Demonstranti mašu palestinskim, libanonskim i Hezbolahovim zastavama i drže sliku lidera Hezbolaha Hasana Nasralaha tokom palestinskog skupa solidarnosti u Libanu. Kredit: GETTY IMAGES
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarNovembar 29, 2023
Dok državni sekretar Anthony Blinken mahnito kruži po Bliskom istoku pokušavajući spriječiti da izraelski sukob u Gazi preraste u regionalni rat, Sjedinjene Države je takođe poslao dvije udarne grupe nosača aviona, jedna marinska ekspediciona jedinica i 1,200 dodatnih vojnika na Bliskom istoku kao "odvraćanje". Jednostavnim jezikom, Sjedinjene Države prijete napadom na sve snage koje dođu u odbranu Palestinaca iz drugih zemalja u regionu, uvjeravajući Izrael da može nastaviti nekažnjeno ubijati u Gazi.
Ali ako Izrael ustraje u ovom genocidnom ratu, američke prijetnje mogu biti nemoćne da spreče druge da intervenišu. Od Libana do Sirije, Jemena, Iraka i Irana, mogućnosti širenja sukoba su ogromne. Čak Alžir kaže da je spremna da se bori za slobodnu Palestinu, na osnovu jednoglasnog glasanja u njenom parlamentu 1. novembra.
Bliskoistočne vlade i njihov narod već vide Sjedinjene Države kao stranu u izraelskom masakru u Gazi. Dakle, svaka direktna američka vojna akcija će se smatrati eskalacijom na strani Izraela i vjerovatnije je da će izazvati dalju eskalaciju nego da je odvrati.
Sjedinjene Države se već suočavaju sa ovom teškoćom u Iraku. Uprkos godinama iračkih zahtjeva za uklanjanjem američkih snaga, najmanje 2,500 američkih vojnika ostaje u Zračna baza Al-Asad u zapadnoj provinciji Anbar, Zračna baza Al-Harir, sjeverno od Erbila u Iračkom Kurdistanu, i još jednu malu bazu na aerodromu u Erbilu. Tu su i “nekoliko stotina” NATO trupe, uključujući Amerikance, savjetuju iračke snage NATO misija Irak (NMI), sa sjedištem u blizini Bagdada.
Dugi niz godina, američke snage u Iraku bile su uvučene u rat niskog stepena protiv Snaga narodne mobilizacije (PMF) koje je Irak formirao za borbu protiv ISIS-a, uglavnom od šiitskih milicija. Uprkos svojim vezama s Iranom, naoružane grupe Kata'ib Hezbollah, Asa'ib Ahl al-Haq i drugi PMF-ovi često su ignorisali iranske pozive da deeskaliraju napade na američke snage. Ove iračke grupe ne poštuju vođu iranskih snaga Kuds generala Esmaila Qaanija toliko visoko kao što su to činile generala Sulejmanija, tako da je Sulejmanijevo ubistvo od strane Sjedinjenih Država 2020. dodatno Smanjen Sposobnost Irana da obuzda milicije u Iraku.
Nakon jednogodišnjeg primirja između američkih i iračkih snaga, izraelski rat u Gazi pokrenuo je novu eskalaciju ovog sukoba i u Iraku i u Siriji. Neke milicije su se preimenovane u Islamski otpor u Iraku i počele su napadati američke baze 17. oktobra. Nakon 32 napada na američke baze u Iraku, još 34 u Siriji i 3 američka zračna udara u Siriji, američke snage su izvele zračni napadi protiv dvije baze Kata'ib Hezbolaha u Iraku, jedne u provinciji Anbar i jedne u Jurf Al-Nasr, južno od Bagdada, 21. novembra, ubivši najmanje devet milicionera.
