Šta očekivati ​​od COP27 u egipatskoj policijskoj državi: Intervju sa Sharifom Abdelom Kouddousom

Znak dobrodošlice na događaju COP27 u Egiptu.
Foto: Reuters

Medea Benjamin, World BEYOND WarNovembar 4, 2022

Globalni klimatski sastanak pod nazivom COP27 (27. Konferencija strana) održaće se u udaljenom egipatskom pustinjskom letovalištu Šarm El-Šeik u Egiptu od 6. do 18. novembra. S obzirom na izuzetno represivnu prirodu egipatske vlade, ovaj skup će se vjerovatno razlikovati od drugih, gdje su bili veliki, bučni protesti predvođeni grupama civilnog društva.

Dakle, dok desetine hiljada delegata – od svjetskih lidera do klimatskih aktivista i novinara – dolaze u Šarm el Šeik iz cijelog svijeta, zamolili smo egipatskog novinara Sharifa Abdel Kouddousa da nam iznese svoja razmišljanja o stanju Egipta danas, uključujući situaciju političkih zatvorenika i kako očekuje da će egipatska vlada djelovati s očima svijeta na nju.

MB: Za one koji ne znaju ili su zaboravili, možete li nam dati kratak pregled prirode sadašnje vlasti u Egiptu danas?

Revolucija 2011. protiv Hosnija Mubaraka, pobuna koja je bila dio onoga što se naziva Arapsko proljeće, bila je vrlo inspirativna i imala je odjeka širom svijeta, od pokreta Occupy u Sjedinjenim Državama do Indignadosa u Španjolskoj. Ali tu revoluciju je 2013. na vrlo brutalan način slomila vojska, koju je predvodio general Abdel Fatah al Sisi – koji je kasnije postao predsjednik.

Trenutno, Egiptom vlada vrlo zbijena i zatvorena klika vojnih i obavještajnih službenika, krug koji je potpuno neproziran. Njen proces donošenja odluka ne dozvoljava bilo kakvo političko učešće i ne podnosi bilo kakvu vrstu neslaganja ili opozicije. Čini se da je odgovor vlasti na sve probleme sa građanima da ih strpa u zatvor.

U Egiptu trenutno ima doslovno desetine hiljada političkih zatvorenika. Ne znamo tačan broj jer ne postoji zvanična statistika, a to tjera advokate i vrlo uznemiravane grupe za ljudska prava da mukotrpno pokažu hiljade ljudi koji su zarobljeni iza rešetaka.

U proteklih nekoliko godina vidjeli smo kako je Egipat izgradio nekoliko novih zatvora. Samo prošle godine Sisi je nadgledala otvaranje zatvorskog kompleksa Wadi al-Natrun. Ne zove se zatvorski kompleks, već se zove “centr za rehabilitaciju”. Ovo je jedan od sedam ili osam novih zatvora koje je sam Sisi nazvao "zatvorima u američkom stilu".

Ovi zatvorski kompleksi u sebi obuhvataju sudove i sudske zgrade, pa je tako efikasnija pokretna traka od zgrade suda do zatvora.

MB: Kakav je status ove ogromne grupe političkih zatvorenika?

Većina političkih zatvorenika u Egiptu nalazi se u takozvanom “istražnom zatvoru”. Prema egipatskom krivičnom zakonu, možete biti držani u zatvoru dvije godine, a da nikada niste osuđeni za krivično djelo. Gotovo svi koji se nalaze u istražnom zatvoru suočavaju se s dvije identične optužbe: jedna za širenje lažnih informacija, a druga za pripadnost terorističkoj organizaciji ili zabranjenoj organizaciji.

Uslovi u zatvoru su veoma teški. Ako se razbolite, u velikoj ste nevolji. Bilo je mnogo smrtnih slučajeva od medicinskog nemara, a zatvorenici su umirali u pritvoru. Mučenje i drugi oblici zlostavljanja od strane snaga sigurnosti su široko rasprostranjeni.

Također smo vidjeli da je broj smrtnih presuda i pogubljenja naglo rastao. Za vrijeme bivšeg predsjednika Mubaraka, u njegovoj posljednjoj deceniji na vlasti, postojao je de facto moratorijum na pogubljenja. Izrečene su smrtne presude, ali ljudi nisu bili ubijani. Sada je Egipat na trećem mjestu u svijetu po broju pogubljenja.

MB: Šta je sa drugim slobodama, kao što su sloboda okupljanja i sloboda štampe?

U osnovi, režim svoje građane doživljava kao smetnju ili prijetnju. Zabranjeni su svi oblici protesta ili javnog okupljanja.

Navodna kršenja nose veoma stroge zatvorske kazne. Vidjeli smo da se masovna hapšenja dešavaju kad god dođe do bilo kakve vrste javnih demonstracija, a također smo vidjeli neviđeni udar na civilno društvo, s organizacijama za ljudska prava i organizacijama za ekonomsku pravdu koje su prisiljene da smanje svoje operacije ili u osnovi djeluju pod zemljom. koji rade za njih podložni su zastrašivanju i maltretiranju i zabrani putovanja i hapšenjima.

Također smo vidjeli masovno kršenje slobode štampe, gotovo potpuno preuzimanje medijskog pejzaža. Pod Mubarakovom vladom postojao je barem dio opozicione štampe, uključujući neke opozicione novine i TV stanice. Ali sada vlada vrlo čvrsto kontroliše štampu putem cenzure, ali i putem nabavke. Opšta obavještajna služba, koja je obavještajni aparat vojske, postala je najveći vlasnik medija u zemlji. Oni posjeduju novine i TV kanale. Nezavisni mediji, poput onog za koji radim pod nazivom Mada Masr, djeluju na margini u vrlo, vrlo neprijateljskom okruženju.

Egipat je treći najveći zatvor za novinare u svijetu i zatvara više novinara zbog optužbi za širenje lažnih vijesti nego bilo koja druga zemlja na svijetu.

MB: Možete li govoriti o slučaju Alaa Abd El-Fattaha, koji je vjerovatno najpoznatiji politički zatvorenik u Egiptu?

Alaa je bio iza rešetaka veći dio posljednje decenije. On je u zatvoru navodno zbog zločina „širenja lažnih vijesti“, ali je zaista u zatvoru zbog ovih ideja, jer je bio ikona i simbol revolucije 2011. godine. Za režim je njegovo zatvaranje bio način da se postavi primjer svima ostalima. Zato je bilo toliko kampanja da se on izvuče.

Bio je u zatvoru u veoma, veoma teškim uslovima. Dve godine nije smeo da izađe iz ćelije i nije imao čak ni dušek da spava. Bio je potpuno lišen svega, uključujući knjige ili lektiru bilo koje vrste. Po prvi put je počeo da izražava samoubilačke misli.

Ali 2. aprila odlučio je da stupi u štrajk glađu kao čin otpora njegovom zatvaranju. Već sedam mjeseci štrajkuje glađu. Počeo je samo sa vodom i solju, što je svojevrsni štrajk glađu koji su Egipćani naučili od Palestinaca. Zatim je u maju odlučio da krene u štrajk u Gandijevom stilu i unese 100 kalorija dnevno – što je kašika meda u čaju. Prosječnoj odrasloj osobi potrebno je 2,000 kalorija dnevno, tako da je to vrlo malo.

Ali on je upravo poslao pismo svojoj porodici u kojem kaže da se vraća na puni štrajk glađu i da će 6. novembra, uoči sastanka ZP, prestati da pije vodu. Ovo je izuzetno ozbiljno jer tijelo ne može izdržati bez vode duže od nekoliko dana.

Tako da poziva sve nas spolja da se organizujemo, jer ili će umrijeti u zatvoru ili će biti pušten. Ono što on radi je neverovatno hrabro. Koristi svoje tijelo, jedinu stvar nad kojom ima agenciju, da organizira i da nas tjera izvana da učinimo više.

Kako ovi potisnuti lideri civilnog društva gledaju na činjenicu da je Egipat domaćin COP27?

Bilo je veoma obeshrabrujuće za mnoge ljude u Egiptu koji se zalažu za ljudska prava, pravdu i demokratiju kada je Egiptu dato pravo da bude domaćin konferencije. Ali egipatsko civilno društvo nije pozvalo međunarodnu zajednicu da bojkotuje sastanak COP; oni su pozvali da se nevolja političkih zatvorenika i nedostatak ljudskih prava povežu sa diskusijama o klimi i ne ignorišu.

Oni žele da se reflektor stavi na hiljade političkih zatvorenika poput Alae, poput Abdela Moneima Aboul Foitouha, bivšeg predsjedničkog kandidata, poput Mohameda Oxygena, blogera, poput Marve Arafe, aktivistice iz Aleksandrije.

