Ukrajinci bi mogli poraziti rusku okupaciju jačanjem nenaoružanog otpora

Ruske trupe su navodno oslobodile gradonačelnika Slavutiča nakon što su stanovnici protestovali 26. marta. (Facebook/koda.gov.ua)

Autori: Craig Brown, Jørgen Johansen, Majken Jul Sørensen i Stellan Vinthagen, Waging Nonviolence, Mart 29, 2022

Kao izučavaoci mira, sukoba i otpora, postavljamo sebi isto pitanje kao i mnogi drugi ljudi ovih dana: Šta bismo radili da smo Ukrajinci? Nadamo se da ćemo biti hrabri, nesebični i boriti se za slobodnu Ukrajinu na osnovu znanja koje imamo. Otpor uvijek zahtijeva samožrtvovanje. Ipak, postoje efikasni načini da se odupremo invaziji i okupaciji koji ne uključuju naoružavanje nas ili drugih, i koji će dovesti do manjeg broja smrtnih slučajeva Ukrajinaca nego vojnog otpora.

Razmišljali smo o tome kako bismo – da živimo u Ukrajini i da smo upravo bili napadnuti – najbolje braniti ukrajinski narod i kulturu. Razumijemo logiku koja stoji iza poziva ukrajinske vlade na oružje i vojnike iz inostranstva. Međutim, zaključujemo da će takva strategija samo produžiti bol i dovesti do još veće smrti i razaranja. Podsjećamo na ratove u Siriji, Afganistanu, Čečeniji, Iraku i Libiji, a mi bismo nastojali izbjeći takvu situaciju u Ukrajini.

Ostaje pitanje: šta bismo umjesto toga učinili da zaštitimo ukrajinski narod i kulturu? S poštovanjem gledamo na sve vojnike i hrabre civile koji se bore za Ukrajinu; kako ova snažna spremnost da se bori i gine za slobodnu Ukrajinu može poslužiti kao prava odbrana ukrajinskog društva? Ljudi širom Ukrajine već spontano koriste nenasilna sredstva za borbu protiv invazije; dali bismo sve od sebe da organizujemo sistematski i strateški građanski otpor. Iskoristili bismo sedmice — a možda čak i mjesece — da neka područja zapadne Ukrajine ostanu manje pogođena vojnim borbama da pripremimo sebe i druge civile za ono što nam predstoji.

Umjesto da svoju nadu ulažemo u vojna sredstva, odmah bismo krenuli u obuku što većeg broja ljudi u civilnom otporu, te težili boljem organizovanju i koordinaciji civilnog otpora koji se već spontano dešava. Istraživanja u ovoj oblasti pokazuju da je neoružani građanski otpor u mnogim okolnostima efikasniji od oružane borbe. Borba protiv okupatorske sile je uvijek teška, bez obzira na sredstva koja se koriste. Međutim, u Ukrajini postoji znanje i iskustvo da miroljubivi načini mogu dovesti do promjena, kao tokom Narandžaste revolucije 2004. i Majdanske revolucije 2014. Iako su okolnosti sada vrlo različite, Ukrajinci mogu iskoristiti naredne sedmice da saznaju više , šire ovo znanje i grade mreže, organizacije i infrastrukturu koje se bore za ukrajinsku nezavisnost na najefikasniji način.

Danas postoji sveobuhvatna međunarodna solidarnost sa Ukrajinom — podrška na koju možemo računati da će biti pružena neoružanom otporu u budućnosti. Imajući to na umu, fokusirali bismo naše napore na četiri oblasti.

1. Uspostavili bismo i nastavili odnose sa ruskim grupama civilnog društva i članovima koji podržavaju Ukrajinu. Iako su pod velikim pritiskom, postoje grupe za ljudska prava, nezavisni novinari i obični građani koji preuzimaju velike rizike kako bi se oduprli ratu. Važno je da znamo kako ostati u kontaktu s njima putem šifrirane komunikacije, a potrebno nam je znanje i infrastruktura kako to učiniti. Naša najveća nada za slobodnu Ukrajinu je da rusko stanovništvo zbaci Putina i njegov režim nenasilnom revolucijom. Također odajemo priznanje za hrabar otpor bjeloruskom lideru Aleksandru Lukašenku i njegovom režimu, ohrabrujući kontinuirano povezivanje i koordinaciju sa aktivistima u toj zemlji.

2. Širili bismo znanje o principima nenasilnog otpora. Nenasilni otpor je zasnovan na određenoj logici, a pridržavanje principijelne linije nenasilja je važan dio toga. Ne govorimo samo o moralu, već o tome šta je u datim okolnostima najefikasnije. Neki od nas bi možda bili u iskušenju da ubijaju ruske vojnike da su vidjeli priliku, ali razumijemo da to nije u našem interesu na duge staze. Ubistvo samo nekoliko ruskih vojnika neće dovesti do vojnog uspjeha, ali će vjerovatno delegitimizirati sve koji su uključeni u građanski otpor. Našim ruskim prijateljima će biti teže da stanu na našu stranu i lakše će Putinu da tvrdi da smo teroristi. Kada je u pitanju nasilje, Putin ima sve karte u ruci, tako da je naša najbolja šansa da odigramo potpuno drugačiju igru. Obični Rusi su naučili da o Ukrajincima razmišljaju kao o svojoj braći i sestrama, i to treba maksimalno iskoristiti. Ako ruski vojnici budu prisiljeni da ubijaju mnoge miroljubive Ukrajince koji se hrabro odupiru, moral okupatorskih vojnika će se znatno smanjiti, dezerterstvo će se povećati, a ruska opozicija će ojačati. Ova solidarnost običnih Rusa je naš najveći adut, što znači da moramo učiniti sve što možemo da osiguramo da Putinov režim nema priliku da promijeni ovu percepciju Ukrajinaca.

3. Širili bismo znanje o metodama nenasilnog otpora, posebno o onima koje su uspješno korištene tokom invazija i okupacija. U onim područjima Ukrajine koja su već okupirana od strane Rusije iu slučaju produžene ruske okupacije, željeli bismo da mi i drugi civili budemo spremni za nastavak borbe. Okupatorskoj sili je potrebna stabilnost, smirenost i saradnja da bi okupaciju izvršila sa što manje sredstava. Nenasilni otpor tokom okupacije je nesaradnja sa svim aspektima okupacije. U zavisnosti od toga koji aspekti okupacije se najviše preziru, potencijalne prilike za nenasilni otpor uključuju štrajkove u fabrikama, izgradnju paralelnog školskog sistema ili odbijanje saradnje sa administracijom. Neke nenasilne metode se odnose na okupljanje većeg broja ljudi na vidljive proteste, iako za vrijeme okupacije to može biti povezano sa velikim rizikom. Vjerovatno nije vrijeme za velike demonstracije koje su karakterizirale prethodne ukrajinske nenasilne revolucije. Umjesto toga, fokusirali bismo se na više disperzirane akcije koje su manje rizične, poput bojkota ruskih propagandnih događaja ili koordinisanog boravka kod kuće, što bi moglo dovesti ekonomiju do zastoja. Mogućnosti su beskrajne, a inspiraciju možemo crpiti iz zemalja koje su okupirali nacisti tokom Drugog svjetskog rata, iz borbe za nezavisnost Istočnog Timora ili drugih zemalja okupiranih danas, kao što su Zapadna Papua ili Zapadna Sahara. Činjenica da je situacija u Ukrajini jedinstvena ne sprečava nas da učimo od drugih.

4. Uspostavili bismo kontakt sa međunarodnim organizacijama kao što su Peace Brigades International ili Nonviolent Peaceforce. Tokom proteklih 40 godina, organizacije poput ovih naučile su kako međunarodni posmatrači mogu značajno promijeniti lokalne aktiviste za ljudska prava koji žive s prijetnjama po svoje živote. Njihovo iskustvo iz zemalja kao što su Gvatemala, Kolumbija, Sudan, Palestina i Šri Lanka potencijalno se može razviti u skladu sa okolnostima u Ukrajini. Za implementaciju bi moglo potrajati neko vrijeme, ali dugoročno bi mogli biti u mogućnosti da organiziraju i pošalju ruske civile u Ukrajinu kao "nenaoružane tjelohranitelje", kao dio međunarodnih timova. Putinovom režimu će biti teže da počini zločine nad ukrajinskim civilnim stanovništvom ako tome budu svjedoci ruski civili, ili ako su svjedoci građani zemalja koje održavaju prijateljske odnose s njegovim režimom — na primjer, Kina, Srbija ili Venecuela.

Da smo imali podršku ukrajinske vlade za ovu strategiju, kao i pristup istim ekonomskim resursima i tehnološkoj ekspertizi koja sada ide za vojnu odbranu, strategija koju predlažemo bila bi lakša za implementaciju. Da smo se počeli pripremati prije godinu dana, danas bismo bili mnogo bolje opremljeni. Ipak, vjerujemo da nenaoružani građanski otpor ima dobre šanse da porazi potencijalnu buduću okupaciju. Za ruski režim, izvođenje okupacije će zahtijevati novac i osoblje. Održavanje okupacije će biti još skuplje ako ukrajinsko stanovništvo masovno ne sarađuje. U međuvremenu, što je otpor mirniji, to je teže legitimisati ugnjetavanje onih koji se opiru. Takav otpor bi osigurao i dobre odnose sa Rusijom u budućnosti, što će uvijek biti najbolja garancija sigurnosti Ukrajine sa ovim moćnim susjedom na istoku.

Naravno, mi koji bezbedno živimo u inostranstvu nemamo pravo da Ukrajincima govorimo šta da rade, ali da smo danas Ukrajinci, ovo je put koji bismo izabrali. Ne postoji lak način, a nevini ljudi će umrijeti. Međutim, oni već umiru, a ako samo ruska strana koristi vojnu silu, šanse za očuvanje ukrajinskih života, kulture i društva su mnogo veće.

– Nadareni profesor Stellan Vinthagen, Univerzitet Massachusetts, Amherst, SAD
– Vanredni profesor Majken Jul Sørensen, Univerzitetski koledž Østfold, Norveška
– Profesor Richard Jackson, Univerzitet Otago, Novi Zeland
– Matt Meyer, generalni sekretar, Međunarodno udruženje za istraživanje mira
– Dr. Craig Brown, Univerzitet Massachusetts Amherst, Ujedinjeno Kraljevstvo
– Profesor emeritus Brian Martin, Univerzitet Wollongong, Australija
– Jörgen Johansen, nezavisni istraživač, Journal of Resistance Studies, Švedska
– Profesor emeritus Andrew Rigby, Univerzitet Coventry, UK
– predsjednica Međunarodne stipendije za pomirenje Lotta Sjöström Becker
– Henrik Frykberg, Rev. Biskupski savjetnik za međuvjersku, ekumensku i integraciju, Goteborška biskupija, Švedska crkva
– Profesor Lester Kurtz, Univerzitet George Mason, Sjedinjene Američke Države
– Profesor Michael Schulz, Univerzitet u Geteborgu, Švedska
– Profesor Lee Smithey, Swarthmore College, Sjedinjene Američke Države
– Dr. Ellen Furnari, nezavisni istraživač, Sjedinjene Američke Države
– Vanredni profesor Tom Hastings, Portland State University, SAD
– Doktorski kandidat Rev. Karen Van Fossan, nezavisni istraživač, Sjedinjene Američke Države
– Odgajateljica Sherri Maurin, SMUHSD, SAD
– Napredna laička vođa Joanna Thurmann, biskupija San Jose, Sjedinjene Američke Države
– Profesor Sean Chabot, Univerzitet Eastern Washington, Sjedinjene Američke Države
– Profesor emeritus Michael Nagler, UC, Berkeley, SAD
– MD, bivši pomoćni profesor John Reuwer, St. Michaels College &World BEYOND War, Sjedinjene Države
– dr, penzionisani profesor Randy Janzen, Mir centar za mir na Selkirk koledžu, Kanada
– Dr. Martin Arnold, Institut za mirovni rad i nenasilnu transformaciju sukoba, Njemačka
– Dr Louise CookTonkin, nezavisni istraživač, Australija
– Mary Girard, Quaker, Kanada
– Direktor Michael Beer, Nonviolence International, SAD
– Profesor Egon Spiegel, Univerzitet Vechta, Njemačka
– Profesor Stephen Zunes, Univerzitet u San Francisku, Sjedinjene Američke Države
– Dr. Chris Brown, Tehnološki univerzitet Swinburne, Australija
– izvršni direktor David Swanson, World BEYOND War, US
– Lorin Peters, Christian Peacemaker Teams, Palestina/SAD
– Direktor PEACEWORKERS David Hartsough, PEACEWORKERS, SAD
– Profesor prava emeritus William S Geimer, Peace School Greter Victoria, Kanada
– Osnivač i predsjednik uprave Ingvar Rönnbäck, Another Development Foundation, Švedska
g. Amos Oluwatoye, Nigerija
– Stipendista doktorskih studija Virendra Kumar Gandhi, Centralni univerzitet Mahatma Gandhi, Bihar, Indija
– Profesor Berit Bliesemann de Guevara, Odsjek za međunarodnu politiku, Univerzitet Aberystwyth, Ujedinjeno Kraljevstvo
– Advokat Thomas Ennefors, Švedska
– Profesorica mirovnih studija Kelly Rae Kraemer, College of St Benedict/St John's University, SAD
Lasse Gustavsson, Independent, Kanada
– Filozof i autor Ivar Rönnbäck, WFP – World Future Press, Švedska
– Gostujući profesor (u penziji) George Lakey, Swarthmore College, SAD
– Vanredni profesor dr. Anne de Jong, Univerzitet u Amsterdamu, Holandija
– Dr Veronique Dudouet, Berghof fondacija, Njemačka
– Vanredni profesor Christian Renoux, Univerzitet Orleans i IFOR, Francuska
– Sindikalac Roger Hultgren, Švedski sindikat transportnih radnika, Švedska
– doktorski kandidat Peter Cousins, Institut za studije mira i konflikta, Španija
– Vanredni profesor María del Mar Abad Grau, Universidad de Granada, Španija
– Profesor Mario López-Martínez, Univerzitet u Granadi, Španija
– viši predavač Alexandre Christoyannopoulos, Univerzitet Loughborough, Ujedinjeno Kraljevstvo
– Dr Jason MacLeod, nezavisni istraživač, Australija
– Stipendista studija otpora Joanne Sheehan, Univerzitet Massachusetts, Amherst, SAD
– Vanredni profesor Aslam Khan, Centralni univerzitet Mahatma Gandhi, Bihar, Indija
– Dalilah Shemia-Goeke, Univerzitet Wollongong, Njemačka
– Dr. Molly Wallace, Portland State University, Sjedinjene Američke Države
– Profesor Jose Angel Ruiz Jimenez, Univerzitet u Granadi, Španija
– Priyanka Borpujari, Dublin City University, Irska
– Vanredni profesor Brian Palmer, Univerzitet Upsala, Švedska
– Senator Tim Mathern, ND Senat, Sjedinjene Američke Države
– Međunarodni ekonomista i doktorant, Hans Sinclair Sachs, nezavisni istraživač, Švedska/Kolumbija
– Beate Roggenbuck, Njemačka platforma za transformaciju građanskih sukoba

______________________________

Craig Brown
Craig Brown je član odjela za sociologiju na UMass Amherst. Pomoćnik je urednika Journal of Resistance Studies i član odbora Evropske asocijacije za istraživanje mira. Njegov doktorat je procijenio metode otpora tokom Tuniske revolucije 2011. godine.

Jørgen Johansen
Jørgen Johansen je slobodni akademik i aktivista sa 40 godina iskustva u više od 100 zemalja. On služi kao zamjenik urednika časopisa za studije otpora i koordinator nordijske grupe za proučavanje nenasilja, ili NORNONS.

Majken Jul Sørensen
Majken Jul Sørensen je doktorirala za tezu „Humoristični politički vratolomije: nenasilni javni izazovi moći” na Univerzitetu Wollongong, Australija 2014. Majken je došla na Univerzitet Karlstad 2016, ali je nastavila kao počasni postdoktorski istraživački saradnik na Univerzitetu iz Wollongonga između 2015. i 2017. Majken je bio pionir u istraživanju humora kao metode nenasilnog otpora ugnjetavanju i objavio je desetine članaka i nekoliko knjiga, uključujući Humor u političkom aktivizmu: Kreativni nenasilni otpor.

Stellan Vinthagen
Stellan Vinthagen je profesor sociologije, naučnik-aktivista i inauguracijski obdareni predsjedavajući u studiji nenasilne direktne akcije i građanskog otpora na Univerzitetu Massachusetts, Amherst, gdje vodi Inicijativu za studije otpora.

2 Responses

  1. Ich unterstütze gewaltlosen Widerstand. Die Nato ist ein kriegerisches Bündnis, es gefährdet weltweit souveräne Staaten.
    Die USA, Russland und China und die arabischen Staaten sind imperiale Mächte, deren Kriege um Rohstoffe und Macht Menschen, Tiere und Umwelt vernichten.

    Leider sind die USA die Hauptkriegstreiber, die CIA i međunarodna vertreten. Noch mehr Aufrüstung bedeutet noch mehr Kriege und Bedrohung aller Menschen.

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

WBW filmski festival 2024
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik