Mogu li se SAD razumno prilagoditi multipolarnom svijetu?

Crtež Jerzy Wasiukiewicz

Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarMaj 4, 2023

U svojoj knjizi Uspon i pad velikih sila iz 1987. istoričar Paul Kennedy uvjeravao je Amerikance da je pad s kojim se Sjedinjene Države suočavaju nakon stoljeća međunarodne dominacije „relativan, a ne apsolutan, te je stoga savršeno prirodan; i da jedina ozbiljna prijetnja stvarnim interesima Sjedinjenih Država može doći iz neuspjeha da se razumno prilagode novijem svjetskom poretku.”

Otkako je Kennedy napisao te riječi, vidjeli smo kraj Hladnog rata, mirnu pojavu Kine kao vodeće svjetske sile i uspon ogromnog globalnog juga. Ali Sjedinjene Države zaista nisu uspjele da se "razumno prilagode novijem svjetskom poretku", koristeći vojnu silu i prisilu u flagrantnom kršenje od Povelja UN u propaloj potrazi za dugotrajnijom globalnom hegemonijom.

Kennedy je primijetio da vojna moć slijedi ekonomsku moć. Rastuće ekonomske sile razvijaju vojnu moć da konsoliduju i zaštite svoje sve šire ekonomske interese. Ali jednom kada ekonomska moć velike sile opada, upotreba vojne sile u pokušaju da joj produži dan na suncu vodi samo do nepobjedivih sukoba, kao što su evropske kolonijalne sile brzo naučile nakon Drugog svjetskog rata, a kako Amerikanci uče danas.

Dok su američki lideri bili gubljenje ratova i pokušavajući da se uhvati za međunarodnu moć, nastaje novi multipolarni svijet. Uprkos nedavnoj tragediji ruske invazije na Ukrajinu i agoniji još jednog beskrajnog rata, tektonske ploče istorije pomeraju se u nova poravnanja koja nude nadu za budućnost čovečanstva. Evo nekoliko razvoja koje vrijedi pogledati:

Dedolarizacija globalne trgovine

Decenijama je američki dolar bio neprikosnoveni kralj globalnih valuta. Ali Kina, Rusija, Indija, Brazil, Saudijska Arabija i druge nacije poduzimaju korake za obavljanje veće trgovine u vlastitim valutama ili u kineskim juanima.

Nezakonite, jednostrane američke sankcije protiv desetina zemalja širom svijeta izazvale su bojazan da držanje velikih dolarskih rezervi ostavlja zemlje ranjivim na finansijsku prinudu SAD-a. Mnoge zemlje već postupno diverzifikuju svoje devizne rezerve, sa 70% globalno držanih u dolarima 1999. do 65% u 2016. samo 58% po 2022.

Budući da nijedna druga zemlja nema koristi od „ekosistema“ koji se razvio oko dolara tokom prošlog stoljeća, diverzifikacija je spor proces, ali rat u Ukrajini je pomogao da se tranzicija ubrza. Dana 17. aprila 2023., američka ministarka finansija Janet Yellen upozorila je da američke sankcije Rusiji rizikuju potkopavanje uloga dolara kao svetskog globalnog rezerva valuta.

A u intervjuu za Fox News, desničarski republikanski senator Marco Rubio žalio se da, u roku od pet godina, Sjedinjene Države možda više neće moći koristiti dolar za maltretiranje drugih zemalja jer "će biti toliko zemalja koje obavljaju transakcije u valutama koje nisu dolar da nećemo imati mogućnost da ih sankcioniramo."

BRICS-ov BDP preskače G7

Kada se izračuna na osnovu pariteta kupovne moći, BDP zemalja BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) je sada viši nego G7 (Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, Francuska, Njemačka, Italija, Japan). Zemlje BRICS-a, koje čine preko 40% ukupne svjetske populacije, stvaraju 31.5% svjetske ekonomske proizvodnje, u poređenju sa 30.7% za G7, a očekuje se da će rastući udio BRICS-a u globalnoj proizvodnji dalje nadmašiti G7 u narednim godinama.

Kroz pojas i put inicijativa, Kina je uložila dio svog ogromnog deviznog suficita u novu transportnu infrastrukturu širom Evroazije kako bi brže uvozila sirovine i izvozila proizvedenu robu, te izgradila rastuće trgovinske odnose sa mnogim zemljama.

Sada će porast globalnog juga biti pojačan od strane Nove razvojne banke (NDB), poznate i kao BRICS banka, pod njenom novom predsjednicom Dilmom Rousseff, bivšom predsjednicom Brazila.

Rusef je 2015. godine pomogla u uspostavljanju BRICS banke kao alternativnog izvora finansiranja razvoja, nakon što su Svetska banka i MMF, predvođeni Zapadom, decenijama zarobili siromašne zemlje u ponavljajućim programima dugova, štednje i privatizacije. Nasuprot tome, NDB je fokusiran na eliminaciju siromaštva i izgradnju infrastrukture kako bi se podržala „inkluzivnija, otpornija i održivija budućnost planete“. NDB je dobro kapitaliziran, sa 100 milijardi dolara za finansiranje svojih projekata, više od trenutnog portfelja Svjetske banke od 82 milijarde dolara.

Kretanje ka „strateškoj autonomiji“ Evrope

Na površini, ukrajinski rat je geostrateški približio Sjedinjene Države i Evropu nego ikad, ali to možda neće dugo trajati. Nakon nedavne posjete francuskog predsjednika Macrona Kini, on je novinarima u svom avionu rekao da Evropa ne smije dozvoliti Sjedinjenim Državama da je uvuku u rat s Kinom, da Evropa nije „vazal“ Sjedinjenih Država i da mora potvrditi svoje „strateška autonomija” na svjetskoj sceni. Krikovi užasa dočekali su Makrona s obje strane Atlantika kada je intervju objavljen.

Ali predsjednik Evropskog vijeća Charles Michel, bivši premijer Belgije, brzo je došao na Macronovu stranu, insistiranje da Evropska unija ne može "slijepo, sistematski slijediti stav Sjedinjenih Država". Michel je u jednom intervjuu potvrdio da Macronovi stavovi odražavaju rastuću tačku gledišta među liderima EU i da "dosta njih zaista misli kao Emmanuel Macron".

Uspon progresivnih vlada u Latinskoj Americi

Ove godine obilježava se 200. godišnjica Monroove doktrine, koja je služila kao paravan za dominaciju SAD-a nad Latinskom Amerikom i Karibima. Ali danas, zemlje regiona odbijaju da marširaju u korak sa zahtevima SAD. Cijeli region odbacuje američki embargo na Kubu, a Bidenovo isključenje Kube, Venecuele i Nikaragve sa njegovog samita Amerike 2022. uvjerilo je mnoge druge lidere da se drže podalje ili da pošalju samo mlađe zvaničnike, i uglavnom osuđeni okupljanje.

Uz spektakularne pobjede i popularnost Andresa Manuela Lopeza Obradora u Meksiku, Gustava Petra u Kolumbiji i Ignacia Lule da Silve u Brazilu, progresivne vlade sada imaju ogroman uticaj. Oni jačaju regionalno tijelo CELAC (Zajednica država Latinske Amerike i Kariba) kao alternativu Organizaciji američkih država kojom dominiraju SAD.

Kako bi smanjile oslanjanje na američki dolar, dvije najveće ekonomije Južne Amerike, Argentina i Brazil, najavile su planove za stvoriti zajednička valuta koju bi kasnije mogle usvojiti druge članice Mercosura — glavnog trgovinskog bloka Južne Amerike. Dok američki uticaj jenjava, kineski raste, sa trgovinom povećava se sa 18 milijardi dolara u 2002. na skoro 449 milijardi dolara u 2021. Kina je sada glavni trgovinski partner Brazila, Čilea, Perua i Urugvaja, a Brazil je podignuta mogućnost sporazuma o slobodnoj trgovini između Kine i Mercosura.

Mir između Irana i Saudijske Arabije

Jedna od lažnih premisa američke vanjske politike je da su regionalna rivalstva u područjima poput Bliskog istoka zabijena u kamen, te da Sjedinjene Države stoga moraju formirati saveze s takozvanim „umjerenim“ (prozapadnim) snagama protiv „radikalnijih“ (nezavisne) one. Ovo je poslužilo kao izgovor da Amerika skoči u krevet s diktatorima poput iranskog šaha, saudijskog Mohameda bin Salmana i niza vojnih vlada u Egiptu.

Sada je to učinila Kina, uz pomoć Iraka ostvareni ono što Sjedinjene Države nikada nisu ni pokušale. Umjesto da natjeraju Iran i Saudijsku Arabiju da truju cijeli region ratovima podstaknutim netrpeljivošću i etničkom mržnjom, kao što su to učinile Sjedinjene Države, Kina i Irak su ih okupili da obnove diplomatske odnose u interesu mira i prosperiteta.

Izlječenje ove podjele podiglo je nadu u trajni mir u nekoliko zemalja u koje su bila uključena dva rivala, uključujući Jemen, Siriju, Liban i čak zapadnu Afriku. Također stavlja Kinu na mapu kao posrednika na svjetskoj sceni, a kineski zvaničnici sada nude posredovanje između Ukrajine i Rusije, kao i između Izraela i Palestine.

Saudijska Arabija i Sirija obnovile su diplomatske odnose, a ministri vanjskih poslova Saudijske Arabije i Sirije posjetio jedni drugima prijestolnice po prvi put od Saudijske Arabije i njenih zapadnih saveznika podržan Grupe povezane s Al-Kaidom koje pokušavaju svrgnuti predsjednika Assada 2011.

Na a sastanak u Jordanu 1. maja, ministri vanjskih poslova Jordana, Egipta, Iraka i Saudijske Arabije složili su se da pomognu Siriji da obnovi svoj teritorijalni integritet i da turske i američke okupacione snage moraju napustiti. Sirija bi također mogla biti pozvana na samit Arapske lige 19. maja, prvi put od 2011. godine.

Kineska diplomatija za obnavljanje odnosa između Irana i Saudijske Arabije zaslužna je za otvaranje vrata ovim drugim diplomatskim potezima na Bliskom istoku i u arapskom svijetu. Saudijska Arabija je pomogla evakuisati Iranci iz Sudana i, uprkos njihovoj prethodnoj podršci vojnim vladarima koji uništavaju Sudan, Saudijci pomažu u posredovanju mirovni pregovori, zajedno sa UN, Arapskom ligom, Afričkom unijom i drugim zemljama.

Multipolarne diplomatske alternative američkom vođenju rata

Prijedlog predsjednika Brazila Lule za “mirovni klub” nacija da pomognu u pregovorima o miru u Ukrajini primjer je nove diplomatije koja se pojavljuje u multipolarnom svijetu. Jasno je da postoji geostrateški element u ovim potezima, da se pokaže svijetu da druge nacije zapravo mogu donijeti mir i prosperitet zemljama i regijama u koje su Sjedinjene Države donijele samo rat, haos i nestabilnost.

Dok Sjedinjene Države zveckaju sabljom oko Tajvana i prikazuju Kinu kao prijetnju svijetu, Kina i njeni prijatelji pokušavaju pokazati da mogu pružiti drugačiju vrstu vodstva. Kao zemlja globalnog juga koja je podigla svoje ljude iz siromaštvaKina nudi svoje iskustvo i partnerstvo kako bi pomogla drugima da učine isto, što je sasvim drugačiji pristup od paternalističkog i prisilnog neokolonijalnog modela američke i zapadne moći koji je toliko zemalja decenijama držao zarobljene u siromaštvu i dugovima.

Ovo je plod multipolarnog svijeta na koji Kina i drugi pozivaju. Kina pronicljivo odgovara na ono što je svijetu najpotrebnije, a to je mir, i praktično pokazuje kako može pomoći. Time će Kina sigurno steći mnogo prijatelja, a američkim političarima otežati prodaju svoje viđenje Kine kao prijetnje.

Sada kada se "noviji svjetski poredak" na koji je Paul Kennedy spominjao poprima oblik, ekonomista Jeffrey Sachs ima ozbiljne sumnje u pogledu sposobnosti SAD da se prilagode. Kao što je nedavno upozorio, “Ako se vanjska politika SAD-a ne promijeni kako bi se prepoznala potreba za multipolarnim svijetom, to će dovesti do još ratova, a možda i do Trećeg svjetskog rata.” Sa zemljama širom svijeta koje grade nove mreže trgovine, razvoja i diplomatije, neovisne o Washingtonu i Wall Streetu, Sjedinjene Države možda nemaju drugog izbora nego da se konačno "razumno prilagode" novom poretku.

Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, koju je objavio OR Books u novembru 2022.

Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.

Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač sa CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.