Nažalost, domaćinstvo ovog sastanka dalo je Vladi odličnu priliku da prepravi svoj imidž. To je omogućilo vladi da pokuša da se pozicionira kao glas za globalni jug i kao pregovarač koji pokušava da otključa milijarde dolara godišnje za finansiranje klimatskih promjena od globalnog sjevera.

Naravno, pitanje klimatskih reparacija za globalni jug je veoma važno. O tome treba razgovarati i shvatiti ozbiljno. Ali kako možete dati klimatske reparacije zemlji poput Egipta kada znate da će novac uglavnom biti potrošen na jačanje ove represivne države koja zagađuje? Kao što je Naomi Klein rekla u svom sjajnom članku Zeleno pranje policijske države, samit ide dalje od zelenog pranja zagađivačke države do zelenog pranja policijske države.

Dakle, šta mislite da možemo očekivati ​​da vidimo u Šarm el Šeiku? Hoće li biti dozvoljeni uobičajeni protesti koji se dešavaju na svakoj COP, kako unutar tako i izvan službenih sala?

Mislim da je ono što ćemo vidjeti u Šarm el Šeiku pažljivo vođeno pozorište. Svi znamo probleme sa samitima UN o klimi. Mnogo je pregovora i klimatske diplomatije, ali rijetko kada imaju nešto konkretno i obavezujuće. Ali oni služe kao važno mjesto za umrežavanje i konvergenciju za različite grupe u pokretu za klimatsku pravdu, prilika za njih da se okupe i organiziraju. Bilo je i vrijeme da ove grupe pokažu svoje protivljenje nedjelovanju onih na vlasti, kreativnim, energičnim protestima unutar i izvan konferencije.

Ovo neće biti slučaj ove godine. Sharm El-Sheikh je odmaralište na Sinaju koje doslovno ima zid oko sebe. To se može i biće veoma strogo kontrolisano. Koliko mi razumijemo, postoji poseban prostor koji je određen za proteste koji je izgrađen u blizini autoputa, daleko od konferencijskog centra i bilo kakvih znakova života. Koliko će onda biti efikasno održavanje protesta tamo?

Zbog toga ljudi poput Grete Thunberg ne idu. Mnogi aktivisti imaju problema sa strukturom same Zajednice prakse, ali je još gore u Egiptu gde će mogućnost da se ona koristi kao prostor za konvergenciju za neslaganje biće efektivno ugašena.

Ali što je još važnije, članovima egipatskog civilnog društva, uključujući saveznike i ekološke grupe koje su kritične prema vladi, neće biti dozvoljeno da prisustvuju. Odstupajući od pravila UN-a, one grupe koje uspiju učestvovati će biti provjerene i odobrene od strane vlade i moraće biti vrlo oprezne u pogledu načina na koji djeluju. Ostali Egipćani koji bi tamo trebali biti nažalost su u zatvoru ili su podložni raznim oblicima represije i uznemiravanja.

Trebaju li i stranci brinuti da ih egipatska vlada nadzire?

Cijela konferencija će biti vrlo visoko nadzirana. Vlada je kreirala ovu aplikaciju koju možete preuzeti da biste je koristili kao vodič za konferenciju. Ali da biste to učinili, morate unijeti svoje puno ime, broj telefona, e-mail adresu, broj pasoša i nacionalnost, te morate omogućiti praćenje lokacije. Tehnološki stručnjaci Amnesty Internationala pregledali su aplikaciju i označili sve ove nedoumice u vezi s nadzorom i načinom na koji aplikacija može koristiti kameru i mikrofon i podatke o lokaciji i bluetooth.

O kojim ekološkim pitanjima vezanim za Egipat će vlada dozvoliti da se raspravlja, a šta će biti zabranjeno?

Ekološka pitanja koja će biti dozvoljena su pitanja poput sakupljanja smeća, recikliranja, obnovljive energije i finansiranja klime, što je veliki problem za Egipat i za globalni jug.

Neće se tolerisati pitanja životne sredine koja impliciraju vladu i vojsku. Uzmimo pitanje uglja – nešto prema čemu je ekološka zajednica vrlo kritična. To će biti van granica jer je uvoz uglja, veći dio kojeg dolazi iz Sjedinjenih Država, porastao u posljednjih nekoliko godina, vođen snažnom potražnjom iz sektora cementa. Najveći uvoznik uglja u Egiptu je i najveći proizvođač cementa, a to je kompanija El-Arish Cement Company koju je 2016. godine izgradila niko drugi do egipatska vojska.

Vidjeli smo ogromne količine cementa koje se ulijevaju u prirodno okruženje Egipta u posljednjih nekoliko godina. Vlada je izgradila skoro 1,000 mostova i tunela, uništavajući hektare i hektare zelenih površina i posekujući hiljade stabala. Krenuli su u ludi graditeljski pohod, gradeći niz novih četvrti i gradova, uključujući i novu administrativnu prijestolnicu u pustinji nedaleko od Kaira. Ali nikakva kritika ovih projekata nije bila niti će se tolerisati.

Zatim dolazi do proizvodnje prljave energije. Egipat, drugi po veličini proizvođač plina u Africi, povećava proizvodnju i izvoz nafte i plina, što će značiti daljnji profit za vojni i obavještajni sektor uključeni u ovo. Ovi projekti koji su štetni po životnu sredinu, ali profitabilni za vojsku, biće van dnevnog reda.

Egipatska vojska je ukorijenjena u svakom dijelu egipatske države. Preduzeća u vlasništvu vojske proizvode sve, od đubriva preko hrane za bebe do cementa. Oni upravljaju hotelima; oni su najveći vlasnici zemlje u Egiptu. Dakle, bilo kakva vrsta industrijskog zagađenja ili štete po životnu sredinu iz oblasti kao što su građevinarstvo, turizam, razvoj i agrobiznis neće se tolerisati na COP-u.

Čuli smo da je udar na Egipćane u iščekivanju ovog globalnog okupljanja već počeo. Je li to istina?

Da, već smo vidjeli pojačanu akciju i masovna hapšenja uoči klimatskog samita. Postoje proizvoljna zaustavljanja i pretrage, te nasumični sigurnosni kontrolni punktovi. Otvaraju vaš facebook i whatsapp i pregledavaju ga. Ako nađu sadržaj koji smatraju problematičnim, hapse vas.

Uhapšene su stotine ljudi, po nekima 500-600. Uhapšeni su iz svojih domova, sa ulice, sa svojih radnih mjesta.

I ove pretrage i hapšenja nisu ograničeni samo na Egipćane. Neki dan je indijski klimatski aktivista Ajit Rajagopal uhapšen ubrzo nakon što je krenuo u 8-dnevnu šetnju od Kaira do Šarm el Šeika u sklopu globalne kampanje za podizanje svijesti o klimatskoj krizi.

Pritvoren je u Kairu, ispitivan satima i zadržan preko noći. Pozvao je prijatelja egipatskog advokata, koji je došao u policijsku stanicu da mu pomogne. Priveli su i advokata i zadržali ga preko noći.

Bilo je poziva na proteste 11. novembra, odnosno 11. novembra. Mislite li da će ljudi u Egiptu izaći na ulice?

Nije jasno odakle su počeli ovi protesti, ali mislim da su ih pokrenuli ljudi izvan Egipta. Iznenadio bih se da ljudi izađu na ulice s obzirom na nivo represije koji smo viđali ovih dana, ali nikad se ne zna.

Sigurnosni aparat je bio veoma iznenađen u septembru 2019. kada je bivši vojni izvođač koji je postao zviždač razotkrio video-snimke koji pokazuju korupciju u vojsci. Ovi video snimci postali su viralni. Zviždač je pozvao na proteste, ali je bio izvan Egipta u samonametnutom egzilu u Španiji.

Bilo je nekih protesta, ne velikih ali značajnih. I kakav je bio odgovor vlade? Masovna hapšenja, najmasovnija akcija otkako je Sisi došao na vlast sa više od 4,000 pritvorenih ljudi. Hapsili su sve vrste ljudi – sve koji su ranije bili hapšeni i mnogo drugih ljudi. Uz takvu vrstu represije, teško je reći da li je mobilizacija ljudi da izađu na ulicu prava stvar.

Vlada je također posebno paranoična jer je ekonomska situacija tako loša. Egipatska valuta je od početka godine izgubila 30 posto svoje vrijednosti, pod uticajem niza faktora, uključujući rat u Ukrajini, budući da je Egipat toliko pšenice dobijao iz Ukrajine. Inflacija je izmakla kontroli. Ljudi su sve siromašniji i siromašniji. Tako da je to, u kombinaciji sa ovim pozivima na proteste, dovelo do preventivnog gušenja.

Tako da ne znam da li će ljudi prkositi vladi i izaći na ulice. Ali davno sam odustao od pokušaja da predvidim bilo šta u Egiptu. Samo nikad ne znaš šta će se dogoditi.

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Prevedi na bilo koji jezik