Australija je dobila mudrost o prijetnji Kine i podršci SAD-a

Slika: iStock

Autor: Cavan Hogue, Biseri i iritacijeSeptembar 14, 2022

Ne možemo pretpostaviti da će druge zemlje učiniti bilo šta osim staviti svoje interese ispred interesa drugih i mi moramo učiniti isto.

Naša odbrambena politika zasniva se na pretpostavci da nam je potrebna Američka alijansa i da se može vjerovati da će nas SAD zaštititi od bilo kakve prijetnje. Besmrtnim riječima Sportin' Life, “Nije nužno tako”. Revizija odbrane mora početi od nule bez unaprijed stvorenih pretpostavki ili opterećena prošlom praksom i uvjerenjima.

Kaže se da je Kina prijetnja. U sveopštem ratu sa Kinom, SAD ne bi imale ni motiva ni sposobnosti da brinu o Australiji osim da zaštite svoju imovinu ovdje. Naši snovi će ići putem onih koji su mislili da će nas Britanija zaštititi u Drugom svjetskom ratu. Do sada je naša Alijansa davala i ne uzimala kao u Vijetnamu, Iraku i Afganistanu. Naša politika i oprema zasnovani su na akciji američkog malog brata. Svaki pregled odbrane prvo bi trebao ispitati osnove. Umjesto da skupljamo uobičajene osumnjičene za savjet, moramo vidjeti zašto oni susjedi koji imaju sličan pristup kao i mi to rade i zašto to rade oni koji stvari vide drugačije.

Uprkos zasićenosti medija američkim programima i vijestima, većina Australaca zapravo ne razumije SAD. Ne treba brkati njegove nesumnjive domaće vrline i dostignuća sa načinom na koji se ponaša na međunarodnom planu. Henri Kisindžer je primetio da Amerika nema prijatelje, ima samo interese, a predsednik Bajden je izjavio da se „Amerika vratila, spremna da vodi svet“.

Prva stvar koju treba razumjeti o Sjedinjenim Državama je da države nisu ujedinjene i da postoji mnogo Amerika. Tu su moji prijatelji širom zemlje, ljudi koje sam poznavao dok sam živeo u Bostonu, ljudi čijoj se inteligenciji i dobroj volji divim. Takođe, elokventni kritičari šta nije u redu sa njihovom državom i šta treba učiniti da se to popravi. Pored ovih ljubaznih i dobrih ljudi, tu su i rasistički seljaci, religiozni fanatici, ludi teoretičari zavere i ogorčene potlačene manjine. Vjerovatno svima njima zajedničko je vjerovanje da postoji nešto posebno u Americi i Amerikancima; ovo se naziva manifestna sudbina ili izuzetnost. Može imati dva oblika. Može se koristiti za opravdavanje agresije na druge kako bi se zaštitili američki interesi ili se može smatrati da se Amerikancima daje dužnost da pomognu manje sretnima.

Supermanova misija je bila da se “bori za istinu, pravdu i američki način”. Ovo je bilo jednostavno oličenje vjerovanja i misionarskog duha koji je dugo bio odlika zemlje i njenih ljudi. Od samog početka, plemeniti ideali su se samo ponekad sprovodili. Danas se Supersila suočava s Kinom koja ima ozbiljne zalihe kriptonita.

Da bi Revizija odbrane bila nešto više od papirnatog tigra, mora se vratiti na osnove i pažljivo ispitati koje stvarne prijetnje postoje i šta možemo učiniti u vezi s njima. Možemo imati na umu primjer Kostarike koja se riješila svoje vojske i umjesto toga potrošila novac na obrazovanje i zdravstvo. Nisu mogli dobiti rat, ali to što nije bilo vojske onemogućilo je bilo kome invaziju uz obrazloženje da je to prijetnja. Od tada su bezbedni.

Sve procjene prijetnje polaze od ispitivanja koje zemlje imaju motiv i sposobnost da nas ugroze. Bez pribjegavanja nuklearnom napadu niko nema mogućnost da nas napadne osim možda SAD koje nemaju motiv. Međutim, Kina bi mogla napraviti značajnu štetu raketnim napadima sa velike udaljenosti kao i SAD. Indonezija, Malezija i Singapur bi mogli otežati život našim brodarstvima, kao i Kina. Neprijateljska sila mogla bi pokrenuti opasne sajber napade. Svakako, Kina širi svoj uticaj širom sveta i traži poštovanje koje joj je uskratio Zapad. Iako je ovo nesumnjivo prijetnja američkoj premoći, koliko je to stvarna prijetnja Australiji ako nismo napravili neprijatelja Kini? Ovo bi trebalo ispitati kao otvoreno pitanje.

Ko ima motiv? Nijedna zemlja nije zainteresirana za invaziju na Australiju iako postoji široko rasprostranjena pretpostavka da je Kina neprijateljska. Kinesko neprijateljstvo proizlazi iz našeg saveza sa SAD-om koji Kinezi vide kao prijetnju svojoj prevlasti, baš kao što SAD vide Kinu kao prijetnju svojoj poziciji svjetske sile broj jedan. Kada bi Kina i SAD krenule u rat, Kina bi tada, ali samo tada, imala motiv da napadne Australiju i sigurno bi to učinila samo da uzme američku imovinu kao što su Pine Gap, Northwest Cape, Amberly i možda Darwin gdje su američki marinci zasnivaju se. Imao bi sposobnost da to uradi sa projektilima protiv praktično nezaštićenih ciljeva.

U svakom sukobu sa Kinom mi bismo izgubili, a verovatno bi izgubile i SAD. Svakako ne možemo pretpostaviti da će SAD pobijediti niti je vjerovatno da će američke snage biti preusmjerene da zaštite Australiju. U vrlo malo vjerovatnom slučaju da Australija krene u rat bez odobrenja SAD-a, oni nam neće priskočiti u pomoć.

Tvrdnje da se suočavamo sa sukobom između dobra i zla ili autoritarnosti naspram demokratije jednostavno ne stoje. Glavne svjetske demokratije imaju dugu historiju napada na druge zemlje, uključujući i kolege demokratije, i podržavanja diktatora koji su bili korisni. Ovo je crvena haringa koja ne bi trebala biti faktor u recenziji. Slično, retorika o poretku zasnovanom na pravilima pati od istih kritika. Koje zemlje najviše krše pravila i ko je stvorio pravila? Ako vjerujemo da su određena pravila u našem interesu, kako natjerati druge zemlje, uključujući naše saveznike, da ih poštuju? Šta da radimo sa zemljama koje ne prihvataju ta pravila i onima koje se ne ponašaju kao da se ta pravila odnose na njih.

Ako je odbrana Australije naša jedina briga, naša trenutna struktura snaga to ne odražava. Nije jasno, na primjer, šta bi tenkovi radili osim ako nas zapravo ne napadnu, a nuklearne podmornice su jasno dizajnirane da djeluju u okviru američkog predvodjenja protiv Kine koja će biti daleko ispred njih do trenutka kada konačno krenu u službu. Čini se da su snažne javne izjave naših političkih lidera osmišljene da udovolje SAD-u i da utvrde našu akreditaciju kao lojalnog saveznika koji zaslužuje podršku, ali, ako vodite bradom, dobit ćete udarac.

Pregled treba da odgovori na neka osnovna pitanja, bez obzira na zaključke do kojih može doći. Važnije su:

  1. Šta je prava prijetnja. Je li Kina zaista prijetnja ili smo je mi napravili?
  2.  Koliko je pouzdana pretpostavka da su SAD pouzdan saveznik koji je u stanju da nas zaštiti i ima motivaciju za to? Da li je ovo naša najbolja opcija i zašto?
  3.  Koja struktura snaga i politička politika će najbolje zaštititi Australiju od mogućih prijetnji?
  4.  Hoće li nas bliska integracija sa SAD uvesti u rat umjesto da nas spriječi? Uzmite u obzir Vijetnam, Irak i Avganistan. Trebamo li slijediti savjet Tomasa Džefersona da tražimo „mir, trgovinu i iskreno prijateljstvo sa svim nacijama – ne zaplitajući ni sa jednima u saveze“?
  5. Brinemo se o mogućem povratku Trumpa ili Trumpovog klona u SAD, ali Xi Jin Ping nije besmrtan. Trebamo li uzeti dugoročnu perspektivu?

Na sva ova i druga pitanja nema jednostavnih ili očiglednih odgovora, ali ih se mora rješavati bez predrasuda ili iluzija. Ne možemo pretpostaviti da će druge zemlje učiniti bilo šta osim staviti svoje interese ispred interesa drugih i mi moramo učiniti isto.

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

WBW filmski festival 2024
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik