrajinski ustav bi bio izmijenjen kako bi se omogućila autonomija Donjecka i Luganska. Krim bi bio trajno nezavisan od Ukrajine. Slobodna da se pridruži EU, Ukrajina bi se obavezala da nikada neće ući u NATO.
Ali završetak rata nije ono što je predsjednik Bajden želio: Sjedinjene Države i njihovi saveznici iz NATO-a, rekao je, nastavit će podržavati Ukrajinu.ne samo narednog, sljedećeg mjeseca, već i do kraja cijele ove godine'. I sledeće godine, čini se, ako je za to potrebna promena režima u Rusiji. Bajden nije želeo širi rat, već duži, koji će trajati dok Putin ne bude svrgnut. U Ožujak 2022 on je na samitu NATO-a, EU i država G7 poručio da se čeliče "za dugu borbu koja je pred nama".[1]
'To je proxy rat sa Rusijom, rekli mi to ili ne', Leon Panetta priznao u martu 2022. Obamin direktor CIA-e, a kasnije i ministar odbrane pozvali su da se Ukrajini pruži veća vojna podrška SAD za ispunjavanje američkih ponuda. Dodao je: 'Diplomatija ne vodi nikuda osim ako mi nemamo utjecaja, osim ako Ukrajinci imaju polugu, a način na koji dobijate polugu je, iskreno, ulazak i ubijanje Rusa. To je ono što Ukrajinci - ne Amerikanci - "moraju da urade".
Užasne patnje koje su nanesene ljudima u mnogim dijelovima Ukrajine Bajden i predsjednik Zelenski nazvali su genocidom. Bez obzira da li je ovaj izraz tačan ili ne, invazija je ratni zločin, kao i vojna agresija.[2] Ali ako je rat putem opunomoćenika u toku, krivicu treba pažljivo procijeniti – ulozi su visoki. Američka koalicija bila je kriva za oba zločina tokom rata u Iraku. U skladu s tim ranijim agresivnim ratom, uprkos trenutnim istragama Međunarodnog krivičnog suda, teško da će bilo kakvo krivično gonjenje lidera Sjedinjenih Država, Rusije ili Ukrajine uspjeti, budući da niko nije ratificirao Rimski statut i stoga niko od njih ne priznaje sudski nadležnost.[3]
Novi način ratovanja
S jedne strane, rat se čini konvencionalnim: Rusi i Ukrajinci kopaju rovove i bore se puškama, bombama, projektilima i tenkovima. Čitamo o ukrajinskim vojnicima koji koriste bespilotne letjelice i četverocikle u hobi-shopovima, te kako snajperskim puškama ubijaju ruske generale. S druge strane, Sjedinjene Države i njihovi saveznici pružaju Ukrajini oružje visoke tehnologije, obavještajne podatke i kapacitete za sajber operacije. Rusija se suočava sa američkim klijentima u Ukrajini, ali se za sada bori protiv njih s jednom rukom iza leđa - onom koja bi mogla pokrenuti nuklearno uništenje.
Hemijsko i biološko oružje je također u mješavini. Ali koja bi ih strana mogla koristiti? Najmanje od 2005. godine su Sjedinjene Države i Ukrajina sarađujući na istraživanju hemijskog oružja, s nekima poslovni interesi sada je potvrđeno da je uključeno povezan sa Hanterom Bajdenom. Čak i prije ruske invazije, predsjednik Bajden je upozorio da se Moskva možda sprema da upotrebi hemijsko oružje u Ukrajini. Jedan naslov NBC Newsa iskreno je priznao: 'SAD koriste obavještajne podatke da vode rat s Rusijom, čak i kada podaci nisu čvrsti'.[4] Sredinom marta, Victoria Nuland, američki državni podsekretar za politička pitanja i aktivna pristalica puča na Majdanu 2014. protiv vlade Azarova koju podržava Rusija, konstatovao da 'Ukrajina ima objekte za biološka istraživanja' i izrazio zabrinutost SAD da bi 'istraživački materijali' mogli pasti u ruke Rusije. Koji su to materijali, nije rekla.
I Rusija i Kina žalile su se Sjedinjenim Državama 2021. na laboratorije za hemijsko i biološko ratovanje koje finansiraju SAD u državama koje graniče sa Rusijom. Od najmanje 2015. godine, kada je Obama zabranio takva istraživanja, Sjedinjene Države su postavile objekte za biološko oružje u bivšim sovjetskim državama u blizini ruskih i kineskih granica, uključujući Gruziju, gdje je curenje informacija 2018. godine prouzročilo sedamdeset smrtnih slučajeva. Ipak, ako se hemijsko oružje upotrebi u Ukrajini, okrivljena će biti Rusija. generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg rano upozoren da bi ruska upotreba hemijskog ili biološkog oružja 'fundamentalno promijenila prirodu sukoba'. Početkom aprila Zelenski je rekao da se plaši da će Rusija upotrebiti hemijsko oružje, dok je Reuters citirao 'nepotvrđene izveštaje' u ukrajinskim medijima o hemijskim agensima koji su bačeni u Mariupolj iz drona - njihov izvor je ukrajinske ekstremističke brigade Azov. Jasno je da je postojao medijski program očvršćavanja mišljenja prije činjenice.
Informacioni rat
Videli smo i čuli samo delić onoga što se dešava u borbi za Ukrajinu. Sada je iPhone kamera i prednost i oružje, kao i digitalna manipulacija slikama. 'Deepfakes' može učiniti da osoba na ekranu izgleda kao da govori stvari koje nije. Nakon što je Zelenski viđen kako očigledno naređuje predaju, prevara je brzo razotkrivena. Ali da li su Rusi to učinili da bi pozvali na predaju ili su Ukrajinci to iskoristili da razotkriju rusku taktiku? Ko zna šta je istina?
U ovom novom ratu, vlade se bore da kontrolišu narativ. Rusija zatvara Instagram; Kina zabranjuje Google. Bivši ministar komunikacija Australije Paul Fletcher poručuje platformama društvenih medija da blokiraju sav sadržaj ruskih državnih medija. Sjedinjene Države zatvaraju RA, moskovsku novinsku službu na engleskom jeziku, a Twitter (pre-Musk) poslušno ukida naloge nezavisnih novinara. YouTube briše video zapise koji osporavaju tvrdnje o ruskim ratnim zločinima u Buči koje je prikazao Maxar. Ali imajte na umu da je YouTube u vlasništvu Googlea, a Izvođač radova iz Pentagona koji sarađuje sa američkim obavještajnim agencijama, a Maxar posjeduje Google Earth, čiji slike iz Ukrajine su sumnjive. RA, TASS i Al-Jazeera izvještavaju o operacijama brigada Azov, dok CNN i BBC ukazuju na čečenske regrute i Wagnerovu grupu ruskih plaćenika koji su aktivni u Ukrajini. Malo je ispravki nepouzdanih izvještaja. Naslov u The Sydney Morning Herald 13. aprila 2022. godine glasi: „Ruske tvrdnje o „lažnim vestima“ su lažne, kažu australijski stručnjaci za ratne zločine“.
Dana 24. marta 2022., 141 delegacija u Generalnoj skupštini UN glasala je za rezoluciju kojom se Rusija smatra odgovornom za humanitarnu krizu i poziva na prekid vatre. Gotovo sve članice G20 glasale su za, odražavajući medijske komentare i javno mnijenje u njihovim zemljama. Pet delegacija je glasalo protiv, a trideset osam je bilo suzdržano, uključujući Kinu, Indiju, Indoneziju i sve ostale zemlje ASEAN-a osim Singapura. Nijedna muslimanska zemlja nije podržala rezoluciju; kao ni Izrael, gde je sećanje na masakr skoro 34,000 Jevreja u Babi Jaru kod Kijeva u septembru 1941. od strane nemačke vojske neizbrisivo. Pošto je podijelio patnje Rusije u Drugom svjetskom ratu, Izrael je odbio susponzorirati američku rezoluciju u Vijeću sigurnosti UN-a 25. februara 2022., koja nije uspjela.
Još od invazije na Irak 2003. svjetsko mišljenje nije bilo toliko polarizirano. Još od Hladnog rata toliko nacija nije bilo toliko antirusko. Krajem marta fokus je bio na Buči, sjeverno od Kijeva, gdje su zastrašujući izvještaji o masakriranim civilima sugerirali da su Rusi, ako ne genocidni, barem varvari. Kontranarativi su se brzo pojavili na društvenim mrežama, a neki su se brzo ugasili. Desili su se i drugi šokantni događaji, ali kako da budemo sigurni da neki nisu inscenirani? Višestruko prikazivane slike netaknutih plišanih igračaka koje uredno leže na vrhu razaranja izgledale su sumnjivo onima koji su upoznati s operacijama Bijelih šlemova koje finansira Evropska unija u Siriji. U Mariupolju je bombardovano dramsko pozorište ispod kojeg su se sklonili civili, a uništeno je porodilište. Projektili su navodno ispaljeni na željezničku stanicu u Kramatorsku odakle su gomile pokušavale pobjeći. Iako su zapadni mejnstrim mediji nekritički prihvatili ukrajinske izveštaje koji okrivljuju Rusiju za sve ove napade, neki nezavisni novinari izazvali ozbiljne sumnje. Neki su tvrdili bombardovanje u pozorištu je bilo ukrajinski događaj pod lažnom zastavom i da je bolnica evakuisana i zauzeta od strane brigade Azov pre nego što ju je Rusija napala, i da su dve rakete na Kramatorsk identifikovane ukrajinske, ispaljene sa teritorije Ukrajine.
Za Moskvu se informacijski rat čini izgubljenim. Televizijska pokrivenost na nivou zasićenja i medijski komentari osvojili su ona ista zapadna srca i umove koji su bili skeptični prema američkim intervencijama ili protiv njih tokom ratova u Vijetnamu i Iraku. Opet, treba da budemo oprezni. Ne zaboravite da Sjedinjene Države čestitaju sebi na vođenju visokoprofesionalne operacije upravljanja porukama, stvarajući 'sofisticirana propaganda usmjerena na podsticanje javne i službene podrške'. Američka nacionalna zadužbina za demokratiju finansira istaknuti engleski jezik Kyiv Independent, čije proukrajinske izvještaje—neke potiču iz brigade Azov—zauzvrat nekritički emituju mediji kao što su CNN, Fox News i SBS. Međunarodne napore bez presedana predvode britanska 'virtuelna agencija za odnose s javnošću', PR-Network, i 'obavještajna agencija za ljude', Bellingcat koju finansiraju Velika Britanija i SAD. Nacije koje su sarađivale su bile uspješne, iskreno je rekao direktor CIA-e William Burns svjedočio 3. marta, "demonstrirajući cijelom svijetu da se radi o smišljenoj i ničim izazvanoj agresiji".
Ali šta je cilj SAD? Ratna propaganda uvijek demonizira neprijatelja, ali američka propaganda koja demonizira Putina zvuči jezivo poznato iz prethodnih ratova za promjenu režima koje su predvodile SAD. Bajden je Putina nazvao 'kasapinom' koji 'ne može ostati na vlasti', iako su državni sekretar Blinken i Olaf Šolc iz NATO-a na brzinu negirali da Sjedinjene Države i NATO traže promjenu režima u Rusiji. Obraćajući se nezvaničnim američkim trupama u Poljskoj 25. marta, Bajden se ponovo okliznuo, rekavši 'kada ste tamo [u Ukrajini]', dok je bivši savjetnik demokrata Leon Panetta je pozvao, 'Moramo nastaviti ratne napore. Ovo je igra moći. Putin razume moć; on se baš ne razumije u diplomatiju...'.
Zapadni mediji nastavljaju ovu osudu Rusije i Putina, koga demonizuju više od jedne decenije. Onima koji su se tek nedavno protivili 'ukidanju kulture' i 'lažnim činjenicama', novi saveznički patriotizam može izgledati kao olakšanje. Podržava napaćene Ukrajince, okrivljuje Rusiju i opravdava Sjedinjene Države i NATO od svake odgovornosti.
Upozorenja su bila u zapisniku
Ukrajina je postala sovjetska republika 1922. i, zajedno sa ostatkom Sovjetskog Saveza, pretrpjela je Holodomor, veliku glad uzrokovanu prisilnom kolektivizacijom poljoprivrede u kojoj su umrli milioni Ukrajinaca, od 1932. do 1933. Ukrajina je ostala u Sovjetskom Savezu sve dok ova druga nije propala 1991. godine, kada je postala nezavisna i neutralna. Bilo je predvidljivo da će američki trijumfalizam i sovjetsko poniženje na kraju dovesti do sukoba između dva lidera poput Bajdena i Putina.
Godine 1991. Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo ponovile su ono što su američki zvaničnici rekli predsjedniku Gorbačovu 1990. godine: da će se NATO proširiti 'ni za jedan inč' na istok. Ali jeste, uzimajući u obzir baltičke države i Poljsku – ukupno četrnaest zemalja. Uzdržanost i diplomatija su kratko djelovali 1994. godine, kada je Budimpeštanski memorandum zabranio Ruskoj Federaciji, Sjedinjenim Državama i Ujedinjenom Kraljevstvu da prijete ili koriste vojnu silu ili ekonomsku prisilu protiv Ukrajine, Bjelorusije ili Kazahstana 'osim u samoodbrani ili na drugi način u skladu sa the Povelja Ujedinjenih nacija'. Kao rezultat drugih sporazuma, između 1993. i 1996. tri bivše sovjetske republike odustale su od svog nuklearnog oružja, zbog čega bi Ukrajina sada mogla žaliti, a Bjelorusija bi mogla odustati.
Godine 1996. Sjedinjene Države su objavile svoju odlučnost da prošire NATO, a Ukrajini i Gruziji je ponuđena prilika da traže članstvo. U periodu 2003-05, antiruske 'revolucije u boji' dogodile su se u Gruziji, Kirgistanu i Ukrajini, pri čemu se potonja smatrala najveća nagrada u novom hladnom ratu. Putin je više puta protestovao protiv širenja NATO-a i protivio se članstvu Ukrajine, što je mogućnost koju su zapadne zemlje održale u životu. Godine 2007. pedeset istaknutih eksperata za vanjsku politiku pisalo je predsjedniku Billu Clintonu protiv proširenja NATO-a, nazvavši ga'politička greška istorijskih razmjera'. Među njima je bio i Džordž Kenan, američki diplomata i stručnjak za Rusiju, koji je to osudio 'najfatalnija greška američke politike u cijeloj posthladnoratovskoj eri'. Ipak, u aprilu 2008. NATO je, po nalogu predsjednika Georgea W. Busha, pozvao Ukrajinu i Gruziju da mu se pridruže. Svjestan da bi uvlačenje Ukrajine u orbitu Zapada moglo oštetiti Putina u zemlji i inostranstvu, ukrajinski proruski predsjednik Viktor Janukovič odbio da potpiše sporazum o pridruživanju sa EU.
Upozorenja su se nastavila. Henri Kisindžer je 2014. godine tvrdio da bi Ukrajina u NATO-u postala pozorište za sukobe između Istoka i Zapada. Anthony Blinken, tada u Obaminom State Departmentu, savjetovao publiku u Berlinu protiv SAD koje se suprotstavljaju Rusiji u Ukrajini. "Ako igrate na vojnom terenu u Ukrajini, igrate na snagu Rusije, jer je Rusija odmah pored", rekao je. 'Sve što smo uradili kao zemlje u smislu vojne podrške Ukrajini vjerovatno će biti upareno, a zatim udvostručeno, utrostručeno i četverostruko od strane Rusije.'
Ali u februaru 2014. Sjedinjene Države podržao puč na Majdanu koji je zbacio Janukoviča. The nova vlada Ukrajine zabranio ruski jezik i aktivno poštovao naciste u prošlosti i sadašnjosti, uprkos Babi Jaru i masakru od 1941 ljudi u Odesi 30,000. godine, uglavnom Jevreja. Pobunjenici u Donjecku i Lugansku, podržani od Rusije, napadnuti su u proljeće 2014. godine u 'antiterorističkoj' operaciji vlade Kijeva, uz podršku američkih vojnih trenera i američkog oružja. Bio je plebiscit ili 'referendum o statusu' održano na Krimu, a kao odgovor na 97 posto podrške od 84 posto stanovništva, Rusija je ponovo anektirala strateško poluostrvo.
Napori Organizacije za evropsku bezbednost i saradnju da uguši sukob doveli su do dva sporazuma iz Minska iz 2014. i 2015. Iako su obećavali samoupravu regionu Donbasa, borbe su tamo nastavljene. Zelenski je bio neprijateljski raspoložen prema opoziciji vezanoj za Rusiju i prema Rusiji mirovnih sporazuma za koje je izabran. U poslednjoj rundi pregovora u Minsku, koja je završena samo dve nedelje pre februarske invazije Rusije, 'ključna prepreka', The Washington Post prijavljeno, 'bio je protivljenje Kijeva pregovorima sa proruskim separatistima'. Kako su pregovori zastali, v Post priznao, 'nije jasno koliki pritisak Sjedinjene Države vrše na Ukrajinu da postigne kompromis s Rusijom'.
Predsjednik Obama se suzdržavao od naoružavanja Ukrajine protiv Rusije, a to je bio Trump, njegov nasljednik, navodni rusofil, ko je to uradio. U martu 2021. Zelenski je naredio ponovno zauzimanje Krima i poslao trupe na granicu, koristeći bespilotne letjelice kršeći sporazume iz Minska. U avgustu su Vašington i Kijev potpisali sporazum Američko-ukrajinski strateški okvir odbrane, obećavajući američku podršku Ukrajini u 'očuvanju teritorijalnog integriteta zemlje, napretku ka interoperabilnosti NATO-a i promoviranju regionalne sigurnosti'. Ponuđeno je bliže partnerstvo između njihovih odbrambenih obavještajnih zajednica 'kao podršku vojnom planiranju i odbrambenim operacijama'. Dva mjeseca kasnije, američko-ukrajinski Povelja o strateškom partnerstvu proglasio je američku podršku 'težnjama Ukrajine da se pridruži NATO-u' i njenom vlastitom statusu 'partnera NATO-a za proširene mogućnosti', pružajući Ukrajini povećane isporuke oružja NATO-u i nudi integraciju.[5]
Sjedinjene Države žele saveznike iz NATO-a kao tampon države protiv Rusije, ali 'partnerstvo' ne uspijeva odbraniti Ukrajinu. Jednako tako, Rusija želi tampon države između nje i NATO-a. Uzvraćajući na sporazume između SAD i Ukrajine, Putin je u decembru 2021. izjavio da Rusija i Ukrajina više nisu 'jedan narod'. Bajden je 17. februara 2022. predvidio da će Rusija napasti Ukrajinu u narednih nekoliko dana. Pojačano ukrajinsko granatiranje Donbasa. Četiri dana kasnije, Putin je proglasio nezavisnost Donbasa, za šta je Rusija dala do tada zagovarao autonomni status ili status samoopredeljenja. Dva dana kasnije počeo je 'Veliki otadžbinski rat'.
Hoće li Ukrajina biti spasena?
S obje ruke vezane na leđima, Sjedinjene Države i njihovi saveznici u NATO-u imaju za ponuditi samo oružje i sankcije. Ali zabrana uvoza iz Rusije, zatvaranje ruskog pristupa investicijama u inostranstvu i zatvaranje ruskog pristupa sistemu za razmjenu banaka SWIFT neće spasiti Ukrajinu: prvog dana nakon invazije Bajden je čak priznao da 'Sankcije nikada ne odvraćaju', a portparol Borisa Džonsona je iskreno izjavio da sankcije 'treba da sruše Putinov režim'. Ali sankcije nisu dovele do željenog rezultata Amerike na Kubi, Sjevernoj Koreji, Kini, Iranu, Siriji, Venecueli ili bilo gdje drugdje. Umjesto da bude iskrvavljena u pokornost, Rusija će dobiti rat, jer Putin mora. Ali ako mu se NATO pridruži, sve opklade su isključene.
Moskva će vjerovatno dobiti trajnu kontrolu nad Mariupoljom, Donjeckom i Luganskom i dobiti kopneni most do Krima i teritorije istočno od rijeke Dnjepar gdje se nalazi veliki dio ukrajinskog poljoprivrednog zemljišta i energetskih resursa. Odeski zaliv i Azovsko more imaju rezerve nafte i gasa, koje bi mogle i dalje da se izvoze u Evropu kojoj su potrebni. Nastavit će se izvoz pšenice u Kinu. Ostatak Ukrajine, kojem je uskraćeno članstvo u NATO-u, mogao bi postati ekonomska korpa. Zemlje kojima je potreban ruski izvoz izbjegavaju američke dolare i trgovinu u rubljama. Javni dug Rusije iznosi 18 posto, što je mnogo niže od duga Sjedinjenih Država, Australije i mnogih drugih zemalja. Uprkos sankcijama, samo će potpuni energetski embargo ozbiljno uticati na Rusiju, a to se verovatno neće desiti.
Australci apsorbiraju samo glavne medijske račune. Većina je zgrožena patnjom nanesenom Ukrajincima, i 81 posto želi da Australija podrži Ukrajinu sa humanitarnom pomoći, vojnom opremom i sankcijama. Studijska publika ABC-a Q + A Program od 3. marta uglavnom je prihvatio proterivanje mladića od strane voditelja Stana Granta koji je pitao o kršenju sporazuma iz Minska. Ali oni koji se poistovjećuju s Ukrajinom – američkim saveznikom za jednokratnu upotrebu – trebali bi uzeti u obzir njenu sličnost s Australijom.
Predsjednik Zelenski je 31. marta upozorio australski parlament na prijetnje s kojima se Australija suočava, implicitno iz Kine. Njegova poruka je bila da se ne možemo osloniti na Sjedinjene Države da pošalju trupe ili avione da brane Australiju, kao što to može Ukrajina. Čini se da razumije da je Ukrajina kolateralna šteta u dugoročnoj strategiji Britanije i Sjedinjenih Država, koje namjeravaju promijeniti režim. On zna da je osnivački cilj NATO-a bio da se suprotstavi Sovjetskom Savezu. Uzastopne australijske vlade su bezuspješno tražile pismenu potvrdu – koju ANZUS ne daje – da će Sjedinjene Države braniti Australiju. Ali poruka je jasna. Vaša zemlja je vaša da branite, kažu Sjedinjene Države. Načelnik štaba američke vojske nedavno ukazao na lekcije Ukrajine za američke saveznike, pitajući: 'Da li su spremni umrijeti za svoju zemlju?' Spomenuo je Tajvan, ali mogao je govoriti o Australiji. Umjesto da obrati pažnju, tadašnji premijer Scott Morrison je imitirao razgovore bivših američkih predsjednika o imperiji zla i osovini zla, retorikom o 'crvenoj liniji' i 'luku autokratije'.
Ono što se dešava u Ukrajini će pokazati Australiji koliko su pouzdani naši američki saveznici. To bi trebalo da natera naše ministre koji očekuju rat sa Kinom da razmisle ko će nas braniti i ko će ga dobiti.
[1] Washington je odlučan, Asia Times zaključeno, da 'uništi Putinov režim, ako je potrebno produžavanjem ukrajinskog rata dovoljno dugo da iskrvari Rusiju do kraja'.
[2] Zločin agresije ili zločin protiv mira je planiranje, pokretanje ili izvršenje većeg i ozbiljnog akta agresije upotrebom državne vojne sile. Ovaj zločin prema MKS-u stupio je na snagu 2017. godine (Ben Saul, 'Pogubljenja, mučenje: Australija mora pritisnuti da Rusiju pozove na odgovornost', Sydney Morning Herald, 7 April 2022.
[3] Don Rothwell, 'Pozvati Putina na odgovornost za ratne zločine', Australijanac, 6 april 2022.
[4] Ken Dilanian, Courtney Kube, Carol E. Lee i Dan De Luce, 6. april 2022.; Caitlin Johnstone, 10. aprila 2022.
[5] Aaron Mate, 'Pozivajući na promjenu režima u Rusiji, Bajden razotkriva američke ciljeve u Ukrajini', 29. mart 2022. SAD su se složile da pruže rakete srednjeg dometa, dajući Ukrajina ima kapacitet da pogodi ruske aerodrome.