Američki zračni napadi potaknuli su a bijesan odgovor od glasnogovornika iračke vlade Basama al-Awadija. “Oštro osuđujemo napad na Jurf Al-Nasr, pogubljen bez znanja vladinih agencija”, rekao je al-Awadi. “Ova akcija je očito kršenje suvereniteta i pokušaj destabilizacije sigurnosne situacije... Nedavni incident predstavlja jasno kršenje misije koalicije u borbi protiv Daesha (ISIS) na tlu Iraka. Pozivamo sve strane da izbjegavaju jednostrane akcije i poštuju suverenitet Iraka…”
Kako se bojala iračka vlada, Islamski otpor u Iraku je na američke zračne napade odgovorio dvama napadima na zračnu bazu Al-Harir 22. novembra i još nekoliko 23. novembra. Napali su zračnu bazu Al-Asad s nekoliko dronova, pokrenuli još jedan napad dronom na američku bazu na aerodromu Erbil, a njihovi saveznici u Siriji napali su dvije američke baze preko granice na sjeveroistoku Sirije.
Osim prekida vatre u Gazi ili potpunog povlačenja SAD-a iz Iraka i Sirije, nema odlučne akcije koju SAD mogu poduzeti koja bi zaustavila ove napade. Dakle, nivo nasilja u Iraku i Siriji će vjerovatno rasti sve dok traje rat u Gazi.
Još jedna strašna i iskusna vojna sila koja se suprotstavlja Izraelu i Sjedinjenim Državama je vojska Huti u Jemenu. Dana 14. novembra, Abdul-Malek al-Houthi, vođa Huti vlade u Jemenu, zatražio je od susjednih zemalja da otvori hodnik preko njihove teritorije da bi njegova vojska krenula da se bori protiv Izraela u Gazi.
To je rekao zamjenik sekretara za informacije Huti Nasreddin Amer Newsweek da ako imaju način da uđu u Palestinu, ne bi oklijevali da se pridruže borbi protiv Izraela, "Imamo borce koji broje stotine hiljada hrabrih, čvrstih, obučenih i iskusnih u borbi", rekao je Amer. “Oni imaju vrlo snažno uvjerenje, a njihov životni san je da se bore protiv cionista i Amerikanaca.”
Prevoz stotina hiljada jemenskih vojnika da se bore u Gazi bilo bi gotovo nemoguće ukoliko Saudijska Arabija ne otvori put. To se čini malo vjerojatnim, ali Iran ili neki drugi saveznik bi mogao pomoći da se manji broj preveze zračnim ili morskim putem kako bi se pridružio borbi.
Huti već dugi niz godina vode asimetrični rat protiv okupatora predvođenih Saudijskom Arabijom i razvili su oružje i taktiku koju bi mogli primijeniti protiv Izraela. Ubrzo nakon al-Houtijeve izjave, jemenske snage u Crvenom moru ukrcani brod u vlasništvu izraelskog milijardera Abrahama Ungara, preko fiktivnih kompanija. Brod, koji je bio na putu iz Istanbula za Indiju, zadržan je u jemenskoj luci.
Huti su također lansirali niz dronova i projektila prema Izraelu. Dok mnogi članovi Kongresa pokušavaju prikazati Huti kao samo marionete Irana, Huti su zapravo nezavisna, nepredvidiva sila koju drugi akteri u regiji ne mogu kontrolirati.
Čak je i saveznici iz NATO-a Türkiye teško ostati promatrač, s obzirom na široku podršku javnosti Palestini. Turski predsjednik Erdogan bio je među prvim međunarodnim liderima koji su se oštro izjasnili protiv izraelskog rata u Gazi, eksplicitno ga nazivajući masakr i rekavši da je to iznosilo genocid.
Turske grupe civilnog društva predvode a kampanja poslati humanitarnu pomoć u Gazu na teretnim brodovima, hrabrivši se u mogućoj konfrontaciji poput one koja se dogodila 2010. godine kada su Izraelci napali Flotilu slobode, ubivši 10 ljudi na brodu Mavi Marmara.
Na libanonskoj granici imaju Izrael i Hezbolah sprovedeno svakodnevna razmjena vatre od 7. oktobra, u kojoj je ubijeno 97 boraca i 15 civila u Libanu i 9 vojnika i 3 civila u Izraelu. Oko 46,000 libanonskih civila i 65,000 Izraelaca raseljeno je iz pograničnog područja. Izraelski ministar odbrane Yoav Gallant upozorio 11. novembra, “Ono što radimo u Gazi, možemo i u Bejrutu.”
Kako će Hezbolah reagovati ako Izrael nastavi svoj brutalni masakr u Gazi nakon kratke pauze ili ako Izrael proširi masakr na Zapadnu obalu, gdje je već ubijen još najmanje 237 Palestinaca od 7. oktobra?
U govoru 3. novembra, lider Hezbolaha Hasan Nasralah se suzdržao od objave novog rata Izraelu, ali je upozorio da su "sve opcije na stolu" ako Izrael ne okonča svoj rat u Gazi.
Dok se Izrael pripremao da zaustavi svoje bombardovanje 23. novembra, iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian održao je sastanke u Kataru, prvo s Nasralahom i libanonskim zvaničnicima, a zatim i s liderom Hamasa Ismailom Haniyehom.
U javna izjava, rekao je Amirabdollahian, “nastavak primirja može spriječiti dalje širenje obima rata. Na sastanku sa vođama otpora saznao sam da će se, ako se izraelski ratni zločini i genocid nastave, provesti teži i složeniji scenario otpora.”
Amirabdollahian već upozorio 16. oktobra da „vođe otpora neće dozvoliti cionističkom režimu da radi šta hoće u Gazi, a zatim da ode na druge frontove otpora.”
Drugim riječima, ako Iran i njegovi saveznici vjeruju da Izrael zaista namjerava nastaviti svoj rat u Gazi sve dok ne ukloni Hamas s vlasti, a zatim da svoju ratnu mašinu oslobode protiv Libana ili njegovih drugih susjeda, radije bi se borili protiv šire rat sada, prisiljavajući Izrael da se bori protiv Palestinaca, Hezbolaha i njihovih saveznika u isto vrijeme, umjesto da čeka da ih Izrael napada jednog po jednog.
Na žalost, Bijela kuća ne sluša. Sljedećeg dana, predsjednik Bajden je nastavio podržavati izraelski zavjet da će nastaviti uništavanje Gaze nakon njene "humanitarne pauze", govoreći to pokušaj eliminacije Hamasa je “legitiman cilj”.
Američka bezuvjetna podrška Izraelu i beskrajno snabdijevanje oružjem uspjeli su samo u pretvaranju Izraela u nekontrolisanu, genocidnu, destabilizirajuću silu u srcu krhke regije koja je već razbijena i traumatizirana decenijama ratovanja SAD-a. Rezultat je zemlja koja odbija da prizna svoje granice ili granice svojih susjeda, te odbacuje bilo kakva ograničenja svojih teritorijalnih ambicija i ratnih zločina.
Ako akcije Izraela dovedu do šireg rata, SAD će se naći sa nekoliko saveznika spremnih da uđu u sukob. Čak i ako se izbjegne regionalni sukob, američka podrška Izraelu već je nanijela ogromnu štetu ugledu SAD-a u regiji i šire, a direktno sudjelovanje SAD-a u ratu učinilo bi ga izolovanijim i impotentnijim od prethodnih nesreća u Vijetnamu, Afganistanu i Irak.
Sjedinjene Države još uvijek mogu izbjeći ovu sudbinu insistiranjem na trenutnom i trajnom prekidu vatre i povlačenju izraelskih snaga iz Gaze. Ako Izrael ne pristane na to, SAD moraju podržati ovu poziciju trenutnom obustavom isporuka oružja, vojne pomoći, Izraelski pristup američkim zalihama oružja u Izraelu i diplomatskoj podršci izraelskom ratu protiv Palestine.
Prioritet američkih zvaničnika mora biti zaustavljanje izraelskog masakra, izbjegavanje regionalnog rata i micanje s puta kako bi druge nacije mogle pomoći u pregovorima o stvarnom rješenju okupacije Palestine.
Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, objavio OR Books u novembru 2022.
Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.
Nicolas JS Davies je neovisni novinar, istraživač za CODEPINK i autor Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.
