2 triliona dolara za rat naspram 100 milijardi dolara za spas planete

Krajem aprila i početkom maja, južna Azija je iskusila strašne posledice globalnog zagrevanja. Temperature dostignut skoro 50 stepeni Celzijusa (122 Farenhajta) u nekim gradovima u regionu. Ove visoke temperature došle su uz opasne poplave u sjeveroistočnoj Indiji i Bangladešu, dok su rijeke izbijale iz korita. flash poplave odvija se na mjestima kao što je Sunamganj u Sylhetu, Bangladeš.

Saleemul Haq, direktor Međunarodni centar za klimatske promjene i razvoj, je iz Bangladeša. On je veteran pregovora UN-a o klimatskim promjenama. Kada je Haq pročitao tvit Marianne Karlsen, kopredsjedavajuće Komiteta za adaptaciju UN-a, koji rekao da je "potrebno [više] vremena da se postigne dogovor", govoreći o pregovorima o finansiranju gubitaka i štete, on tweeted: „Jedina stvar koja nam je ponestala je Vreme! Uticaji klimatskih promjena se već dešavaju, a siromašni ljudi trpe gubitke i štete zbog emisija bogatih. Razgovor više nije prihvatljiva zamjena za akciju (novac!)” Karlsenov komentar došao je u svjetlu sporog procesa sporazum na dnevnom redu „gubitak i šteta“ za 27. konferenciju strana ili sastanak COP27 koji će se održati u Šarm el Šeiku, Egipat, u novembru 2022.

2009. godine, na COP15, razvijene zemlje svijeta su se složile sa a 100 milijardi $ godišnji fond za pomoć pri adaptaciji, koji je trebalo da bude isplaćen do 2020. godine. Ovaj fond je imao za cilj da pomogne zemljama globalnog juga da prebace svoje oslanjanje na ugljenik na obnovljive izvore energije i da se prilagode realnosti klimatske katastrofe. Međutim, u vrijeme sastanka COP26 u Glasgowu u novembru 2021., razvijene zemlje nisu bile u stanju ispuniti ovu obavezu. 100 milijardi dolara može izgledati kao skroman fond, ali je daleko manje od “Trillion Dollar Climate Finance Challenge”, koji će biti potreban kako bi se osigurala sveobuhvatna klimatska akcija.

Bogatije države – predvođene Zapadom – ne samo da su odbile da ozbiljno finansiraju adaptaciju, već su i odbacile prvobitne sporazume, kao što je Kjoto protokol (1997); američki Kongres ima odbio ratificirati ovaj važan korak ka ublažavanju klimatske krize. Sjedinjene Države su pomjerile ciljeve za smanjenje svojih emisija metana i odbile su uzeti u obzir masivan izlaz emisija ugljenika od strane američke vojske.

Njemački novac ide u rat, a ne za klimu

Njemačka je domaćin sekretarijata Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama. U junu, kao uvod u COP27, UN su održale a konferencija u Bonnu o klimatskim promjenama. Razgovori su završeni ogorčenjem oko finansija za ono što je poznato kao "gubitak i šteta". Evropska unija je dosljedno blokirala sve razgovore o naknadi. Eddy Pérez iz Climate Action Network, Kanada, rekao, „Potrošeni svojim uskim interesima, bogate nacije, a posebno zemlje u Evropskoj uniji, došli su na Konferenciju o klimi u Bonu da blokiraju, odgode i potkopaju napore ljudi i zajednica na prvim linijama fronta u rješavanju gubitaka i šteta uzrokovanih fosilnim gorivima.”

Na stolu je licemjerje zemalja kao što je Njemačka, koja tvrdi da vodi po ovim pitanjima, ali umjesto toga nabavlja fosilna goriva u inostranstvu i troši sve veća sredstva na svoju vojsku. U isto vrijeme, ove zemlje su uskratile podršku zemljama u razvoju koje se suočavaju s devastacijom zbog klimatskih izazvanih superoluja i porasta mora.

Nakon nedavnih njemačkih izbora, pojavile su se nade da će nova koalicija socijaldemokrata sa Zelenom strankom podići zelenu agendu. Međutim, njemački kancelar Olaf Scholz jeste obećao 100 milijardi eura za vojsku, "najveći porast vojnih izdataka zemlje od kraja Hladnog rata". On se također obavezao da će “[potrošiti] više od 2 posto bruto domaćeg proizvoda zemlje na vojsku.” To znači više novca za vojsku i manje novca za ublažavanje klimatskih promjena i zelenu transformaciju.

Vojna i klimatska katastrofa

Novac koji se guta u zapadne vojne ustanove ne samo da se udaljava od bilo kakve klimatske potrošnje, već i promoviše veću klimatsku katastrofu. Američka vojska je najveći institucionalni zagađivač na planeti. Održavanje svojih više od 800 vojnih baza širom svijeta, na primjer, znači da američka vojska troši 395,000 galona nafte dnevno. 2021. godine svjetske vlade potrošeno 2 triliona dolara na oružje, a vodeće zemlje su one koje su najbogatije (kao i najposvećenije u debati o klimi). Novac je dostupan za rat, ali ne i za suočavanje s klimatskom katastrofom.

Način na koji se oružje ulilo u sukob u Ukrajini daje mnogima od nas pauzu. Produženje tog rata ima postavljen Još 49 miliona ljudi u opasnosti od gladi u 46 zemalja, prema izvještaju agencija Ujedinjenih nacija “Hunger Hotspots”, kao rezultat ekstremnih vremenskih uslova i sukoba. Sukobi i organizirano nasilje bili su glavni izvori nesigurnosti hrane u Africi i na Bliskom istoku, posebno u sjevernoj Nigeriji, središnjem Sahelu, istočnoj Demokratskoj Republici Kongo, Etiopiji, Somaliji, Južnom Sudanu, Jemenu i Siriji. Rat u Ukrajini je pogoršao prehrambenu krizu podižući cijene poljoprivrednih proizvoda. Rusija i Ukrajina zajedno čine oko 30 posto globalne trgovine pšenicom. Dakle, što se ukrajinski rat duže nastavi, to će više "žarišta gladi" rasti, odvodeći nesigurnost hrane izvan Afrike i Bliskog istoka.

Dok je jedan sastanak ZP već održan na afričkom kontinentu, drugi će se održati kasnije ove godine. Prvo, Abidjan, Obala Slonovače, bio je domaćin Konvencije UN-a za borbu protiv dezertifikacije u maju, a zatim će Šarm el-Šeik biti domaćin Konferencije UN-a o klimatskim promjenama. Ovo su glavni forumi za afričke države da stave na sto veliku štetu nanesenu dijelovima kontinenta zbog klimatske katastrofe.

Kada se predstavnici zemalja svijeta okupe u Sharm el-Sheikh-u u Egiptu u novembru 2022. na COP27, čut će zapadne predstavnike kako govore o klimatskim promjenama, daju obećanja, a zatim čine sve što je moguće da nastave pogoršavati katastrofu. Ono što smo vidjeli u Bonu je uvod u ono što će biti fijasko u Šarm el Šeiku.