Šta Sjedinjene Države mogu donijeti za mir za Ukrajinu?

Medea Benjamin i Nicolas JS Davies, World BEYOND WarJanuar 25, 2023

Bulletin of the Atomic Scientists upravo je objavio svoj Sat Sudnjeg dana 2023. izjava, nazivajući ovo “vrijeme opasnosti bez presedana”. Pomaknuo je kazaljke na satu na 90 sekundi do ponoći, što znači da je svijet bliži globalnoj katastrofi nego ikada prije, uglavnom zato što je sukob u Ukrajini ozbiljno povećao rizik od nuklearnog rata. Ova naučna procjena trebala bi probuditi svjetske lidere na hitnu potrebu da se strane uključene u ukrajinski rat dovedu za mir.

Do sada se debata o mirovnim pregovorima za rješavanje sukoba uglavnom vrtila oko toga šta bi Ukrajina i Rusija trebale biti spremne da iznesu na sto kako bi okončale rat i obnovile mir. Međutim, s obzirom na to da ovaj rat nije samo između Rusije i Ukrajine, već je dio „novog hladnog rata“ između Rusije i Sjedinjenih Država, nisu samo Rusija i Ukrajina te koje moraju razmotriti šta mogu donijeti na stol kako bi ga okončale . Sjedinjene Države također moraju razmotriti koje korake mogu poduzeti da riješe svoj temeljni sukob s Rusijom koji je uopće doveo do ovog rata.

Geopolitička kriza koja je postavila teren za rat u Ukrajini počela je slomom NATO-a obećanja da se ne proširi na istočnu Evropu, a pogoršana je njenom izjavom iz 2008. da će Ukrajina na kraju pridruži se ovom prvenstveno antiruskom vojnom savezu.

Zatim, 2014. godine, uz podršku SAD-a genijalan potez protiv izabrane ukrajinske vlade izazvao je raspad Ukrajine. Samo 51% anketiranih Ukrajinaca reklo je Gallupovu anketu da prepoznaju legitimnost vlade nakon puča, a velika većina na Krimu i u provincijama Donjeck i Lugansk glasala je za otcjepljenje od Ukrajine. Krim se ponovo pridružio Rusiji, a nova ukrajinska vlada pokrenula je građanski rat protiv samoproglašenih „Narodnih republika“ Donjecka i Luganska.

Procjenjuje se da je u građanskom ratu poginulo oko 14,000 ljudi, ali sporazumom iz Minska II 2015. uspostavljen je prekid vatre i tampon zona duž linije kontrole, sa 1,300 međunarodnih OEBS posmatrači prekida vatre i osoblje. Linija prekida vatre uglavnom se držala sedam godina i ima žrtava odbijen uglavnom iz godine u godinu. Ali ukrajinska vlada nikada nije riješila osnovnu političku krizu dajući Donjecku i Lugansku autonomni status koji im je obećao u sporazumu Minsk II.

Sada bivša njemačka kancelarka Angela Merkel i francuski predsednik Fransoa Holandija su priznali da su zapadni lideri pristali na sporazum iz Minska II samo da bi kupili vrijeme, kako bi mogli ojačati ukrajinske oružane snage kako bi na kraju silom povratili Donjeck i Lugansk.

U martu 2022., mjesec dana nakon ruske invazije, u Turskoj su vođeni pregovori o prekidu vatre. Rusija i Ukrajina sastavio „Sporazum o neutralnosti“ od 15 tačaka, koji je predsednik Zelenski javno predstavio i objašnjeno svojim ljudima u emisiji nacionalne televizije 27. marta. Rusija je pristala da se povuče sa teritorija koje je okupirala od invazije u februaru u zamjenu za ukrajinsku obavezu da se neće pridružiti NATO-u ili ugostiti strane vojne baze. Taj okvir je uključivao i prijedloge za rješavanje budućnosti Krima i Donbasa.

Ali u aprilu su zapadni saveznici Ukrajine, posebno Sjedinjene Države i Ujedinjeno Kraljevstvo, odbili da podrže sporazum o neutralnosti i ubedili su Ukrajinu da odustane od pregovora sa Rusijom. Američki i britanski zvaničnici su tada rekli da vide šansu za to "pritisnuti" i "oslabiti" Rusija, te da su željeli da iskoriste tu priliku do maksimuma.

Nesrećna odluka američkih i britanskih vlada da torpeduju sporazum o neutralnosti Ukrajine u drugom mjesecu rata dovela je do dugotrajnog i razornog sukoba sa stotinama hiljada žrtve. Nijedna strana ne može odlučno poraziti drugu, a svaka nova eskalacija povećava opasnost od “velikog rata između NATO-a i Rusije”, kako je nedavno generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg upozorio.

Lideri SAD i NATO-a sada TVRDITI da podrže povratak za pregovarački sto koji su preokrenuli u aprilu, sa istim ciljem da se postigne povlačenje Rusije sa teritorije koju je okupirala od februara. Oni implicitno priznaju da još devet mjeseci nepotrebnog i krvavog rata nisu uspjeli značajno poboljšati pregovaračku poziciju Ukrajine.

Umjesto da samo pošalju još oružja da podstaknu rat koji se ne može dobiti na bojnom polju, zapadni lideri imaju ozbiljnu odgovornost da pomognu u ponovnom pokretanju pregovora i osiguraju da ovaj put uspiju. Još jedan diplomatski fijasko poput onog koji su napravili u aprilu bio bi katastrofa za Ukrajinu i svijet.

Dakle, šta Sjedinjene Države mogu donijeti na stol kako bi pomogle u postizanju mira u Ukrajini i deeskalaciji njenog katastrofalnog hladnog rata s Rusijom?

Poput kubanske raketne krize tokom prvobitnog Hladnog rata, ova kriza bi mogla poslužiti kao katalizator za ozbiljnu diplomatiju za rješavanje sloma u američko-ruskim odnosima. Umjesto da rizikuju nuklearno uništenje u pokušaju da "oslabe" Rusiju, Sjedinjene Države bi umjesto toga mogle iskoristiti ovu krizu za otvaranje nove ere kontrole nuklearnog naoružanja, sporazuma o razoružanju i diplomatskog angažmana.

Godinama se predsjednik Putin žalio na veliki američki vojni otisak u istočnoj i srednjoj Evropi. Ali, nakon ruske invazije na Ukrajinu, SAD su zapravo pojačano njeno evropsko vojno prisustvo. To je povećalo ukupna raspoređivanja američkih vojnika u Evropi sa 80,000 prije februara 2022. na otprilike 100,000. Poslala je ratne brodove u Španiju, eskadrile borbenih aviona u Ujedinjeno Kraljevstvo, trupe u Rumuniju i Baltik, a sisteme protivvazdušne odbrane u Nemačku i Italiju.

Čak i prije ruske invazije, SAD su počele širiti svoje prisustvo u raketnoj bazi u Rumuniji kojoj se Rusija protivi otkako je počela sa radom 2016. Američka vojska je također izgradila ono što je The New York Times pozvan "visoko osjetljiva vojna instalacija SAD-a” u Poljskoj, samo 100 milja od ruske teritorije. Baze u Poljskoj i Rumuniji imaju sofisticirane radare za praćenje neprijateljskih projektila i rakete presretače da ih obore.

Rusi se brinu da se ove instalacije mogu prenamijeniti za ispaljivanje ofanzivnih ili čak nuklearnih projektila, a upravo su ono što je 1972. ABM (Anti-Ballistic Missile) Ugovor između SAD-a i Sovjetskog Saveza zabranjeno, sve dok se predsjednik Bush nije povukao iz nje 2002.

Dok Pentagon opisuje te dvije lokacije kao odbrambene i pretvara se da nisu usmjerene na Rusiju, Putin je insistirao da su baze dokaz prijetnje koju predstavlja širenje NATO-a na istok.

Evo nekoliko koraka koje bi SAD mogle razmotriti da stave na sto da počnu deeskalaciju ovih stalno rastućih tenzija i poboljšati šanse za trajni prekid vatre i mirovni sporazum u Ukrajini:

  • Sjedinjene Države i druge zapadne zemlje mogle bi podržati ukrajinsku neutralnost pristankom na sudjelovanje u vrsti sigurnosnih garancija na koje su Ukrajina i Rusija pristale u martu, ali koje su SAD i UK odbile.
  • SAD i njeni saveznici iz NATO-a mogli bi u ranoj fazi pregovora dati do znanja Rusima da su spremni ukinuti sankcije Rusiji kao dio sveobuhvatnog mirovnog sporazuma.
  • SAD bi mogle pristati na značajno smanjenje 100,000 vojnika koje sada imaju u Evropi, kao i na uklanjanje svojih projektila iz Rumunije i Poljske i predaju tih baza njihovim državama.
  • Sjedinjene Države bi se mogle obvezati da će raditi s Rusijom na sporazumu o ponovnom međusobnom smanjenju svojih nuklearnih arsenala i obustaviti trenutne planove obje nacije za izgradnju još opasnijeg oružja. Oni bi također mogli obnoviti Ugovor o otvorenom nebu, iz kojeg su se Sjedinjene Države povukle 2020. godine, tako da obje strane mogu provjeriti da druga uklanja i rastavlja oružje koje pristaju eliminirati.
  • Sjedinjene Države bi mogle otvoriti raspravu o uklanjanju svog nuklearnog oružja iz pet evropskih zemalja u kojima se ono trenutno nalazi razmještene: Njemačka, Italija, Holandija, Belgija i Turska.

Ako su Sjedinjene Države spremne staviti ove promjene politike na sto u pregovorima s Rusijom, to će olakšati Rusiji i Ukrajini postizanje obostrano prihvatljivog sporazuma o prekidu vatre i pomoći da se osigura da mir o kojem pregovaraju bude stabilan i trajan .

Deeskalacija hladnog rata s Rusijom bi Rusiji dala opipljivu korist da pokaže svojim građanima kako se povlači iz Ukrajine. To bi također omogućilo Sjedinjenim Državama da smanje svoju vojnu potrošnju i omogućilo evropskim zemljama da preuzmu vlastitu sigurnost, jer većina njihovih ljudi željeti.

Pregovori između SAD-a i Rusije neće biti laki, ali istinska posvećenost rješavanju razlika stvorit će novi kontekst u kojem se svaki korak može preduzeti s većim povjerenjem dok mirovni proces bude razvijao vlastiti zamah.

Većina ljudi u svijetu bi odahnula da vide napredak u okončanju rata u Ukrajini i da vide kako Sjedinjene Države i Rusija rade zajedno na smanjenju egzistencijalnih opasnosti od njihovog militarizma i neprijateljstva. Ovo bi trebalo da dovede do poboljšane međunarodne saradnje u vezi sa drugim ozbiljnim krizama sa kojima se svet suočava u ovom veku – i možda čak počne da vraća kazaljke na Satu Sudnjeg dana tako što će svet učiniti sigurnijim mestom za sve nas.

Medea Benjamin i Nicolas JS Davies su autori Rat u Ukrajini: Osmišljavanje besmislenog sukoba, dostupno u OR Books u novembru 2022.

Medea Benjamin je suosnivač CODEPINK za mir, i autor nekoliko knjiga, uključujući i Unutar Irana: prava istorija i politika Islamske Republike Iran.

Nicolas JS Davies je nezavisni novinar, istraživač sa CODEPINK-om i autor časopisa Krv na našim rukama: Američka invazija i uništavanje Iraka.

Ostavite odgovor

Vaša e-mail adresa neće biti objavljena. Obavezna polja su označena *

Vezani članci

Naša teorija promjene

Kako okončati rat

Move for Peace Challenge
Antiwar Events
Pomozite nam da rastemo

Mali donatori nas vode dalje

Ako odaberete da dajete stalni doprinos od najmanje 15 USD mjesečno, možete odabrati poklon zahvale. Zahvaljujemo se našim stalnim donatorima na našoj web stranici.

Ovo je vaša prilika da ponovo zamislite a world beyond war
WBW Shop
Prevedi na bilo koji jezik