Borite se protiv terora opet i opet i opet?

Krug nasilja. Kada će to biti prekinuto? Napad na Charlie Hebdo bio je još jedan incident “terora u [popunite prazno]… napadači dio [popunite ime terorističke mreže]”. Bio je to incident terora kod kuće, jer su napadači bili francuska imigranti druge generacije. Vreme je da se odmaknemo od neefikasnih, reaktivnih taktika i strategija bavljenja ovom vrstom terora prema transformaciji sukoba, transformišući strukture koje vode ka terorizmu.

Da budemo jasni. Ubice u Parizu nisu osvetile Poslanika, a njihovo strašno nasilje se ne može pomiriti s islamom. Nisu bili plemeniti, sveti ratnici, bili su nasilni kriminalci. Ubili su ljude 12 i pored tih života uništeni su i životi njihovih porodica. Njihovi napadi otvorili su prostor za daljnje destruktivne cikluse sukoba, podršku za sigurnosne napade i praktično beskrajne vojne kampanje koje još uvijek vidimo u globalnom ratu protiv terora 9 / 11 / 01. Ako nastavimo na ovom putu, "osudimo globalnu zajednicu na stalni teror", kako tvrdi politički naučnik Lindsay Heger Ponovno crtanje naše strategije o teroru.

Evo uobičajenog:

Na vrhuncu sukoba događa se nekoliko stvari. Prvo, imamo tendenciju da vidimo generalizacije kao što čujemo u "sukobu civilizacija", "nas protiv njih", ili "borba između islama i slobode govora". Drugo, postoje stereotipi, kao što možemo vidjeti u generalizacijama i pretpostavke o svim članovima grupe. U ovom slučaju grupa tako velika i raznovrsna kao 1.6 milijarde muslimana u svijetu. Treće, postoje brojne reakcije kao što su pozivi za „kolektivnim pritvorom“ ili „nuke“ od strane mnogih takozvanih internetskih trolova. One često dolaze sa dehumanizacijom druge grupe. Četvrto, taktika tit-for-tat se koristi kako možemo vidjeti u napadi na džamije u Francuskoj. Peto, problemi su promijenjeni promišljeno, kao što možemo vidjeti u američkim mainstream medijskim komentatorima koji koriste napad promovisati mučenje ili kritikovati politiku gradonačelnika Njujorka de Blasija. Šesto, emocije se eksploatišu, strah se instalira, a zagovaraju se drastične mjere kao što vidimo u političkom lideru krajnje desnog nacionalnog fronta Poziv Marine Le Pen na referendum o ponovnoj uspostavi smrtne kazne. Sve su to destruktivni, ali veoma često korišćeni pristupi rješavanju konflikta. Sve ovo su načini na koje učestvujemo u ciklusu kontinuiranog terora.

Evo nekoliko boljih načina:

Prije svega, nacionalni i međunarodni zakoni i sudski procesi za pojedince i grupe koji su uključeni u terorističke radnje.

Drugo, poziv na jedinstvo međunarodne zajednice, političkih, kulturnih i vjerskih lidera koji osuđuju sve oblike nasilnog ekstremizma.

Treće, društveni odgovor odgovaranja na mržnju ljubavlju i suosjećanjem, kao što smo vidjeli Dostojanstven odgovor Norveške na masovno ubistvo islamofobnog Andersa Breivika.

Evo nekih dugoročnih odgovora na šire, strukturne promjene:

Prvo, terorizam je politički problem. Kolonijalna istorija i trenutna nasilna zapadnjačka prisutnost na Bliskom istoku, kao i proizvoljna podrška nekim diktatorima, ključni su za pružanje podrške teroristima bez kojih oni ne bi mogli da funkcionišu i čak postoje. Kao što vidimo, ova baza podrške sada ide daleko izvan Bliskog istoka i dostigla je predgrađa Pariza i inspiriše druge nepovezane teroriste usamljenog vuka. Lindsay Heger ispravno raspravlja da moramo stvoriti kreativna rješenja za upravljanje usmjerena na odvajanje terorista od društava. To važi i za grupe kao što je Boko Haram u Nigeriji, što se odnosi na muslimansko imigrantsko stanovništvo u Francuskoj.

Drugo, terorizam je socijalni problem. Napadači su bili potomci alžirskih imigranata rođenih u Francuskoj. Nije ništa novo da postoje tenzije između pretežno bijelog, kršćanskog, francuskog društva i uglavnom muslimanske prve i druge generacije imigrantske populacije afričkog porijekla. Većina imigranata pripada ekonomskoj nižoj klasi društva. Siromaštvo, nezaposlenost i kriminal su zajednički problemi sa kojima se mladi, muški imigranti suočavaju.

Treće, terorizam je kulturološki problem. Muslimanska imigrantska populacija u Evropi mora biti u mogućnosti da se slobodno razvija i izražava svoj osjećaj sebe i osjećaj pripadnosti. Politika integracije mora omogućiti različitost i suživot bez nametnute asimilacije i nejednakosti.

Neki bi mogli tvrditi da ovi prijedlozi imaju mane, da nisu savršeni, da nikada neće raditi, i tako dalje. Da, imaju mane, nisu savršeni, a ponekad ne znamo ishod. Ono što zasigurno znamo je da nas militarnija sigurnost, žrtvovanje naših prava i više vojnih kampanja čine učesnicima u teroru. I definitivno ne rade ako naša namera nije da regrutujemo više terorista.

Teroristi će biti dio nas sve dok se ne pozabavimo uzrocima i dokle god budemo učestvovali u njemu. Teror završava kada prestanemo sa stvaranjem terorista i kada prestanemo da učestvujemo u njemu.

Patrick T. Hiller

~~~~~

Ovaj komentar je objavljen putem PeaceVoice

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

WBW filmski festival 2024
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik